Većina ispod očekivanja, obećavajući napredak Ćurjurića, Santinija i Mršića

Završetak (polu)sezone uvijek je dobra prilika za analiziranje učinka klubova i pojedinaca koji u njima nastupaju. Već je rečeno da je 18 bodova i 12. mjesto koje Zadar trenutačno drži u Prvoj HNL neuspjeh, bez obzira što je to još uvijek pozicija iznad tri posljednje momčadi koje bi, ne bude li nekih administrativnih promjena, na ljeto trebale ispasti u Drugu ligu. Evo, kako smo u opisnim ocjenama vidjeli učinak zadarskih igrača u jesenskih 17 nastupa. Napominjemo da je riječ o subjektivnim procjenama koje su kao takve podložne kritikama i oprečnim mišljenima.
Vratari
Antonio Ježina – Popravio loš lanjski dojam. Nije imao mnogo pogrešaka kao sezonu ranije, ali ni previše velikih obrana. Nakon što ga je lani Dražen Ladić redovno pozivao u reprezentaciju do 21 godine prošle jeseni izgubio mjesto u nacionalnoj selekciji.
Tomo Gluić – Branio samo jednu utakmicu, onu na kojoj je Zadar upisao najuvjerljiviji poraz u polusezoni (Zagreb 0:4). Prošlo ljeto došao iz Velebita, ali pravu priliku pored Ježine nije dočekao.
Obrana
Ferdo Milin – Preskočio je početak i kraj sezone, a kad je bio u prvih 11 igrao je na poziciji libera. Pružio je uobičajeni doprinos, a to znači da je imao dobrih (Dinamo 0:0) i loših trenutaka (Inter 3:4).
Stjepan Skočibušić – Dugo ga se čekalo budući da je imao problema s leđima. Zaigrao je u posljednja četiri kola u kojima je Zadar osvojio tri boda. Dakle, teško da može biti zadovoljan svojom izvedbom. Nesretni strijelac autogola protiv Hajduka.
Matej Jonjić – Iako još uvijek junior, koji je došao na posudbu iz Hajduka, bio je možda i najjača karika u zadarskoj obrani. Imao je pogrešaka, no mnogo toga nadoknadio je velikom borbenošću. Na ruku mu je išlo i povjerenje Dalibora Zebića i pitanje je zašto netko od juniora Zadra ne dobije toliko prilike koliko je dobio Jonjić. Da ne bude zabune, Jonjić je povjerenje opravdao.
Ante Puljić – Iako ima onih koji će za njega reći da je jedan od najboljih stopera u Prvoj HNL, ta tvrdnja za sada nije doživjela potvrdu na terenu. Puljić nije razočarao, ali nije ni briljirao. Za razliku od nekih prethodnih sezona slabo je koristio igru glavom koja mu potencijalno može biti najjači adut. Imao je nekoliko kiks reakcija nakon kojih je Zadar primio gol.
Erdžan Bećiri – Sada već bivši stanovnik Stanova u godinu dana nije se potvrdio kao pojačanje. Iza njega je ponešto dobrih utakmica, ali Zebić mu nije našao pravu poziciju. Možda bi se bolje snalazio u formaciji 4-4-2. Ovako, među prvima se našao na listi putnika kojima je uručena jednosmjerna karta.
Bruno Šiklić – Odigrao samo dvije utakmice, a dugo zbog ozljede nije konkurirao za sastav. U jednom se trenutku činilo da će i on otići, ali je polusezonu ipak dočekao u zadarskom dresu.
Vezni red
Josip Bilaver – Poslovično borben, premda u toj borbenosti zna pretjerati. Zabio i jedan gol (Istra), ukupno drugi u Prvoj HNL. U studenome je doživio obiteljsku tragediju nakon što mu je otac Branko poginuo u prometnoj nesreći i jasno da mu se kasnije bilo teško vratiti nogometu.
Šime Maruna – S Bilaverom se izmjenjivao na desnom boku. Nije ostvario očekivani napredak, ali nije ni imao kontinuitet nastupa poput, primjerice, Jonjića. Da jest, možda bi i Maruna pokazao više.
Semiran Cela – Otišao je praktički i prije nego što je jesen završila. Na Stanovima spominju problem s radnom dozvolom, no u klubu se i nisu pretjerano zainteresirali za zadržavanje ovog igrača pa je nedobivanje radne dozvole u neku ruku ispalo i kao opravdanje. Na pripremama je imao sigurno mjesto u sredini na desnom boku, a jedan od članova stručnog stožera za njega je ljetos rekao da je “igrač za jaču sredinu od Zadra”. Cela je imao problema s ozljedama, a kad se opravio više se nije uspio nametnuti. Nije loš igrač i šteta što u Zadru to nije imao priliku pokazati.
Marin Kurtin – U Velebitu, koji je lani imao sjajnu sezonu, bio je jedan od najboljih igrača. Ali Zadar nije Velebit i Kurtin se nije uspio prilagoditi u novoj, zapravo svojoj staroj sredini. Kad je shvatio da će u Zadru biti na klupi, vratio se u Benkovac.
Goran Jozinović – Imao je zajemčeno mjesto na lijevom boku gdje, unatoč tome, nije uvijek pokazivao igre koje bi se od mladog reprezentativca mogle očekivati. Sam je rekao da je u nekim utakmicama morao bolje i toj tvrdnji nemamo što dodati osim da se s njom slažemo. Ove zime vraća se u Hajduk koji ga je posudio Zadru.
