Treba pošteno platiti stručnjaka koji će sve to dovesti u red

TV-PROGRAM ZA NIŽE SLOJEVE GLEDATELJSTVA
Prije neki dan u gostima sam bio i ništa ne sluteći na tv-ekran pogled bacio. A na ekranu strava i užas… To je neka emisija doktorskog tipa, nešto u stilu dr. Oza samo produkcijski malo skromnija. Tu je neki mladi i lijepi doktor, lijep kao filmski glumac, koji vodi neku čudnu konverzaciju s gostima, a u publici sjedi publika tipična za takve emisije. Oni su puni suosjećanja, brige za bližnjega, a najdraže im je kada ih uhvati kamera pa prave neke face ili se glupo klibere.
U ovoj priči imamo sljedeće, a znam da ćete misliti da lažem i izmišljam i da to ne može biti istina. Tu su majka i kći tinejdžerica koja ima na uhu nekakav apces, bubuljicu ili čir. Onda joj brižna majka to ide istiskivati pa krene gnoj i to je naravno vrlo odvratno za gledati, a ova mudra majka još to stavi na internet. Onda taj liječnik-voditelj ugosti neku dermatologicu, a ta pak izgleda kao filmska glumica na kvadrat. Prekrasna duga crna kosa, azijatske crte lica, a zubi… Zubi kao biseri, očigledno umjetni. Onda ona nama priča nešto stručno o tom njenom uhu, pola toga naravno na latinskom i savjetuje majku i kćer da kada to rade operu ruke. Onda vidimo i tu blesavu mater koja se sva uparadila i nesretnu djevojku, obje presretne što su na televiziji, slušamo njihova baljezganja i s pravom se pitamo – postoji li u toj Americi neka služba koja bi prekinula to ruglo i stavila malo u red i autore emisije i voditelje i ovu manitu mater? I nije to toliko problem što Amerikanci vole ovakve stvari (pogledajte im uostalom predsjednika). Problem je što se to emitira na našoj televiziji, a najveći je problem što ima ljudi koji to vole gledati.
ISTA STARA PRIČA
Natjerali su me pogledati utakmicu protiv Islanda i dogodilo se točno ono što sam predvidio u ovoj kolumni još prije duljeg vremena. Slavljenje pobjeda protiv prosječnih nogometnih reprezentacija i veličanje mediokritetskih stručnih poteza konačno nam se razbilo o glavu i sada smo tamo gdje jesmo. Neću sada to analizirati jer za to u ovim novinama postoje stručniji od mene, ali je zanimljivo ono što smo vidjeli na malom ekranu. Nogometaši prilično pristojno priznaju da to sve skupa nije ništa valjalo, a izbornik djeluje vrlo kulturno i samozatajno i vrlo izgubljeno. Meni taj čovjek uopće nije mrzak, ali mi ga dođe nekako žao jer sve skupa neće dobro završiti. Ako se i plasiramo na Svjetsko prvenstvo, vrlo će nas brzo eliminirati i onda, kakvog sve to skupa ima smisla? Igrači su već godinama vrlo cijenjeni, a rezultati sasvim prosječni i neadekvatni njihovoj kvaliteti. U svakom slučaju, kako je počelo, bit će to tužno Svjetsko prvenstvo, ako na njega uopće i odemo, a onda ćemo se valjda ugledati na veće i pametnije koje nije sram pošteno platiti stručnjaka koji će sve to dovesti u red, pa makar ga doveli iz Tunguzije.
BOLJE DA NISAM NIŠTA NI REKAO
Prošli smo tjedan svakodnevno na malim ekranima mogli gledati i slušati o tome kako se u Dalmaciji napadaju i vrijeđaju ljudi koji nisu dragi lokalnim navijačima. Nisam sociolog koji bi sada dublje analizirao, ali sam dovoljno obrazovan i urban da mogu legitimno komentirati neke stvari, a konkretno u ovom slučaju situaciju u kojoj smo se našli, tj. kako se nasilje počinje doživljavati kao legitiman način izražavanja nezadovoljstva. O Mamiću imam svoje mišljenje koje ne mislim ovdje iznositi, ali mi je nevjerojatno da udaranje nekoga šakom u glavu, i to s leđa, može biti opravdavano na bilo koji način. S druge strane, Janica me puno puta razveselila svojim pobjedama i time zadužila i našu zemlju i hrvatski sport uopće i ovo što joj se dogodilo sigurno nije zaslužila. Ali, nikada neću moći razumijeti, zašto netko tko je postigao nešto vrijedno mora ulaziti u politiku svrstavati se uz neku političku opciju i tako okretati ljude protiv sebe.
U svakom slučaju, nasilje nije nikakvo rješenje bilo ono fizičko ili verbalno, ali da bi pravila trebala važiti za sve jednako – trebala bi. Ovako se svodimo da nam je pola turističkog grada išarano grafitima protiv Mamića. Ma kakav je to način otpora i bunta. Doći noću i uništavati fasade. Ta bi se energija mogla puno bolje kanalizirati i na pravi način upotrebiti, ali mislim da bi bilo bolje da što prije prekinem ovu temu, dok nisam svašta rekao.