Biti aut znači ne sramiti se toga da si peder ili lezba, ili bipsić – da se s partner(ic)om istoga spola držiš za ruke ili poljubiš, baš kao što to radi tzv. normalna populacija. Biti aut znači ne lagati obitelji, prijateljima, na poslu, u školi, kod liječnika ili na ulici – iz straha da će te odbaciti, otpustiti ili prebiti. Biti aut znači ne sramiti se vlastite drugačijosti i ne dopustiti da te zbog nje diskriminiraju. Biti aut, ultimativno, znači suočiti društvo s nepravdom koju nanosi drugačijima
Prvi dalmatinski gay pride održan protekloga tjedna u Splitu obilježen je sramotnim događajima. Bilo je to pomalo i za očekivati u homofobnoj Hrvatskoj, ali i gradu Torcide koji se drži svoje tradicije i teško priznaje novo i drugačije. I dok se nekoliko dana nakon povorke ponosa, koja je pretvorena u povorku nasilja, raspravlja tko je kriv i je li splitski pride uspio ili propao aktivisti za prava gay osoba ne odustaju, spremaju se za deseti gay pride u Zagrebu koji će se održati sljedeće subote. U zagrebačkoj povorci ponosno će marširati i najpoznatija zadarska aktivistica za prava gejeva i lezbijki Mima Simić, sestra zadarskog književnika Romana Simića.
Mima Simić, književnica, filmska kritičarka, prevoditeljica te suvoditeljica obiteljskog benda “Drvena Marija” s bratom Romanom Simićem te lezbijska aktivistkinja hrvatskoj je javnosti najpoznatija po svom javnom autanju u HTV-ovu kvizu Milijunaš na Uskrs 2007. godine kada je javno objavila da živi s curom.
Mima je, naravno, sudjelovala i na splitskom gay prideu koji je za nju kao Dalmatinku imao i posebno značenje.
Mikropobjeda za LGBT
Kako si ti kao Dalmatinka, ali i kao lezbijska aktivistkinja doživjela splitski gay pride? Je li to bio potpuni poraz ili ipak pobjeda?
– Splitska riva je bila mjesto tolerancije otprilike koliko i Hitlerova Njemačka. Vlast je (tj. gradonačelnik Kerum) eksplicitno podržala fašističke ispade huligana koji su toga dana predstavljali Split – jer uvijek te predstavljaju oni najglasniji, najvidljiviji i s najtežom artiljerijom. Crkva je preko svojih opskurnih predstavnika slala poruke mržnje, kojima su se pridružili i lokalni mediji – konkretno Slobodna Dalmacija, koja je potpisivala mržnju citirajući mentalno i etički ograničene izjave “javnih” ličnosti koje normalan čovjek ne bi tražio ni upute na cesti. Konačno, policijski vrh se pokazao sasvim nesposobnim i/ili nespremnim zaštititi miroljubivu povorku. Nasađena na ovakve razvaljene temelje ljudska prava jednostavno su neodrživa. No, premda je splitski pride za Split, njegovu vlast i njegove građane (kako one ruku podignutih u pozdrav Führeru, tako i onih koji mrze iz sjene) bio apsolutni poraz i sramota, za LGBT vidljivost i borbu za LGBT prava splitski pride bio je nedvojbena pobjeda. Mikropobjeda, možda, ali takvima je popločan put do demokracije.
Jesi li očekivala takve reakcije Splita?
– Inače, očekivala sam da će biti huligana koji će biti spremni na nasilje, ali nisam očekivala da će dobiti tako zdušnu podršku svih institucija – to mi je bilo golemo razočarenje. A kada predsjednik Josipović elegantno (perući ruke) kaže da to u Splitu nije bila prava slika Hrvatske, ja bih ga lijepo zamolila da nam se pridruži na jednom od sljedećih prideova – u Zagrebu ili u bilo kojem drugom lijepom našem gradu, pa da na svojoj koži osjeti kako je biti peder u Hrvatskoj i bi li takvu sliku objesio na zid dnevne sobe. Komentar premijerke da je policija dobro odradila svoj posao nalazim osobito duhovitim – pretpostavljam da se gospođa Kosor sprema za karijeru komičarke kada napokon odstupi s vlasti.
Podržala bih zadarsku inicijativu
Što misliš kako bi se priča odvijala da se gay pride održao u Zadru? Bi li sudionici parade prošli bolje ili gore nego u Splitu?
