Foto: FAH
George Michael pjeva svoj hit “Freedom”, a naš komentator kaže da to u prijevodu na hrvatski znači “o lijepa, o draga, o slatka slobodo”. Zanimljiv je taj engleski jezik. Izgleda da jedna njihova riječ vrijedi kao šest naših
Dok sam bio mlad i neiskvaren kao što sada nisam, uvijek mi je bilo žao što se Olimpijske igre i svjetska nogometna prvenstva ne održavaju dvostruko češće, to jest svake dvije godine. Sada, kad sam došao pameti, svjestan sam da se sve to komercijaliziralo, da su svi puni steroida i ostalih otrova, da lobiji moćnih sila rade svoj posao, ali su mi ipak te Olimpijske igre ostale nekako čišće i poštenije nego druge stvari. Istina je i to da se ratovi više ne prekidaju kao u vrijeme antičke Grčke, ali ipak vlada nekakav prividan mir. Lijepo je i to kad vidiš sportaše iz cijelog svijeta kako se svi bore za isti cilj i kako im je stalo do tih medalja, pa čak i onima poput tenisača koji su, s obzirom na svoj sport, već iznimno bogati. Drago mi je što se i njihova zlatna medalja računa isto kao i ona naša iz streljaštva, kao i to što je naša Sandra sa svojim diskom jednaka puno razvikanijim imenima atletike. Ali, ajmo prvo o komentatorima.
ČOVJEK KOJI POBJEĐUJE TRČEĆI UNAZAD
Usein Bolt je uistinu jedan od najvećih sportaša svijeta, ali on je iz Jamajke, i to što je jednom nastupio na mitingu u Zagrebu sigurno ne znači da ga išta vezuje za Hrvatsku osim pozamašnog čeka kojeg je tom prilikom dobio. I zašto se onda naši sportski komentatori moraju neprestano diviti njegovom liku i djelu i otvoreno za njega navijati? Čemu stalno taj podanički mentalitet, to divljenje jačem i moćnijem? Kako može novinar državne televizije sebi dati slobodu da podcjenjuje ostale atletičare i reći da bi Bolt u polufinalnoj trci (citiram) “pobijedio i da je trčao unazad”?! Prvo i prvo, ne bi pobijedio, jer su ostali sprinteri zaostali samo koju desetinku sekunde, a drugo i drugo, sve su to ozbiljni i visokokvalitetni sportaši, kad su već došli na Olimpijske igre, i nitko ih ne smije na taj način vrijeđati i ponižavati. Oni naravno neće nikad saznati što je netko s HRT-a o njima baljezgao, ali stvara se loša slika, a osobito kod djece koju se na taj način uči izrugivanju i ismijavanju, a to nije u redu, pa makar se radilo o državnoj televiziji.
STARE VODITELJSKE BOLJKE
Nisam gledao puno sportskih prijenosa, u stvari jesam, ali nisam puno slušao naše komentatore iz jednog jednostavnog razloga. S obzirom da sam ljetovao u kući u kojoj je, osim moga visočanstva, bilo još puno ljudi, većina je odlučila da se što više prijenosa prati preko drugih TV kanala, to jest preko onih na kojima se po mogućnosti govori engleski. Zašto? Zato što dobar dio naših sportskih komentatora ne shvaća da njihov kvazi patriotizam ide na živce, da se od njih očekuje da nam smireno prenose ono što se događa na sportskim borilištima, bez urlanja i bez padanja u afan ili u ekstazu. Oni su tu da rade svoj posao, a mi ćemo pred televizorima navijati i derati se. I nije istina da nam baš svi suci kradu i da su protiv nas. I naši igrači rade faulove, gube lopte i slično, ali ispada da suci, kada su naši u pitanju, sude protiv nas tendenciozno i s posebnim zadovoljstvom što u većini slučajeva nije istina. Treba ipak biti malo realan, a osobito ako radiš za državnu televiziju.
