Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

Bijeg iz frustrirajućeg obrazovnog sustava

Autor:

14.10.2009. 22:00
Bijeg iz frustrirajućeg obrazovnog sustava

Foto: Tomislav JERAK



Upoznao sam većinu aktualnih programa, sudjelovao u nizu štrajkova koji su bili konstanta i prateći dio neprekidnih i neuspješnih “reforma” u ovih tridesetak godina. Upravo ta neuspješnost, uzaludnost poboljšavanja uvjeta i načina rada u našem školstvu, ponukala me na to da “pobjegnem” iz takvog, meni užasno frustrirajućeg sustava, ističe Simić


Nikica Simić, osnivač i ravnatelj Zadarske privatne gimnazije ovih dana zajedno sa svojim stručnim timom užurbano radi na pripremi eksperimentalnog programa obrazovanja kojim bi se približili anglosaksonskom modelu. Naime, on i njegovi kolege dr. Serđo Dokoza, Bruno Ćurko, mr. Zoran Zorić i Žaklina Radoš, trenutačno rade na programu prema kojem bi učenicima njegove gimnazije na raspolaganju bilo pet obaveznih školskih predmeta i pet prema izboru usmjerenja. Simić se nada da bi do veljače sljedeće godine programi trebali biti gotovi te predani resornom Ministarstvu na razmatranje. Ako bi iz Ministarstva dobili pozitivan odgovor početkom sljedeće godine Simić bi upisao jedno odijeljenje od 15-ak učenika koji bi učili prema eksperimentalnom programu.
Varanje, “picavanje”, instrukcije
O svemu ovome razgovarali smo s ravnateljem Simićem koji nam je iznio razloge zbog kojih se odlučio na pokretanje eksperimentalnog programa te je detaljnije opisao kako je zamislio taj program.
 – Dakle, u prosvjeti sam više od trideset godina i neposredni sam sudionik svih zbivanja od 1976. godine. Upoznao sam većinu aktualnih programa (razne strukovne, reformske, gimnazijske…) izravno ih implementirajući, sudjelovao u nizu štrajkova koji su bili konstanta i prateći dio neprekidnih i neuspješnih “reforma” u ovih tridesetak godina. Upravo ta neuspješnost, uzaludnost poboljšavanja uvjeta i načina rada u našem školstvu ponukala me je na to da “pobjegnem” iz takvog, meni užasno frustrirajućeg, sustava i pokušam nešto napraviti, istaknuo je Simić dodajući kako su došle devedesete i stravični događaji kojima smo bili izloženi, čije posljedice još uvijek osjećamo pogotovo u sustavu odgoja i obrazovanja. Upravo tu naslućujem korijene silnih problema s kojima se suočava današnji sustav. Samo naslućujem jer nisam naišao na ijedno znanstveno istraživanje koje se bavilo posljedicama prijelaza iz jednog društvenog sustava u drugi, a da ne govorim o traumama koje dugoročno ostavlja rat na generacije rađane za vrijeme i u poratnom periodu, a upravo su te generacije sada u sustavu, objašnjava ravnatelj Simić moguće razloge koji uzrokuju probleme u obrazovnom sustavu danas.
Simić je kazao kako se upravo u devedesetima pojavila mogućnost osnivanja privatnih škola kao i prilika da realizira svoje ideje o odgoju i obrazovanju i 1999. godine je zajedno sa suprugom otvorio Zadarsku privatnu gimnaziju. Međutim, već nakon dvije godine rada su  shvatili da su korijeni problema u osnovnoj školi i uskoro smo osnovali i Privatnu osnovnu školu “Nova”.
– Shvatili smo da su učenici u prvoj fazi srednjoškolskog obrazovanja već debelo zagazili u sustav “varanja, picavanja, instrukcija, da im je ocjena smisao učenja i boravka u školi, da ne vole školu…” i sve ono što se ovih dana provlači kroz medije kao problem u školstvu. Kao voditelj Županijskog stručnog vijeća gimnazijskih ravnatelja neposredno sam se informirao o slovenskom i austrijskom odgojno obrazovnom sustavu, ali i neposredno se upoznavao s planiranim promjenama u našem školstvu (uvođenje državne mature). Kao voditelj županijskog stručnog vijeća i koautor udžbenika iz fizike upoznao sam se s udžbeničkom problematikom (programi, način pisanja, ocjene, kvalitet, “korupcija”,…). U neposrednoj nastavi neprekidno sam se suočavao, s čak vrlo kreativnim, načinima zaobilaženja školskih obveza (varanje, “picavanje”, instrukcije,…)  i zaključio da za života neću dočekati istinske kvalitetne promjene sustava, ali i to da ta mogućnost postoji u nezavisnim sustavima male tromosti – privatnim školama, unatoč navedenom okruženju, objasnio je Simić svoje motive za osnivanje privatnih škola.
