Sezona nesreća, blamaža, ali i sezona koje je iznjedrila dobrog trenera

Za početak možemo spomenuti da je Zadar u ABA ligi ostvario devet pobjeda i ima 17 poraza te je završio na 11. mjestu, a u regularnom dijelu A-1 lige bio je peti s omjerom 19:7, poslije čega je s 1-2 ispao u četvrtfinalu doigravanja od Cibone koja je imala prednost domaćeg terena. Košarkaši Zadra stigli su i do završnice Kupa Krešimira Ćosića u Šibeniku, gdje su prvo, u četvrtfinalu svladali Split, a nakon toga u polufinalu izgubili od Cedevite. Kada cijelu sezonu stavimo u brojeve, KK Zadar je ostvario 30 pobjeda i doživio 25 poraza.
Naravno, da nakon sezone analiza mora biti “dublja” od šture statistike, ali svakako valja istaknuti da je primarni cilj u konačnici ipak ostvaren. Zadar je izbjegao posljednje mjesto u ABA ligi i na taj način osigurao ostanak u regionalnom natjecanju. Iako su propozicije HKS-a vrlo jasne (osim onih nekoliko dana nesuglasica) i govore da u ABA ligu iduće sezone ide prvak i najbolje dvije momčadi iz regularnog dijela, što znači da Zadar po tome neće iduće sezone igrati ABA ligu, jasno je da Zadar hoće iduće sezone igrati tu ligu (osim ako se u idućim mjesecima ne dogode neki “potresi”) jer HKS, de iure, ne priznaje ABA ligu, pa ABA liga i ne treba “slušati” HKS o tome koji će klubovi igrati u toj ligi iduće sezone. A da se i strogo drži propozicija, teško bi bilo očekivati da ABA liga ne bi Zadru dala pozivnicu, iz vrlo jednostavnog razloga – Zadar je potreban ABA ligi. Pogotovo u ovom dobu, kada se momčadi baš i ne “bacaju” da bi ušle u to natjecanje.
ABA liga
Dakle, taj cilj je ispunjen. I rezultatski gledano, to je jedino što je vrijedno spomena. U Kupu Krešimira Ćosića Zadar realno nije mogao preko Cedevite, koja je u to vrijeme još bila “zdrava”, a u A-1 ligi košarkaši Zadra dugo nisu bili lošiji, a slobodno se može reći da se nikada toliko nisu blamirali kao ove sezone. Sam omjer 19:7 i peto mjesto je dovoljno loše, a kada se tome pribroje porazi u Zaboku i Sinju, -30 u Šibeniku kod Jollyja, te domaći poraz od Splita, onda je jasno da je ova sezona jedno od onih koje će se prepričavati, ali ne na lijepi način.
Zapravo ova sezona se može podijeliti na dva dijela; prije dolaska Aramisa Naglića na mjesto glavnog trenera i poslije dolaska Aramisa Naglića na mjesto glavnog trenera.
Ante Matulović
Odabir sportskog direktora Branka Skroče za glavnog trenera je prvo bio Ante Matulović, legenda zadarske košarke i dugogodišnji pomoćni trener. Radi velikog poštovanja kojeg su i predstavnici “sedme sile” i navijači imali prema Matuloviću, realne kritike tog poteza su u početku izostale. Naime, “tiho” se mnogo pričalo o tome kako Matulović nema iskustva vođenja momčadi na toj razini i pitalo se koliko je taj potez za Zadar, koji je već godinama u teškoj situaciji, dobar. Ali i samo slaganje rostera davalo je neka druga pitanja, no o njima kasnije. Matulović je odmah isticao kako vjeruje domaćim igračima i pred njih je stavljao ne previše nevažnu ulogu, pogotovo u A-1 ligi. Inače, od sezone prije, uz mlađe igrače, ostali su Boris Barać, Ivan Marinković i Lovre Bašić. Stigli su Mislav Brzoja, Kristijan Krajina, Igor Marić i Maj Kovačević, te na posudbu iz Cedevite Lovro Mazalin. Dakle, ideja je bila da Bašić i Vladović drže jedinicu, Marić i Kovačević dvicu, Brzoja i Mazalin tricu, a u reketu Zadar bi imao Krajinu, Marinkovića i Baraća, te domaće snage Ivana Domagoja Vrkića, Marija Špaletu i Ivana Vraneša. Jezgru domaćih igrača punili su još Toni Jelenković i Marko Jurica. Poslije se rosteru priključio i Ivan Ramljak.