Jozo Pletikosić – Od dolaska Jozinovića prošle zime stalno u drugom planu nakon što je u jesen 2008. bio standardan na lijevom boku. Zadar ga se možda i olako odrekao, iako je tome vjerojatno pridonio i Pletikosić koji je javno izražavao svoje nezadovoljstvo pozicijom u momčadi. Otišao mnogo prije nego što je jesen završila.
Marin Ljubičić – Jedan od onih koji su najviše podbacili. Iako ima dobar udarac pretjerivao je u pokušajima prema naprijed. Nerijetko je pucao iz mogućih i nemogućih pozicija, a zaboravljao na obrambene zadaće koje su mu u opisu posla na poziciji zadnjeg veznog. Jedna od posljedica toga je i gubitak mjesta u mladoj reprezentaciji u kojoj je dugo bio standardni igrač.
Jakov Surać – Pokušavao povezati obranu i napad. Ponekad je u tome uspijevao, ponekad nije. Najiskusniji igrač koji, na žalost Zadara, nije za protivnika opasan poput primjerice Davora Vugrinca u Zagrebu ili Miljenka Mumleka u Varteksu.
Jure Jerbić – Nije ovo bila njegova jesen premda je igrao znatno više nego prethodne sezone. Već je drugu sezonu u kadru prve momčadi i sigurno da se u njegovim nogama krije mnogo više od onoga što je pokazao. Na zadnjem veznom nedostaje mu čvrstine, ovako mlak u duelima ne može mnogo doprijeti momčadi, posebno ne na gostovanjima. Još uvijek nedovoljno koristi svoju visinu.
Ivan Ćurjurić – Jedan od onih koji su ostvarili kakav-takav napredak. Zabio tri vrlo važna pogotka. Problem mu je što je ponekad sklon igri koja je primjerenija malonogometnim terenima. Zebić mu zamjera zaboravljanje obrambenih zadaća, a minus mu može biti i to što od njega rijetko dolaze prave lopte za napadače. Uz sve to Ćurjurić je jedan od tehnički najkvalitetnijih igrača Zadra. Bolji u prvom dijelu jeseni.
Sabit Alimanović – Pamtimo ga po dobrom poluvremenu protiv Dinama i to je to. Trebao se nametnuti kao središnji vezni igrač nakon odlaska Dragana Župana, ali u tome nije uspio. Zebić je više puta ponovio da je Alimanović ima i problema s prilagodbom na život u novoj sredini. Unatoč tome što smo od njega malo vidjeli, Alimanović ima potencijala i ne bi nas začudilo da u nekom drugom klubu pokaže svoju pravu vrijednost.
Antonio Mršić – Ima nešto u tom igraču iako se to što je tri sezone bio u nižem rangu (Velebit, Imotski, Primorac) moralo osjetiti. Fizički još uvijek nespreman za 90 minuta u Prvoj HNL, a i igra prema natrag nije mu jača strana. Opet, ima dobar osjećaj za prostor, zna se naći na prvom mjestu, a pokazao je da može pogoditi i iz slobodnog udarca. Velika mu je prednost igra lijevom nogom, a takvih je igrača u Zadru malo.
Napad
Ante Mitrović – Kad ga već tako dugo ne ide u napadu u nekim je utakmicama igrao u veznoj liniji. Bez obzira na to nastavio je s lošim igrama, a plus mu može biti što je konačno zabio gol (Inter).
Ivan Santini – Vrijedi isto što i za Mršića, šteta što u svojim najosjetljivijim nogometnim godinama u matičnom klubu nije pokazao što zna. Santini je jedan od mnogih koji su iz Zadra otišli dok su još bili u mlađim kategorijama nadajući se da će im nogometno sunce negdje jače sjati od onog zadarskog. Za Zadar i Santinija je odlična stvar da je suradnja jesenas dogovorena i od ovog se igrača mogu očekivati velike stvari bude li radio kako treba. Zablistao protiv Varteksa s dva gola, dominantan u skoku i sada je samo pitanje koliko može imao konstantnosti u realizaciji, a to je za napadača najvažnije.
Želimir Terkeš – Zadar je jesenas čekao njegove golove, ali ih nije dočekao. Svejedno, nastupio je na svim utakmicama, ali njegova realizatorska kriza traje odavno. Promašio je i ono što je zaista teško promašiti, a u Vinkovcima je zapucao i jedanaesterac. Za njega će proljeće biti veliki ispit, a na Stanovima se jedino mogu nadati da će Terkeš proraditi. Ne dogodi li se to, Zadrani će se teško znatnije pomaknuti s brojke od 14 postignutih golova u dosadašnjih 17 kola.
Edin Šaranović – Zabio Hajduku na Poljudu, odigrao još nekoliko solidnih utakmica, ali sve u svemu premalo. Čovjek koji je ostavio veliki trag u Kamen Ingradu i Međimurju u Zadru se u godinu dana nije isprofilirao kao pouzdani napadač. Istina je da se Šaranović trudi, trči lijevo, trči desno, a to sve sliči na onu o velikom prometu i maloj zaradi.