Manjak motivacije
Prvo pitanje koje su postavili bilo je – kako učiniti da učenici realiziraju svoje sposobnosti. Jednostavan odgovor su našli u “psihologiji” koja kaže da su za uspjeh učenika nužni: sposobnost, materijalni uvjeti i motivacija (za učenje). Međutim, inicijalni testovi koje su provodili pokazivali su da sposobnosti nisu upitne. Materijalni uvjeti koje su učenicima osiguravali roditelji i škola, također nisu bili upitni, i priča se zaustavila na motivaciji. Neke nedavne ankete, navodi Simić, pokazale su da je broj depresivene djece u Dalmaciji povećan tri puta u odnosu na prije rata, pokazuju također, da oko 90% petnaestogodišnjaka ne voli školu.
– U takvoj situaciji priča srednjoškolskog obrazovanja je debelo kompromitirana, a sustav društvenih vrijednosti koji je sada na sceni u Hrvatskoj definitivno ubija “želju za znanjem”. Na prvom mjestu, dakle, trebalo je dobro promisliti razloge za gubitak motivacije za učenje i to mijenjati. Dobar dio odgovora našli smo u ratom poljuljanom sustavu obiteljskih vrijednosti, dio je bio tipičan – adolescentski, a ključni dio našao sam u prevelikim očekivanjima u nastavnim programima i njihovom enciklopedijskom spektru. U prvoj fazi pokušali smo maksimalnom individualizacijom, djelujući najviše na odgojnom planu utjecati na motivaciju, jer smo procijenili da ne možemo utjecati na od države propisane programe, pojašnjava Simić, dodajući kako se pokazalo da takav pristup daje izvrsne rezultate (“odgoj utječe na obrazovanje, a obrnuto ne vrijedi”).
– Pokušaj rasterećenja učenika od strane Ministarstva, uvođenjem HNOS-a, pokazao se neuspješnim, sada se pokušava s kurikulumima i Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom, ali unatoč silnim naporima i uloženim sredstvima mislim da neće postići očekivane rezultate iz najjednostavnijeg razloga – što se radi o promjenama u silno tromom sustavu (700.000 učenika i studenata i 100.000 djelatnika), za pokretanje kojeg trebaju silna materijalna ulaganja, ali i kadrovi koji istinski vjeruju u promjene, smatra Simić, te dodaje kako misli da je sadašnji školski sustav neučinkovit.
Upravo zato kad je Simić, čitajući novi Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, naišao na članak 29. koji daje mogućnost realizacije “eksperimentalnog programa”, pomislio je da je upravo to mogućnost kreiranja kurikuluma po mjeri učenika, a koji će im istovremeno jamčiti postizanje društveno poželjnog cilja – polaganja državne mature (koja je izazvala silan strah kod učenika). Promišljajući članak 29. Simić je zaključio da on daje mogućnost realiziranja “vlastitih” programa (kurikuluma) koji se ne moraju obvezno “naslanjati” na nacionalni kurikulum (po uzoru na praksu engleskih privatnih škola) – i počeo raditi na prijedlogu eksperimentalnog programa.
Engleski model
Za model su uzeli primjer engleske privatne škole koja funkcionira na razini 10 predmeta, što je značajan pomak u odnosu na naših 16 programa. U prvoj su varijanti složili strukturu koja se temelji pet predmeta – hrvatski jezik, strani jezik, matematika i informatika, tjelesni, a u izbornom djelu nude dva smjera: humanistički i prirodoslovni čije kurikulume upravo pripremaju. Prirodoslovni kurikulum bit će na tragu nekadašnjih MIOC-a, dok će humanistički biti potuna novina i otklon od dosadašnjeg pristupa. Temeljit će se prije svega na interdisciplinarnosti. Osnovna linija bit će povijest na koju će se kronološki vezivati sociologija, filozofija, umjetnosti, geografija,…
Ovakvim bi se načinom učenja i predavanja postigla bolja garancija polaganja državne mature, veliko tjedno rasterećenje i usmjerenost na učenje izabranih predmeta, te smanjenje stresa i povećanje razine samopouzdanja kod učenika. Eksperimentalni program trebao bi, naime, eliminirati sve strahove i sumnje u polaganje državne mature i upisivanje željenog fakulteta. Ovo će biti moguće zahvaljujući činjenici da će u temeljima programa biti četiri predmeta, tri koja su obvezna na državnoj maturi i informatika. Izborom ostalih predmeta (do deset) učenici će slijediti prirodoslovnu ili humanističku liniju, dovoljno jaku da se bez poteškoća mogu uključiti u nastavak obrazovanja u odabranom smjeru.