Papir trpi….
Ova momčad Zadra na papiru nije izgledala loše. Ali mogli su se primijetiti već u ranoj fazi prvi problemi. Prije svega, bilo je jasno da će jedini pravi napad Zadra ići preko “pick&rolla” Vladovića i Bašića, pogotovo u ABA ligi protiv ozbiljnijih momčadi. Jednostavno, nitko od vanjskih igrača nije bio toliko jak na lopti, a nitko od unutarnjih igrača nije tipičan post igrač. Eventualno se moglo očekivati i “pick&pop” akcije za Baraća, ali ta vrsta napada je uvijek sekundarno oružje, jer se igrač reketa ne može baš cijelu utakmicu vaditi “vani”. Drugi problem, barem do dolaska Ramljaka, bila je obrana, jer u “prvom” rosteru Zadar nije imao jakog obrambenog igrača, ali ni igrača koji s “dvice” ili “trice” dobro kontrolira skok. Nešto se moglo očekivati od Mazalina, koji je tada bio dobrano neiskusan, a nešto se dobijalo od Brzoje, koji se veći dio sezone “tražio” u napadu.
No, sezona nije niti krenula, a već su krenuli prvi šokovi. Prvo se ozlijedio Lovre Bašić, koji se vratio tek oko Nove godine pa je Vladović ostao sam na “jedinici”. Nakon toga stigle su i zabrane nastupa Kovačevića i Marića, a Ramljak od kada je stigao, mogao je igrati samo ABA ligu. A oni mladi igrači, od kojih se očekivalo da će dati svoj obol, to nisu bili u stanju raditi, a nisu niti dobivali konkretne prilike, a nije im niti pronađena prava uloga i sve je vrlo brzo krenulo u krivom smjeru.
Šestorka
Matulović se još nekako držao u ABA ligi, ali patila je A-1 liga, a nije pomoglo niti što se javno govorilo kako je ta liga nebitna. Jednostavno, Matulović je ostao na šest relativno iskusnih igrača (Vladović, Brzoja, Mazalin, Krajina, Marinković, Kovačević), a nekakvu ulogu su dobijali Vraneš i Jurica. Dok je još bilo svježine, dobio je Zadar nekoliko utakmica u ABA ligi kod kuće, ali kako je svježina popuštala, porazi su krenuli, a posebno su bolni bili oni u A-1 ligi. Napad je još nekako funkcionirao, jer je Vladović igrao odlično, a kada Vladović igra, onda igra i cijela momčad. Čak se Zadar i fizički dobro držao, iako je Matulović imao malu rotaciju. Ali u obrani se pokazalo neiskustvo trenera Zadra. Naime, nisu se mogli prepoznati obrambeni principi. Rotacije se nisu dobro radile, strana pomoći nekada nije postojala, igrači nisu znali gdje trebaju stajati… Dodatni problem je predstavljala činjenica da Matulović nije u ozbiljnu rotaciju ubaciti barem dva mlada igrača, a da rezultat ne pati previše. Čak niti u A-1 ligi. Poraz u Zaboku presudio je Matuloviću.
Neven Plantak
Pomoćni trener Franko Sterle je vodio dvije utakmice, a nakon njega stigao je Neven Plantak, iskusni zadarski trener, koji je zadarskoj javnosti bio najpoznatiji po vođenju Sonik-Puntamike. I počelo je odlično. Plantak je u prvoj utakmici na klupi ostvario važnu pobjedu u ABA ligi protiv Karpoš Sokola, nakon toga i dobio Goricu u A-1 ligi. U trećoj utakmici su Zadrani odigrali dobro u Ljubljani protiv Olimpije, ali su ipak izgubili.
Prvi problem novom treneru Zadra bila je utakmica Beogradu kod mlade momčadi FMP-a, gdje je Zadar razbijen u drugom dijelu. Uslijedio je poraz u Zagrebu kod Cedevite, koja je igrala s kombiniranom momčadi, a nakon toga protiv Škrljeva na Višnjiku Zadrani su morali odraditi posao. Vrlo važna pobjeda ostvarena je protiv Budućnosti i tada se činilo da će Plantak duže ostati na klupi Zadra. Nije ostao.
