Balašević Zadru donio četiri i pol sata čiste ljubavi

Prvi se na pozornicu popeo Đole. S fenjerom u ruci. On nije od onih zvijezda koje prateći bend dočeka već započevši pjesmu. A, ne. On je došao prvi i pozdravio publiku. Pozdravio je Zadar u kojem ga nije bilo od 1989. godine.
– Dobra večer, Zadre! Imam za vas jednu dobru i jednu lošu vijest. Dobra je da ste vi tu, a loša, da sam ovo ja. Eh, nismo se vidjeli 28 godina… Ma nego da vas pitam, znate li priču o Vasi Ladačkom?, kazao je Đorđe Balašević, novosadski kantautor, pred oko 9.000 ljudi u Dvorani Krešimira Ćosića na Višnjiku, a publika je uzvratila bučno i spremno za jedan dugi, emotivni, koncert baš u Đolinom stilu.
– Vi sad pripremite stvari, kreću Neki novi klinci, kazao je Đole publici u prvim redovima. Stvar je u tome da Đole u tom svom starom hitu spominje kako je na dar dobio “par mandarina i jednog belog zeca”, a iz publike onda krenu “leteći” plišani zečevi prema bini. Doduše jedan je bio skoro od metra i sivi, ali koga briga za detalje…
Razvijen je odmah transparent “Nije važno koliko dugo nisi bija, važno da si se vratija”.
Na koncert je došla sva sila svijeta, bio je top tema mjesecima, kupovale su se karte i pričalo se o dolasku popularnog pjevača u grad u kojem nije nastupio jako dugo. Neki su na njegovim koncertima bili ranije, i u drugim gradovima, a nekima je ovo bio prvi put. Neki su se, kako je kazao Đole, odlučili i roditi u međuvremenu, a za neke je on bio i ostao samo glas sa radija kojeg sad imaju prilike čuti i vidjeti uživo. U publici je bilo fanova iz većine dijelova Hrvatske, a nisu izostali ni fanovi iz Ljubljane.
Većinu publike činili su, dakako, Zadrani, a prvi dio koncerta prošao je malo u grču. Nedostajalo je opuštenosti na parteru i na tribinama, a vidjelo se da ni Đoli nije lako pa se, malo kao i sramežljivo, povlačio u dubinu pozornice.
Šteta da su organizatori, iako je to zapravo praksa na većini velikih koncerata, dozvolili da fotografi snime samo petnaest prvih minuta koncerta jer je publika tad još nezagrijana, a prave reakcije uslijedile su ipak malo kasnije, u trenucima kad su svi bili na nogama i kad su sve ruke bile u zraku.
– Imao sam čast upoznati čovjeka po kojem ova dvorana nosi ime, družili smo se nekoliko puta, ali neću se sad time hvaliti – kazao je.
U četiri i pol sata, koliko je trajao koncert, izmjenila se sva sila emocija, kao vjerojatno nikad dosad pod “pekom” Višnjika. U detalje isplanirana play lista povela nas je od Đolinih najvećih hitova do malo manje poznatih stvari, od ljubavnih balada kakve samo on može napisati preko pjesama socijalne tematike, divljih čardaša do pjesme Čovjek sa mesecom u očima koja pjeva o Vukovaru, a nakon njege i uslijedila Ne lomite mi bagrenje.
Publika je pljeskala dugo i sjetno pa glasno i uz zvižduke podrške. Pjevalo se za treću smenu, o devojci sa čardaš nogama, o jeseni koja stiže, dunjo moja…
Spomenimo i pozornicu koja je dala poseban, intimni ugođaj cijeloj večeri, ali i fenjere kojima je bila ukrašena. Njih je pripremio Miroslav Kern, Pažanin i bivši zadarski student, profesor sa osječkom adresom, koji već neko vrijeme “osvjetljava” Balaševićeve koncerte.
– Znam da bi svatko od vas bar jednu pjesmu imenovao da je pjevamo, ali ne možemo baš sve. Dobra je stvar što to znači da opet trebamo doći i napraviti koncert u Zadru. I to ne samo u dvorani, nego i u kazalištu. Pa da vas vidim. To su vam četiri sata sjedenja u mjestu, nema šetanja ni odlazaka na wc, kazao je raspoloženi Đole koji je tri dana prije koncerta proslavio 64. rođendan.
Kao što je i običaj, na koncertu je puno pričao, od pošalica do ozbiljnih stvari, a nekoliko puta se referirao na Eurosong, aludirajući na to da sigurno mnogi “žale” što nisu doma pred televizorom. U jednom trenutku, kako je i najavio, izveo je dio pjesme posvećene Zadru i Zadarskoj publici koja je to dočekala s oduševljenjem.
Dojma smo da je publika istinski uživala, ali da su uživali i sam Balašević i vrhunski muzičari koje je doveo sa sobom. Od ritam sekcije do tamburaša, njih šesnaest na pozornici, svatko istaknut i spomenut, svatko bitan i sa ulogom u ovom dobrom i lijepom cirkusu, baš kao u pjesmi Odlazi cirkus kojom Đole tradicionalno zatvara koncerte. Najveći dojam među muzičarima ostavio je violinist Miroslav Jovančić, ali i Bunford Gabor Buga koji je svirao saksofon i klarinet i, čini nam se, osvojio srca dobrog dijela Zadranki.
– Djeco, vi meni ne izgledate kao ljudi koji odlaze kući. Ali moram vas upozoriti. Ja sam bio uglavnom na svim koncertima Balaševića, jeste vi svjesni da vam se piški? Ko želi neka otiđe – poručio je kantautor, nakon što se vratio na bis i to nakon gotovo četiri sata neumornog pjevanja.
Dobra zafrkancija i prisnost među muzičarima bila je itekako vidljiva, a za primjer toga izdvojili bismo situaciju u kojoj se Đole okrene prema tamburašima i kaže im – “ne pričajte, razdvojit ću vas”, baš kao nekada u školi…
– Baš dok smo putovali, zateklo nas nevrijeme u Lici, mislim se peti je mjesec, možda ni Zadar više nije kao što je nekad bio. Ali večeras je Zadar možda više nego ikad kakav je nekad bio. Ne dajte se, ne dajte se barabama kad dosad niste, kazao je Đole za kraj, a publika je još dugo pljeskala.
– Valjda nećemo još sto godina čekati da nam Balašević ponovno dođe, kazala nam je uz široki osmijeh mlađa Zadranka kojoj je ovo bio prvi put na Balaševićevom koncert.
– Valjda nećemo, dodali bismo mi.