– Zadar je nešto manji od Splita pa vjerujem da bi proporcionalno tomu bilo i manje huligana. Teško mi je zapravo procijeniti situaciju u milom mi gradu jer tu provodim sveukupno tjedan dana godišnje. Dakako, mnogo toga ovisilo bi i o “pripremi terena” – o tome kako bi se postavila zadarska vlast i mediji – bi li pokušali educirati javnost ili raspirivati mržnju. Nekako lokalpatriotski volim vjerovati da bi stvari prošle konstruktivnije na Poluotoku, ali da mi je moć proricanja jača strana živjela bih od klađenja, a ne od pisanja.
Hoćeš li pokušati u budućnosti dovesti gay pride u Zadar kada je Split razbio led?
– Mislim da je bitno da se LGBT pokret generira u vlastitoj sredini. Splitski pride organizirala je ekipa iz Zagreba u suradnji s lokalnom udrugom, i to je izuzetno važno. Kada bi se u Zadru pokrenula inicijativa u njoj bih rado sudjelovala i podržala na sve moguće načine. Ali bitno je da se pederi i lezbe iz samoga Zadra (a ne mi kukavni egzilanti) osvijeste i požele izaći iz ormara i shvate da – što god netko mislio o njima – imaju pravo na vidljivost i glas, i sva prava pred zakonom i u njemu.
U Zagrebu se sprema deseti gay pride. Misliš li da su Hrvati od prvog gay pridea u Zagrebu pa do ovog u Splitu napredovali i da će jednog dana u bližoj budućnosti moći prihvatiti istospolne zajednice?
– Ne znam kako bismo definirali bližu budućnost, ali da će istospolne zajednice postati hrvatska stvarnost nedvojbena je i neporeciva činjenica. To se nakon godina/desetljeća borbe dogodilo u brojnim državama Europe i ostatka domicilnog nam geoida, i nije se dogodila nikakva kataklizma ni smak svijeta. Unatoč zlogukim upozorenjima da će pederi i lezbe uništiti demografsku sliku svijeta, brojka od sedam milijardi stanovnika (kojekakvih opredjeljenja) nekako kao da pobija tu teoriju.
Javno si se autala u HTV-ovu kvizu “Tko želi biti milijunaš?” i na taj način uzburkala si hrvatsku javnost. Što to uopće znači biti aut?
– Biti aut znači ne sramiti se toga da si peder ili lezba, ili bipsić – da se s partner(ic)om istoga spola držiš za ruke ili poljubiš, baš kao što to radi tzv. normalna populacija. Biti aut znači ne lagati obitelji, prijateljima, na poslu, u školi, kod liječnika ili na ulici – iz straha da će te odbaciti, otpustiti ili prebiti. Biti aut znači ne sramiti se vlastite drugačijosti, i ne dopustiti da te zbog nje diskriminiraju. Biti aut, ultimativno, znači suočiti društvo s nepravdom koju nanosi drugačijima.
U Zadru sam uvijek aut
Je li lakše biti gay u Zagrebu ili u Zadru?
– Biti aut u Zagrebu je lakše, no biti aut u drugim hrvatskim sredinama, to je sigurno – no nije nužno uvijek i svuda preporučljivo. Na homofobnog nasilnika možete naletjeti i u New Yorku, pa i s autanjem valja mudro. Inače, ja sam i u Zadru uvijek aut – jednom su me neki klinci zbog toga kamenjem gađali na Forumu, ali to me nije vratilo u ormar.
Zašto je toliko važno da se gejevi i lezbijke afirmiraju javno i da se gay pride parade održavaju?
– Nažalost, povijest je pokazala da potlačene skupine svoja prava neće dobiti na srebrnom pladnju, nego ih moraju tražiti, a kada umiljata molba ne pomogne, sljedeći korak je izaći na ulice. Zašto ne pitate ljude koji štrajkaju kojeg će im vraga to, i zašto bolje uvjete ne traže u svoja četiri zida? Je li vam danas čudno što su žene ili crnci izlazili na ulice i stradavali zbog svojih zahtjeva? Biste li i njih, da se možete načas vratiti stoljeće, dva unatrag, pitali što će im to paradiranje, to skandiranje, to neumjesno i histerično zahtijevanje? Smatrate li njihove tadašnje zahtjeve suludim, sramotnim, neprihvatljivim? Vjerojatno (nadam se!) – ne. Ipak, u to vrijeme većina ih je upravo takvima smatrala. Jednog će dana i ova borba biti samorazumljiva povijesna činjenica i nitko se neće pitati kako ih nije bilo sram tražiti jednakost i ravnopravnost.
