Tajlandski dnevnik Sandy Novak: Uvjerena sam u Martininu pobjedu

Trenutak Martininog ulaska u Big Brother kuću bio je za mene jako emocionalan. Iako sam znala gdje ide, spremala se na to, nisam bila spremna, tek tada mi je «lupilo» u glavu da je neću vidjeti dugo, dugo…
Prijateljstvo s Martine Manojlović, sudionicom najnovije sezone popularnog reality showa Big Brother, odvelo je Zadranku Sandy Novak prošloga tjedna u daleki Tajland, gdje je zajedno s Ladom Rončević ispratila Martine u Big Brother kuću. Odluku o odlasku donijela je u svega nekoliko minuta, znajući što će njena potpora značiti Martine.
– Kada su me iz RTL-a nazvali i pitali bih li htjela ispratiti Marine u show, nisam se puno dvoumila, odmah sam pristala, a isto je tako postupila i Lada. Spremno smo dočekale avanturu, na koju nas nisu mogle spriječiti ni tada aktualne zabrinjavajuće vjesti o političkim nemirima u Bangkoku, priča Sandy.
Pakirajući na brzinu popriličan broj laganih, ljetnih majica, s obzirom na prosječne temperature na Tajlandu od četrdesetak stupnjeva celzijusovih, Sandy i Lada su se pridružile ostatku RTL-ove grupe, rodbini i prijateljima svih Big Brother natjecatelja.
Toplotni šok
– Iako sam znala gdje idem, doživjela sam popriličan šok kada smo izišli iz aerodromske zgrade u Bangkoku. Dočekalo nas je 38 stupnjeva, izuzetno vlažnog i teškog zraka. Pomislila sam da sam u sauni. Prvih nekoliko sati uistinu se bilo teško priviknuti na atmosferske prilike, te, iako sam imala laganu odjeću osjećala sam se jako neizbalansirano. Tajland je zemlja velikih suprotnosti, velikog bogatstva na jednoj strani i još većeg siromaštva na drugoj, zemlja brojnih tajni, pitanja na koja nisam uspjela dobiti odgovore. Tajlanđani uglavnom ne govore strane jezike, jezična barijera je velika, čak i oni koji znaju engleski imaju poteškoća s izgovorom, pa su mnoga moja pitanja ostala bez odgovora. Način života u samom Bangkoku, kao što sam imala prilike vidjeti, istovjetan je životu u većini velikih metropola. Ima devet milijuna stanovnika, pun je visokih nebodera, automobila, urbanog “štiha” u središnjim dijelovima grada i trošnih nastambi u siromašnim četvrtima. Zagađenost zraka je ogromna, pa ne čude maske koje neki stanovnici grada nose na licima. Sve je puno prašine. Udaljenosti su ogromne tako da je proći Bangkokom svojevrsna avantura. Javni prijevoz doduše funkcionira, no autobusi su jako stari, upečatljiv kontrast s novim zgradama od čelika i stakla. Imaju dosta tuk-tuk taksija, međutim naši su nas vodiči upozorili da ih ne koristimo, jer bi nas ti vozači ne bi mogli razumjeti i odvesti kuda bi trebalo. Cijene su manje, više kao u svakom velikom gradu na svijetu, suveniri i neke njihovi artikli dosta prihvatljivi za naš pojam, a svjetski popularni brandovi kao i svugdje drugdje. Benzin je po dvije kune, a tehnika kao i kod nas.
Carstvo “lažnjaka”
Bangkok ima nevjerojatno ogromnu tržnicu za proizvodnju “falših” marki, od Fendija, Guccia pa do Prade i svih ostalih ekskluzivnih brandova. Prodaje se sve, od remenja do torbica, svaka trgovina ima pozadi prodajnog dijela malu manufaktuu gdje se šiva roba. Treba samo zatražiti, aktualni katalozi su tu, zna se dobro što je bilo prezentirano na modnim revijama u Milanu i Parizu, a plagijati su sasvim solidni.
– Meso prodaju često na ulici, na 40 stupnjeva bez zamrzivača, no tim ljudima to izgleda ne smeta. Vani stoga nismo ništa jeli. Škorpioni, kojekakve bube, debeli, tanki, dugi, kratki crvi, sve ono za što bi mi, kada bi nam se pojavilo u kući zvali deratizaciju, oni jedu. Hit su pohane kokošje noge, što nas je sve šokiralo, a ništa manje nismo bili iznenađeni ni kada smo vidjeli djecu koja se kupaju u prljavim rijekama, gustoj smeđoj vodi, na kojoj se često mogu vidjeti kuće na drvenim stupovima, stare i derutne. Mislim da ima više žohara i miševa u tim kućama nego bilo gdje drugdje. Budini hramovi su na svakom koraku, kako bi Tajlanđani imali priliku pomoliti se kad god zažele. Naš je boravak bio dosta kratak kako bi se mogli malo bolje upoznali s zemljom i običajima, no iskustvo koje smo Lada i ja doživjeli je vrijedilo 10 sati avionskog leta, visokih temeratura i presvlačenja majica deset puta dnevno, zaključuje Sandy.

Ulazak u kuću je trajao prilično dugo
Sandy i Ladu su, kao i sve ostale prijatelje i obitelji sudionika Big Brothera, impresionirali studio i način pripreme emisije, u prvom redu zbog toga što su imali priliku ispratiti svoje drage, upoznati egzotični Tajland, a onda, naravno, i vidjeti kako se to priprema jedna od najgledanijih TV emisija.
– Svi smo bili za svoje, svi smo došli s uvjerenjom da će upravo naš prijatelj, dečko, cura ili član obitelji biti pobjednik. No, iako, suprostavljenih razmišljanja o ishodu showa, odlično smo se družili, kako međusobno, tako i s voditeljima, Antonijom i Markom, koji su prekrasni mladi ljudi. Nije nam bilo teško dugo stajati ni na nogama za vrijeme snimanja, jer se ulaz u kuću poprilično otegao. Pred sam početak je, naime, pala kiša, pa u RTL-u nisu znali hoće li snimati vani ili unutra. Big Brother kuća je smještena u jednom velikom filmskom studiju, a rađena je posebno za ovu priliku i to po prvi put za natjecatelje izvan matične zemlje. Sve su Big Brother emisije su do sada snimane isključivo u rodnoj zemlji natjecatelja, tako da su ovi naši sudionici došli ovdje na neki način probiti led za sve ostale buduće sudionike. Objasnili su nam ukratko koncepciju emisije, vrlo okvirno, jer je ideja bila da bude što prirodnije, da naš susret s tim ljudima koje ispraćamo bude što autentičniji, da se vide emocije, istinske emocije što je naposljetku i bilo tako, zaključuje Sandy.