NAJLJEPŠA UTAKMICA OLIMPIJADE
Ima jedna šala; koje je najbolje zanimanje na svijetu? Odgovor je – maser ženske brazilske odbojkaške reprezentacije. Ponukan tom šalom odlučio sam pratiti utakmicu između odbojkašica Brazila i Kine. I što sam vidio? Vidio sam nešto najljepše na cijelim igrama. Predivne, zdrave, vitke, dobro građene i zgodne djevojke. Nema tu izgladnjelih kostura, nabubrenih usana, silikoniziranih grudi. Ima samo normalnih cura kojima sigurno nije životni cilj sjediti u kafićima s cigaretom u fino manikiranim prstima. A kad samo pogledate tu strast u borbi za svaki poen, tu volju i želju za pobjedom, sve vam bude jasno. Za mene je već kasno, ali bih zbilja volio da mi u kuću kao snaha dođe jedna odbojkašica.
NAJVEĆA TUČNJAVA OLIMPIJADE
Obično preskačem borilačke sportove, ali sam ipak gledao najveću tučnjavu na ovim Igrama. Rukometni susret između Crnogorki i Španjolki sigurno spada u najborbeniju, ali i najgrublju utakmicu. Toliko batina dugo nisam vidio. Kakvi su to bili udarci, guranja, padovi! Samo je nedostajalo da se prolije koji kubik blata, pa bi to bilo pravo žensko hrvanje u blatu. A što je najbolje, nitko se ne ljuti. Cure padaju, dižu se i nastavljaju igrati kao da se ništa nije dogodilo. Čak i kad se međusobno grle nakon postignutog gola izgledaju kao da će jedna drugoj otkinuti glavu ili barem slomiti vrat. Ipak, zbog jedne mi je stvari jako žao. Crnogorke, koje su naše pobijedile u skupini, u polufinalu su dobile Španjolke od kojih smo izgubili u četvrtfinalu. Eh, da nam se nije ozlijedila Penezić, imali bismo još jednu medalju. Bez obzira na batinanje.
ZAŠTO MORAMO SLUŠATI O BESMISLENIM STVARIMA?
Zašto uz sport mora ići i politika nikako mi nije jasno, ali da se to svako malo dogodi – činjenica je. Ovom prilikom, to čak i nije bila politika, nego neka izjava gospodina Goluže, trenutnog izbornika naše rukometne reprezentacije, na koju je navodno reagirala gospođa Jolie, a sve to, da stvar bude blesavija, preko interneta. O gospodinu Goluži znam to da je jednom prilikom snimljen kako pjeva srpske narodnjake (ovo “srpske” ne bi trebalo naglašavati jer je svaki narodnjak smeće, ali je u ovom slučaju indikativno) što bi trebalo biti dovoljno za opis nečije osobe. Problem je u tome što se ovakvim glupostima ne bi trebala pridavati pažnja, a osobito ne onda kad je sve ovako nepouzdano. Goluža bi trebao biti svjestan svoje uloge i odgovornosti koju ona nosi i usredotočiti se na ono za što je plaćen, a ne sudjelovati u nekim polemikama, jer on osoba za polemike i nije, čega bi također trebao biti svjestan. Uostalom, nakon ove brončane medalje, koja je sama po sebi veliki uspjeh, bilo bi mu pametnije da manje misli o “Oluji” i Angelini, a više o tome kako da naša reprezentacija konačno pobjedi Francuze. To je bitno za njegovu trenersku karijeru, ali, što je puno važnije, i za domovinu nam Hrvatsku.
OSVAJAČI MEDALJA
Iako svi spominju onu Kubertenovu “važno je sudjelovati”, mi svi znamo da to nije tako i da je u stvari važno i pobijediti ili barem osvojiti medalju. Čast svakome, ali osvajači medalja se pamte i to je tako, a mi uistinu imamo što za pamtiti. Prvo i prvo, htio bih nešto spomenuti. Ima jedan mudar čovjek koji je prije nekog vremena u svojoj TV kolumni napisao da je suspenzija Sandre Perković čudna i nategnuta, da i djevojka i njezin trener izgledaju vrlo pošteno i da će sigurno na Olimpijadi u Londonu osvojiti zlatnu medalju. Nisam htio kopati po svojoj arhivi da vam to i doslovno citiram, ali je činjenica da sam tako rekao i da sam među prvima najavio njezino zlato, što je ona u konačnici napravila i dokazala da su optužbe protiv nje bile neutemeljene.