Zahtjev nema veze sa seksom
Dakle – to je smisao pridea danas. Prideom ne tražimo dopuštenje da se seksamo s kim hoćemo u svoja četiri zida – Prideom tražimo jednaka prava u zakonu bez obzira na to kojeg nam je spola partner/ica. Ovaj zahtjev nema apsolutno nikakve veze sa seksom ni sa spavaćom sobom, on ima isključivo veze sa zakonom. Ljudi ovu činjenicu gube iz vida (možda i zbog suzavca) jer im je sama ideja netradicionalnog seksa toliki tabu da im se mozak blokira i nije u stanju obavljati najjednostavnije misaone radnje, a demokracija postaje tek višesložna riječ koju iskeženih očnjaka nisu u stanju izgovoriti.
Valja napomenuti da je pride (kao politička povorka) samo jedna od strategija borbe za ravnopravnost LGBT osoba, ali je najvidljivija – i možda upravo zato tzv. normalnim (odnosno privilegiranim) ljudima najviše smeta. No, upravo je vidljivost u svijetu, na ulici, ključ emancipacije lezbijki, gejeva, biseksualnih… osoba – jer ako te čitav život tjeraju da se sramiš jer si drukčiji, tjeraju te da je skrivaš da ne bi nastradao/la, izlazak na ulicu postaje dvostruko revolucionarna poruka – poruka sebi, a potom i društvu; istovremeno intimna i besramna afirmacija vlastitog postojanja, i javni poziv na društvenu promjenu.
Što dodati kao zaključak cijele ove priče?
– Imam osjećaj da je sve rečeno toliko banalno i razumljivo da me naprosto sram što sam morala objašnjavati. S druge strane, objašnjavati se očito mora, jer tek kada ljudi shvate da su pederi i lezbe vaši susjedi, prijatelji, sugrađani, obitelj – kao i da su politički subjekti – baš kao i svi vi – koji u krvavo izborenoj demokraciji moraju imati jednaka prava kao i vi – tek onda će se pride povorka moći prošetati Poluotokom bez policijske zaštite, tek onda za pride više neće biti potrebe.
Istinski mi je žao pedera i lezbi koji su u Hrvatskoj vjernici
* Nedavno je Hrvatsku posjetio papa Benedikt XVI., a naglasak posjeta bio je upravo na obiteljima u kršćanskom smislu. Ujedno supetarski župnik don Andro Ursić nedavno je objavio knjigu “Gay parade, manifestacije izopačene seksualnosti”. Kako gledaš na ovakvo stajalište Katoličke crkve?
– Tužno mi je da se predstavnici religije koja u svojoj srži (i teoriji) promiče ljubav na taj način odnose prema osobama miroljubive seksualne i emocionalne orijentacije. No, nije mi i nevjerojatno – povijest religija ispisana je s daleko više krvi no ljubavi, a i danas se većina ratova vodi upravo na vjerskoj osnovi (ili barem na osnovi koja se izvanjski manifestira kao vjerska). S druge strane, u svijetu postoje brojne crkve koje su homoseksualnost najnormalnije prihvatile i integrirale u vlastiti sustav vrijednosti, no to vam Slobodna Dalmacija i Glas koncila neće prenijeti. Istinski mi je žao pedera i lezbi koji su u Hrvatskoj vjernici i koji upravo zbog ovakvog netrpeljivog stava crkve čitav život provedu mrcvareći se i proizvodeći laž i frustraciju, odnosno nesreću, prema sebi i bližnjima.
Vlast će ovu trivijalnu temu napokon morati ozbiljnije ugurati u agendu
* Misliš li da vlasti u Hrvatskoj rade dovoljno po pitanju afirmacije istospolnih zajednica?
– Mislim da je ova tema, kao i općenita tema ljudskih prava, hrvatskoj vlasti zadnja rupa na svirali. Budući da se ionako radi o manjinama (a LGBT je posebna manjina koja ima moć nevidljivosti, pa je tako naizgled zanemariva), uvijek se nađe važnija tema na tepihu. Ipak, zeleno svjetlo za EU znači i značajnu odgovornost na ovom planu, pa vjerujem da će – premda ne od svoje volje – vlasti ovu trivijalnu temu napokon morati ozbiljnije ugurati u agendu.
najnovije
najčitanije
Zadar
Dubravka Oraić Tolić
U zadarskom ogranku Matice hrvatske predavanje„Zašto je Matoš aktualan i danas?”
Nogomet
KAPETAN VATRENIH
Još se ne zna gdje će i kako Modrić nastaviti karijeru iduće sezone
Nogomet
Mlađe generacije
Pioniri Abecede pobijedili Hajduk, niz mlađih pionira Zadra
Hrvatska
Nova istraživanja
Cjepivo protiv covida smanjuje rizik od zatajenja srca i ugrušaka
Crna Kronika
dojava policiji
Građanin na zadarskom području pronašao veću količinu eksplozivnih sredstava!
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Županija
HEP JAVLJA
Brojne ulice u Zadru i okolici u utorak ostaju bez struje, evo popisa
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak