Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

Mazija: Nismo se osjećale kao gubitnice u finalu

14.05.2016. 22:00
Mazija: Nismo se  osjećale  kao  gubitnice u  finalu


Nijednu utakmicu nismo odigrale u najjačem sastavu i toga mi je najviše žao. Da smo u finalu bile potpuno spremne, da smo imale Antoniju Erslan otpor bi sigurno bio puno bolji – smatra Mazija
Nikad duža i nikad sretnija sezona. Tako bi se u jednoj rečenici mogao opisati učinak košarkašica Zadra u A-1 ligi u kojoj su prvi put igrale finale. Izgubile su Zadranke s ukupnih 3:0 od Medveščaka, no nije to bio razlog za tugu. Naprotiv, znale su “bijelo-plave” proslaviti taj uspjeh, a Medveščak je ionako neuhvatljiv ostatku društva.
– Nakon poraza u trećoj utakmici u Zagrebu slavili smo na parketu. Neki su komentirali kako još nisu vidjeli nekoga tako radosnog nakon što izgubi finale. Međutim, mi se nismo osjećale kao gubitnice. Igrale smo finale Prvenstva Hrvatske, a to našem klubu nikada nije uspjelo i porazi od Medveščaka nisu mogli poremetiti naše zadovoljstvo – kaže Marija Mazija, trenerica Zadra, koja ima odgovor i na komentare da se Zadar u finalu našao samo zato jer je Kvarner izbačen iz lige. Slučajni finalist, kako je objavljeno u jednoj dnevnoj novini.
– Nismo slučajni finalisti jer svaka sezona, a da ne govorim o dužem razdoblju, podrazumijeva rad na duge staze. U toj utrci Kvarner nas je u jednom trenutku pretekao, imao je kvalitetniju ekipu i pobijedio nas u obje utakmice s igračicama dovedenima sa svih strana. Mi smo držale svoj pravac, rad s mladima i pokrivanje s onim koliko je lancun dug. Kvarner nije izdržao do kraja, mi jesmo i zato ne vidim ni najmanju nezasluženost plasmana u finale.
Visoka razina
Polufinalni dvoboji s Trešnjevkom 2009 donijeli su najljepše trenutke u novijoj povijesti kluba. Posebno druga utakmica u kojoj su Zadranke čudesnim preokretom na kraju slavile 73:70. Bila je to četvrta pobjeda protiv Trešnjevke u ovoj sezoni. Rezultatski i najteža.
– Tu utakmicu nitko od nas vjerojatno nikada neće zaboraviti. Ne znam što je bilo bolje, atmosfera u dvorani, naša igra ili jednostavno to da smo s 2:0 prošli Trešnjevku. Bilo je čudesno, ne znam kako bih drugačije opisala ono što smo prolazili u tom dvoboju.
Sve se činilo izgubljenim četiri minute prije kraja kada su gošće imale plus deset.
– Trešnjevka je vodila skoro cijelu utakmicu, ali bez obzira na to nismo prestajale vjerovati. Na poluvremenu je bilo sedam za Trešnjevku i bez obzira na to nikakvih kritika nije bilo u svlačionici. Znale smo da protivnice ne mogu toliko toga pogoditi, baš kao što smo znale da će i nama ući neke trice.
I ušle su, tri u posljednjim minutama.
– To su utakmice koje pokazuju najbolje od sporta. Cijeli život radite, trenirate, gubite i pobjeđujete i onda dođu utakmice u kojima sami sebi kažete, e to je to. Ovo smo čekali. Realno, Trešnjevka je bila naše finale.
Dočekale su Zadranke i ono pravo finale s Medveščakom.
– Premda smo znale kolika je razlika u kvaliteti na strani protivnica, uvijek se nekako nadate, vjerujete u čudo. Razmišljate, pa i njih je samo pet na terenu, svaka utakmica kreće od 0:0, možda ih možemo iznenaditi, posebno na domaćem terenu. To se nije dogodilo, Medveščak je odigrao na visokoj razini sve tri utakmice, a mi to ne možemo pratiti.
Nakon lanjskog četvrtog mjesta ova sezona je donijela rezultatski iskorak.
– Kad nešto u sportu dosegnete, u sljedećoj akciji nastojite ne ići ispod te razine. Tako smo i mi razmišljali i četvrto mjesto nam se činilo optimalnim ciljem. Međutim, kako nam je liga sve slabija nadali smo se i trećem mjestu dok su prve dvije pozicije po kvaliteti trebale pripasti Medveščaku i Kvarneru. Vrlo brzo se pokazalo da će nam glavne konkurentice biti Trešnjevka i Ragusa.
I sve je išlo kako su na Višnjiku planirali, posebno nakon pobjede u 9. kolu na gostovanju kod Trešnjevke.
– Sezona je i bez doigravanja bila vrlo uspješna. Od 18 utakmica pobijedili smo 12, a jedini od šest poraza koji nam se nije trebao dogoditi je onaj u Splitu gdje smo izgubili nakon što smo prije toga imali čak pet tjedana pauze. Od kada smo se 2006. vratili u A-1 ligu utakmica sa Splitom je jedina za koju mogu reći da je bio kiks.
Nije to ostavilo posljedice jer je nakon slučaja Kvarner Zadar u doigravanje ušao sa željenog trećeg mjesta i izborio polufinale s Trešnjevkom.
– Očekivala sam da će nam prva utakmica s Trešnjevkom u Zagrebu biti lakša od druge koju smo igrali kod kuće. To se i potvrdilo jer kolikogod nas je vukla publika, toliko su i protivnice bile motiviranije. Nakon te utakmice dobili smo pohvale sa svih strana jer takva atmosfera kakva je bila protiv Trešnjevke odavno nije viđena na ženskoj košarci u Hrvatskoj.
Oduševljen je bio i Dean Nemec, trener Trešnjevke.
– Rekao je da nema ništa protiv da svaki put izgubi polufinale ako će se igrati s toliko publike i u tako sjajnoj atmosferi.
Josipa Sesar
Potpuno zadovoljstvo sezonom pokvarile su jedino brojne ozljede. Od stožernih igračica problema nisu imale samo Ana Vrsaljko i Marta Erslan.
– Nijednu utakmicu nismo odigrale u najjačem sastavu i toga mi je najviše žao. Da smo u finalu bile potpuno spremne, da smo imale Antoniju Erslan otpor bi sigurno bio puno bolji.
Puno povjerenje Mazija ima u svoju pomoćnicu Josipu Sesar.
– Ona je odradila veliki posao. I kada sam ja dizala ruke od nemoći, posebno pred ozljedama, Sesar je tražila i nalazila prava rješenja. Veliki posao napravila je s kadetkinjama i ona se razvija u odlučnu trenericu. Značajan doprinos dao je i Šime Kraljević koji je ove godine umjesto Ine Bogut bio kondicijski trener. Zahvalni smo i našim veterankama koje su nas pratile cijelu sezonu.
Lani četvrte, sada finalistkinje, a ako se uspon nastavi slijedi (li) titula prvakinja?
– U sportu treba težiti napretku, ali u realnim okvirima. Prvo mjesto s ovakvim Medveščakom je gotovo nemoguće izboriti. To je kao u muškom rukometu, igrate za finale sa Zagrebom i to je to, dalje ne ide. Povijest nas uči da smo nakon velikih rezultata znali dosta nisko pasti, iz toga smo nešto morali i naučiti. Trebamo raditi u okvirima u kojima je to moguće. Pa ćemo vidjeti. Ove godine to nam je bilo dovoljno za finale, a kako će biti sutra, tko zna.