Punjenje rostera
Prvo je Zadar poražen od lošeg Alkara u Sinju, pa razbijen u Beogradu kod Crvene Zvezde, te doživio domaći poraz od Cedevite. Izgubili su Zadrani i kod MZT-a, gdje je napokon smio igrati i Kovačević (Marić je već odavno odustao od Zadra). Dopuštenje je tada dobio i Ramljak za A-1 ligu, a stigli su i Nizozemac Franke, kao “pojačanje” na vanjskoj poziciji, te Bugarin Georgiev na mjestu krilnog centra. Oporavio se i Bašić i Zadar je odjednom imao (pre)krcat roster. Tako su na jedinici minute kombinirali Bašić i Vladović, vani je Plantak imao Ramljaka, Brzoju, Kovačevića, Mazalina, Frankea te Juricu koji je odigrao nekoliko napadački dobrih utakmica te mladog Jelenkovića. Na “četvorci” je Baraću trebao pomagati Georgiev, a na petici su i dalje bili Marinković i Krajina, a tu je bio i mladi Vraneš, koji je imao također nekoliko dobrih utakmica, ali kako se roster napunio, tako se Vraneša i zaboravilo. Također je na petici Plantak imao i dalje Špaletu. Franke i Georgiev, kao mnogi do sada, uopće nisu se pokazali kao pojačanja.
Niz do Krke
Prekid niza poraza dogodio se u Zadru protiv Kvarnera, a onda je krenuo novi niz, koji je uzdrmao cijeli klub i grad i Plantak je morao otići. Prvo su Zadrani glatko izgubili kod Mega Leksa, pa u gostima kod Šibenika, te naposlijetku na svom terenu protiv Krke, nakon čega je, do tada mirna situacija u ABA ligi, odjednom postala itekako nemirna.
Pod vodstvom Plantaka igra je imala “glavu i rep” u oba smjera, mnogo su bili jasniji defanzivni principi, ali negdje je nestala energija, a i čini se da je odnos Plantak-igrači negdje nestao “po putu”. Zadar je u tom periodu fizički stajao katastrofalno i redovito padao u drugom poluvremenu. Tada, kada je bio roster pun, Zadar je mnogo više fizički padao kako se približavao kraj utakmice, nego prije, kada se igralo sa 6-7 igrača.
Treća sreća
Promjena trenera se ponovno morala dogoditi, a ovaj put su – na sreću – čelni ljudi kluba pogodili. Aramis Naglić je u vrlo kratkom vremenu, podignuo ovu momčad iz mrtvih i, kako je i sam rekao, od momčadi luzera stvorio momčad pobjednika.
Iako je doživio poraze u Zagrebu kod Cibone, te u Aleksandrovcu kod Igokee, vrlo brzo su igrači prihvatili Naglićeve zamisli i stvari su krenule na bolje. U idućim utakmicama ostvarene su pobjede protiv Zagreba i Splita u A-1 ligi, te važna pobjeda kući protiv Mornara u ABA ligi. Nakon toga uslijedila je završnica Kupa, a onda je košem u zadnjim sekundama Zadar izgubio u Beogradu kod Partizana. Naglićeva momčad dobila je Jolly JBS i Hermes Analiticu kući i košem Kovačevića u zadnjoj sekundi Cibonu. Ipak, Zadrani su izgubili u gostima kod Karpoš Sokola. Da su dobili, već tada su mogli osigurati ostanak u ABA ligi, no to su ipak ostvarili domaćom pobjedom protiv Olimpije.
Niz pobjeda
Nakon toga sve su se misli mogle okrenuti prema A-1 ligi, a četvrtfinale doigravanja košarkaši Zadra dočekali su s 11 uzastopnih pobjeda. Na žalost, objektivno jača Cibona, je u četvrtfinalu slavila.
Zadar je, pod Naglićem, igrao s mnogo energije. Vrlo brzo su fizički Zadrani ponovno počeli dobro izgledati, a isto tako pronašao je svim igračima svoju ulogu. Imao je i Naglić problema. Kada je otišao Franke, ozlijedio se Bašić, ovaj puta do kraja sezone i opet je Zadar igrao sa samo jednim “playom”. S obzirom na roster koji je imao, treći trener Zadra izvukao je od te momčadi maksimum i dokazao da zaslužuje i dugoročnu priliku na klupi Zadra. Iako nema trenera koji ne griješi, Naglić je i u postavljanju utakmice i u vođenju utakmice radio vrlo malo vidljivih pogrešaka. Napravio je rezultat, pod njim je momčad izgledala jako dobro i čini se da je Zadar dobio trenera za budućnost.