Poetska ispovijest mlade Škabrnjanke

“Zajedno kroz sjećanja” Katarine Pavičić je slojevita, nadahnuta i do katarze proživljena poetska ispovijest

U četvrtak će u Osnovnoj školi Vladimir Nazor u Škabrnji, s početkom u 18 sati, biti predstavljena zbirka domoljubne poezije “Zajedno kroz sjećanja”, prvijenac mlade škabrnjske pjesnikinje Katarine Pavičić čiji je otac Mile Pavičić prije 20 godina, 18. studenoga, svoj život položio na Oltar domovine.
O zbirci će govoriti profesori Elvira Katić i Ivan Paštar, književnici Ante Nadomir Tadić Štura i Ivica Matešić Jeremija te autorica Katarina Pavičić. Sudjeluju don Zdenko Dundović, dramska umjetnica Milena Dundov, prof. Marija Rušev, klapa Asseria iz Benkovca i tamburaški sastav Likote iz Gospića. Nakladnik je Matica Hrvatske, ogranak Zadar, lektorica Zlata Derossi, dizajn i grafička priprema Bernard Kotlar.
Sastav iz šestog razreda
Sada 22-godišnja Katarina Pavičić u Škabrnji je živjela do kobnog 18. studenog 1991. kada su joj srbočetnici ubili oca, baku, oba djeda i pradjeda, a ona biva zarobljena i potjerana iz svog doma zajedno sa majkom i sestrom. Katarini je tada bilo tek nepunih dvije godine, točnije 23 mjeseca.
Nakon zarobljavanja prolazi prognanički put od Kukljice, Zadra, Rijeke, Munchena, Zuricha te Ludvigsafena koji završava u Zadru, gdje dolaze u ožujku 1992. godine i ostaju cijeli Domovinski rat. Po završetka osnovne i srednje škole vraća se živjeti u Škabrnju. Trenutno je studentica četvrte godine na Filozofskom fakultetu u Splitu na odsjeku za učiteljski studij.
Sastav “Iz obiteljskog albuma” s tematikom Domovinskog rata iz šestog razreda osnovne škole bio je zapravo put vodilja njenom pjesničkom opredjeljenju. Međutim, ozbiljnije počinje sa sedamnaest godina i sve do sad napisane pjesme objavljene su u ovoj zbirci.
Opći je dojam toga Katarininog pjesničkog djela zrelost u kojoj je senzibilitet mlade, prerano odrasle osobe pretočen u snažni i dojmljivi domoljubni, (anti)ratni pjesnički korpus. Zbirka 50-ak pjesama je istodobno korjenito nacionalna i univerzalna knjiga u višestoljetnome iskustvu gaženoga hrvatskoga pučkog kolektiva.
Ona puni dušu svakog koji je proživio Domovinski rat. Naslov “Zajedno kroz sjećanja” određuje nutrinu njezinog stiha, putovanje njezinih misli i titraj njezinog srca. A temeljni motiv Katarininih pjesama je ljubav prema svom ocu i nevinim žrtvama, svojoj obitelji i Škabrnji, prema Hrvatskoj, kršćansko domoljublje koje pronalazi nadahnuće u svojoj intimi, u osjećajima i proživljavanjima. Zato su njene pjesme pune emocija i poruka, svojevrsnim samo hrabrim ženama, kakva je mlada Škabrnjanka. Žestoka domoljubna ispovijest o ljubavi i smrti, poezija poetskog i životnog suosjećanja.
Spajanje prošlosti i sadašnjosti
Pridajući ljubavi središnje mjesto, kršćanska je vjera prihvatila i očuvala srž vjere Katarine Pavičić i istodobno je toj srži dala novu dubinu i širinu. Biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni pravac.
Rast u vjeri i ljubavi događa se kroz ispravan odgoj savjesti njezine majke Negzane čime se istinski potvrđuje Katarinina poetika osnovnih ljudskih vrijednosti, ponajprije domoljublja, humanizma i kršćanske vjere. Poetska ispovijed jedne mlade djevojke dodiruje najtananije strune svakog od nas.
U svojoj zbirci prvijencu kršćanskom domoljublju je dala nov život maštajući i spajajući prošlost i sadašnjost i beskrajno vjerujući u dobrotu i ljubav. Katarina Pavičić poetskom zbirkom “Zajedno kroz sjećanja” zaželjela je da hrvatski narod očuva najdragocjenije kršćanske vrednote: vjeru, ljubav, domoljublje te mir i nadu za bolje sutra.
Pjesnjikinja u neizmjernoj ljubavi prema poginulom ocu se zadržava na onoj distanci, koja još jednim, emotivnim slojem, bogati njezinu poemu i čini da tragika kratkog zemaljskog rastanka bude vidljivija i sugestivnija, a tuga i intima bliža i veća. U umješnom nijansiranju tih stihova sadržano je još jedno opravdanje za pjesmu, možda ono najintimnije, u rasponu između onoga što se imalo i onoga što se izgubilo. Jer bez te dimenzije ljubavi, prije i poslije smrti, ova poema bi bila isto što i cvijet bez mirisa.
“Zajedno kroz sjećanja” Katarine Pavičić je slojevita, nadahnuta i do katarze proživljena poetska ispovijest, koja, iako za povod i motiv ima duboko intiman čin, seže do općih i univerzalnih promišljanja o smislu čovjekove sudbine, života i smrti itekako osnaženom istinskom kršćanskom vjerom domoljubnog bića.
Zadivljujuće je čitati taj i jednostavni i kompleksni pjesnički izričaj, tek prve stranice pjesničkog opusa Katarine Pavičić. Sav prihod od prodaje zbirke “Zajedno kroz sjećanja” namijenjen je zakladi “Za istinu o Domovinskom ratu”.

Zemljo Hrvatska

Kako te voljeti neću, zemljo Hrvatska, kad si moj prvi plač s radošću primila!
Kako te voljeti neću kad sam svoj prvi korak tebi poklonila!
Kako te voljeti neću kad me majka moja učila!
Kako te voljeti neću kad te otac moj životom branio!
Kako te voljeti neću kad si ga Ti u zagrljaj primila!
Kako te voljeti neću, zemljo Hrvatska, kad si ti tad suzu pustila!