Suvremena umjetnost se trudi i uvijek se trudila da sve postavlja u pitanje

Inozemni umjetnici su kolege iz grada gdje sada stanujem (rođen sam u Zadru). Tako sam već organizirao izložbe, među ostalim, kad sam studirao u Parizu, a i u Hamburgu planiram izložbu s našim umjetnicima u Bremenu. Dakle, meni je stalo do izmjene/komunikacije raznih kulturnih sredina
U Gradskoj loži u tijeku je izložba “Tri portreta – na drugi pogled”, djela četvorice umjetnika: Markusa Löfflera, Andreea Korpysa, Hansa Wernera Kirschmanna i Nikole Blaškovića.
Upravo ovaj potonji zadarskog je podrijetla, sa stalnim boravkom u Bremenu i upravo je on izbornik ove izložbe na kojoj nam se, uz njega, svojom videoinstalacijom predstavljaju dvojica njemačkih video umjetnika, kao i Hans Werner Kirschmann svojim pano instalacijama.
Što Vas je potaknulo na postavljanje ove izložbe?
– Ponajprije Gradska loža kao povijesni prostor, pa i kao središte gradske jezgre koja je uvidna sa svih strana publici koja se tu sakuplja radi raznih razloga.
A što se mog priloga tiče: čisti prostor, dakle prostor za komunikaciju, to je moja tema.
Kako ste došli do Gradske lože kao prostora?
– Ponudom gospođe Srhoj Čerina.
Kako je došlo do suradnje s Markus Löfflerom, Andree Korpysom i Hanswerner Kirschmannom?
– To su kolege iz grada gdje sada stanujem (rođen sam u Zadru). Tako sam već organizirao izložbe, među ostalim, kad sam studirao u Parizu, a i u Hamburgu planiram izložbu s našim umjetnicima u Bremenu. Dakle, meni je stalo do izmjene/komunikacije raznih kulturnih sredina.
Otkud ideja o ponovnom uvođenju na zadarsku pozornicu pohodioca Zadra pape Ivana Pavla II.?
– Dvoje umjetnika iz Bremena su imali stipendiju u Rimu za vrijeme zadnjih dana pape i bili su akreditirani kao novinari, tako da su mogli pratiti dagađanja, a to su činili s jedne osobne i istododobno opće razine koja je srdačna i mislim da se isplati pratiti kao gledatelj, jer se uisto reflektira sam medij koji prenosi inscenaciju onoga što nam je blisko. Tu imamo šansu shvatiti neke funkcije medija koje inače pratimo bez ikakvih pitanja.
Kako vidite današnju umjetnost i sve njene smjerove u kojima se razvija?
– Umjetnost je jedna od disciplina koja istražuje stvarnost i naše shvaćanje, pogotovo u vizualnom djelu. Tu se ukazuju nove mogućnosti komunikacije koje onda bivaju korištene u medijima, bila to reklama ili rekreacija, dakle film itd.
Svatko nekako od umjetnosti očekuje da mu ugodi, a pošto nije naviknut na najnovije, kao što nije na najnovije formule matematike ili kemije, nekako je razočaran jer nije ono što je očekivao, dakle, recimo impresionizam koji svi vole jer su ga već odavna upoznali pa više nije tuđi, ne postavlja pitanja.
Dok se suvremena umjetnost baš trudi i uvijek se je trudila da sve postavlja u pitanje, a to je nekoć činio i impresionizam, uostalom kao pojam stvoren iz tadašnje suvremene negativne kritike.
Što Vas posebno zanima, koji vid umjetnosti?
– Vidi gore napisano. Dakle, neotkrivene komunikativne mogućnosti. Ono što radim je ponuda publici da sama nađe odgovor otvorenim pitanjima kroz forme. Pružam forme koje podsjećaju, a nisu, te izjave koje isto tako otvaraju rezonantno polje asocijacija i novog povezivanja smisla.

Dva detalja

U sklopu izložbe postavljene u Loži ističu se dva zanimljiva detalja. Jedan prozor pokriven je Zadarskim listom kao refencom na aktualno zbivanje, te natpisom iz filma od pape.
Drugi prozor je ispunjen tekstom jednog američkog autora te Blaškovićevim natpisima kao referenca na poeziju koja sačinjava našu svakodnevnicu.
Izložba ostaje otvorena do 30. rujna.