Zadranima spremamo pravi mali glazbeni vatromet!

Dijelio sam finale s vrsnim hrvatskim gitaristom Zoranom Dukićem u Ženevi. Znam da je nakon toga Zoran imao sjajnu karijeru i drago mi je to čuti. U Zadru violist Simone Gramaglia i ja sviramo transkripcije Paganinija i Schuberta
Koncertni ured Zadar u pretplatničkom ciklusu uz pomoć Talijanskog instituta u Zagrebu u Zadar dovodi dva vrhunska talijanska glazbenika – violista Simonea Gramagliu i gitarista Luigija Attadema!
U Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru, sutra s početkom u 20 sati, zadarska će publika imati priliku posvjedočiti jednom pomalo neobičnom spoju viole i gitare. Violist Simone Gramaglia i gitarist Luigi Attademo među najvrsnijim su talijanskim komornim umjetnicima s velikim koncertnih iskustvom. No njihova umjetnička znatiželja i istraživački duh ponukali su ih da prihvate nove izazove i pomaknu svoje granice. Formirali su duo na koji publika često nije navikla, a za koje u glazbenoj literaturi nema puno napisanih djela. Samim time, ovi su glazbenici morali probijati mnoge barijere kod publike, a i sami stvoriti svoj repertoar. U sklopu Pretplatničkog ciklusa Koncertnog ureda Zadar imamo priliku uživati u pomalo drugačijim zvucima, koji će publiku zasigurno oduševiti jer riječ je o velikim majstorima svojih instrumenata. Kako su se protagonisti ovog koncerta odlučili za takav glazbeni put i kako je bilo njime kročiti te što kažu o gostovanju u Zadru otkrijte u razgovoru s Luigijem Attademom, velikim imenom talijanske gitarističke scene i profesorom gitare na Sveučilištu Gaetano Donizetti u Bergamu.
Kako se rodila ideja o formiranju ovog pomalo neobičnog dua viole i gitare?
– Kao što to često biva, stvar se desila potpuno slučajno. Počeo sam svirati s Kvartetom iz Cremone i kroz tu suradnju razvilo se prijateljstvo sa Simoneom Gramagliom, koji je dugi niz godina violist u tom slavnom kvartetu. Osobna želja da se ti instrumenti istaknu, da se na njih više obrati pažnja, rezultirala je tim duom. Jer u klasici su, prema mojem mišljenju, gitara i viola malo zapostavljene, malo su outsideri. Simone i ja smo oko toga dijelili mišljenje i to nas je pogurnulo da ujedinimo snage. I evo rezultata.
Kako reagira publika, kao i organizatori koncerata na takav spoj instrumenata? U svijetu klasike puno su uobičajeniji spojevi primjerice violine i klavira, violončela i klavira…
– Tako je, borili smo se s nekim predrasudama, ponekad i s nepovjerenjem organizatora koji, razumljivo, žele ponuditi publici ono što njihov ukus traži. No ponekad je potrebno te sumnje razbiti. Tako smo, srećom, nakon naših nastupa, na kojima smo često i za publiku bili faktor iznenađenja, razbijali te predrasude i primali jednoglasne pozitivne reakcije.
Pisanje aranžmana djela koja izvodite velik je posao. Radite li ih zajedno? Kako birate repertoar koji ćete potom aranžirati?
– Da, radimo zajedno na ovom važnom elementu biranja repertoara. Nakon što djelo odaberemo, sama njegova priroda odluči tko će se od nas više posvetiti aranžiranju. Primjerice, u programu koji izvodimo u Zadru Schubertova Sonata je već tradicionalan dio violističkog repertoara, te je kao takva zahtijevala posvećenost transkribiranju klavirističke dionice u gitarističku. Suprotno tome, Sonata concerata Paganinija, kao i Sonata br. 3 iz op. 2., koju također izvodimo, zahtijevala je od Simonea više intervencija.
Čitajući više o Vama dobiva se dojam da Vaš gitaristički repertoar nije uobičajen i sličan onima koji se najčešće mogu čuti na gitarističkim recitalima. Kao umjetnik, kako postižete taj balans između repertoarnih djela i onih manje popularnih?
– Najčešće se pri odabiru repertoara vodim vlastitim glazbenim ukusom i strašću prema određenom djelu ili autoru. Radi se o tome da je gitaristički repertoar ekstremno heterogen i moram reći da čak velik dio onoga što gitaristi često sviraju ne zaokuplja moju pažnju, ne privlači me. Po tome sam možda specifičan – znam dobro da svirati Bacha ili Brittena na gitari zasigurno nailazi na neodobravanje dobrog dijela struke, ali isto tako često dobar dio struke ne nailazi na moje odobravanje…
Možete li nešto reći o programu koji ćete svirati u Zadru?
– Program koji smo izabrali za Zadar niknuo je iz našeg interesa prema glazbi 19. stoljeća te posebno prema velikom geniju talijanske glazbe – Niccolou Paganiniju. Ne znaju svi da je Paganini puno pisao za gitaru, komornu glazbu s gitarom, kao što je njegova verzija Sonate per la Gran Viola, koja je vrlo virtuozno djelo, posebno za violu. Nasuprot tome, njegova Sonata concertata, kao što sam naziv sugerira, više prostora daje gitari, koju Paganini gotovo više ističe nego violu. Schubertova Sonata je jedna zanimljiva transkripcija – radi se o djelu pisanom za klavir i arpeggione, instrument koji je hibrid gitare i violončela, nastao u Beču u radionici lutnjista Stauffera.
Jeste li već imali profesionalnih kontakata s Hrvatskom? Poznajete li rad nekih hrvatskih glazbenika?
– Nikad nisam dosad bio u Hrvatskoj i jako sam sretan da sam dobio ovaj poziv i priliku. No prije nekih dvadesetak godina imalo sam priliku upoznati genijalnog hrvatskog gitarista Zorana Dukića, s kojim sam dijelio finale jednog natjecanja u Ženevi. Znam da je nakon toga Zoran imao sjajnu karijeru i drago mi je to čuti.