Za simpatičnog Cernogoreca, moram priznati, nikad prije nisam čuo, kao, uostalom, ni za njegov sport, ali mi je jako drago da je netko tko se ne bavi tenisom ili nogometom postigao takav uspjeh. Ipak, nešto mi govori da za njega više nećemo puno čuti, što je već problem naših navika, a ne njegov, iako moram priznati da je prijenos njegovog nastupa bio nešto najčudnije što sam u domeni sporta u životu gledao.
Naši su nas dragi vaterpolisti još jednom razveselili i oduševili pomevši (u stvari, bolji je izraz “potopivši”) sve pred sobom, još jednom pokazavši da je za vrhunski uspjeh, osim sjajnih pojedinaca i uigranog tima, potreban i izbornik koji će sve to uskladiti i dovesti u red, a ne netko tko će se baviti glupostima i odnosima s javnošću. Zato je Ratko Rudić velik da veći ne može biti i kao takav mora biti uzor svakom izborniku i treneru.
MEDALJE ZA KONJE
S obzirom da su nam prenosili sve sportove, dogodilo se da sam na ekranu ugledao jednog divnog konja kako preskače prepreke, a u sedlu mu je sjedila neka utegnuta i pritegnuta voštana lutka, lutka koja je izgledala baš kao oni odvratni pompozni ljudi koji idu u lov na lisice. Zašto se na Olimpijadi i dalje upražnjava ova glupost nikako mi nije jasno. Ili je taj njihov lobi toliko jak da tu nitko ništa ne može promijeniti? Kakve ima svrhe davati olimpijsku medalju nekom stvoru koji sjedi u sedlu, a ne konju koji je tu medalju zaslužio. On (konj) trčkara okolo u krug, on preskače prepreke i on riskira slomiti nogu. Netko će sada reći da tog konja treba dresirati i da treba njime upravljati i da to nije lako. A zašto onda ne dobivaju medalje samo treneri, a ne sportaši koje su pripremali za natjecanje? Po čemu su to konji manje vrijedni? Ili će možda uskoro medalje dobivati samo bogati i moćni ljudi, a sportaši će biti sirotinja koja će se u njihovo ime natjecati za topli obrok. Ali, dosta o tome. To su sve naravno gluposti i taj nazovi sport treba što prije ukinuti i zabraniti maltretiranje konja, a ovi jahači, ako baš vole to skakutanje i trčkaranje, neka sami trče i preskaču prepreke.
UVREDLJIVO MIJEŠANJE MODE I SPORTA
Završna je večer, kao što se to i očekivalo, bila svečana i pompozna i sada je jasno na što je otišao velik dio potrošenih milijarda funti. Ja sam se uključio u trenutku u kojem su neka dječica anđeoskim glasićima pjevala Lennonov “Imagine”, a završilo je s oblikovanjem nekakvog kamenog lica, a koje je neugodno podsjećalo na posmrtnu masku. Naši su nam voditelji rekli puno o toj pjesmi, ali su mudro izbjegli komentirati onaj stih o religiji, ali nećemo sad sitničariti. Pa onda George Michael pjeva svoj hit “Freedom”, a naš komentator kaže da to u prijevodu na hrvatski znači “o lijepa, o draga, o slatka slobodo”. Zanimljiv je taj engleski jezik. Izgleda da jedna njihova riječ vrijedi kao šest naših. Saznali smo i to da veliki hit Whoovaca pjesmu “Pinball Wizard” pjeva Pink Floyd (dobro, ajde, odmah su se ispravili, ali…) i još dosta stvari, ali granica dobrog ukusa je načeta u trenutku kad se počelo s nekakvom modnom revijom. Pa naši kažu: “Sad ovo prestaje biti sportska pozornica i postaje modna. Možda bismo trebali pozvati modnog mačka.” Ma kako se samo usuđuju tu spodobu spominjati u kontekstu zatvaranja Olimpijskih igara? Što je ovo? “Excluziv” ili “In magazin”? I kakva je to uopće perverzija na ovakvom sportskom događaju prirediti modnu reviju? Taj modni cirkus je sve suprotno od onoga što sport i ove Igre propagiraju. Jedina veza mode i sporta je ta što se manekenke prije ili kasnije udaju za nogometaše, a to zbilja nije dovoljno da ih moramo gledati i na Olimpijskim igrama.
OD ROCK NOSTALGIJE DO GENIJALNOG IDLEA
Iako mi je bilo zadovoljstvo čuti “I am the Walrus” i još neke pjesme od The Beatlesa, Pink Floyda, Davida Bowiea i drugih dragih mi umjetnika, bilo je tu i disco cupkanja i još gore – repanja, čak i jedan tzv. D.J. koji je pravio neke face i kliberio se nad nekim kutijicama (oni to zovu sviranjem), da bismo na kraju vidjeli antipatične teen klaunove “Spice Girls” i “Take That”. Sve se na kraju pretvorilo u nešto što nema baš puno veze sa sportom i Olimpijskim igrama. Ne kažem ja da treba napraviti tradicionalni slet u stilu Sjeverne Koreje gdje tisuće gimnastičara vrši masovne vježbe i improvizira crteže velikog, dragog i voljenog vođe, ali malo se ipak izgubila mjera. Doduše, bilo je tu bicikla s krilima, gomile automobila, a samo bi još nedostajalo da su nekoga ispalili iz topa (ili možda ipak jesu?), da bi na kraju stvar spasio moj miljenik stari Pythonovac Eric Idle koji je izveo neku čudnu kabaretsku verziju svog velikog hita “Bright Side Of Life” iz filma “Brianov život” i to je bilo najbolje što smo vidjeli završne večeri.
KAKO BI TO IZGLEDALO KOD NAS?
S druge strane, zamislite da mi imamo Olimpijske igre i kako bi izgledalo njihovo zatvaranje. Naravno, kada bismo nekako dogurali do kraja, nakon navijačkih nereda, vrijeđanja stranih sportaša na vjerskoj i rasnoj osnovi i da sada ne spominjemo čega sve ne. Tko bi kod nas nastupao? Oliver i Tereza svakako, a po mogućnosti i koji rocker. Sad, šteta je što mi nemamo toliko deklariranih homoseksualaca među rockerima kao što to imaju Englezi, ali netko bi se možda ipak našao. A onda? Bilo bi lijepo da se organizira jedna prigodna emisija “Lijepom našom”. Recimo, Branko Uvodić u slavonskoj narodnoj nošnji s nekim tamburašima iza leđa koji izvode neku kvazi duhovitu poskočicu tipa “udovice migaju – ženit ću se, ijuju!” To bi bilo super. Pa onda neka dalmatinska klapa koja bi izvela par “pisama” o maslini, blitvi, mriži, grdobini, maslinovom ulju, i da sad ne nabrajam više o čemu. I naravno, za kraj – koji domoljubni pjevač koji voli svoju domovinu više od svega, toliko da od puste ljubavi zaboravi platiti porez. Ma mi bismo to super organizirali.
[email protected]
najnovije
najčitanije
Košarka
Košarka
VIDEO Beogradska arena pljeskom dočekala Tonija Kukoča. Na utakmici bio i Dino Rađa
Novosti
U rimskom zatvoru
Papa oprao noge zatvorenicama
Zadar & Županija
ugovori za 16 projekata
Bolnici za ortopeiju Biograd sredstva za poboljšanje usluga
Sport
Golden fight
Zadarski borci Reljić i Ražov nastupaju u Zagrebu
Plodovi zemlje i mora
VINSKE KRONIKE
Zadarska Svrdlovina poput talijanskog Nebbiola!
Scena
DAO PODRŠKU BABY LASAGNI
URNEBESNI VIDEO ZADARSKE LEGENDE Pogledajte kako Grdović pleše na Rim Tim Tagi Dim!
Plodovi zemlje i mora
NAJULOV 2024.
IMPRESIVAN ULOV DOMAGOJA BAŠIĆA: ‘Samo što san spustija skosavicu u more, bum…’
Zadar
ĐIR PO KVARTU
ĐIR PO KVARTU (6) Kanalizacija na Ploči trebala bi biti prioritet: ‘To je sramota. Nervira me kad…’
Crna Kronika
KRAĐE
U Ričinima lopov iz kuće ukrao novac i ručni sat, krađa zabilježena i u Arbanasima…
Zadar
predizborni program