 DALIBOR ZEBIĆ

I za njega kao trenera jesen je bila još jedan korak unatrag. Momčad mu ne izgleda najbolje, taktički Zadar nije dobro posložen i nismo vidjeli mnogo pravih utakmica u posljednjih godinu i pol dana. Za pohvalu je Zebićevo priznanje krivnje, njegove izjave i komentari utakmica novinarima znatno olakšaju posao jer nakon onog što Zebić kaže malo se toga može dodati, još manje novinari imaju potreba zadarskog stratega u nečemu demantirati. Ipak, malo od onoga što Zebić govori njegovi igrači na terenu primjenjuju, a za to krivnju, kako je to uostalom i sam rekao, snosi i Zebić. Taktički se Zebić sjajno suprotstavio, primjerice, Dinamu ili Slaven Belupu, ali je mnogo toga pokvario u nekim drugim utakmicama. Nad njegovom trenerskom karijerom stoga još uvijek stoji mnogo upitnika.

 UPRAVA KLUBA

Igrači i klupski zaposlenici nisu se žalili da im plaća kasni. Dakle, očito su obveze prema njima podmirene, a Novica Erlić, direktor, više je puta istaknuo da je Zadar jedan od klubova kojima račun nije blokiran. Propusti su ponovno napravljeni u dovođenju igrača. Osim Jonjića Zadar u odnosu na prošlu sezone nije imao nijednog novog igrača koji se nametnuo u prvih 11. Ne bi bilo loše poraditi i na klupskom imidžu, primjerice atraktivnijim dresovima, otvaranju navijačke trgovine ili nečem sličnom s područja marketinga. Ni cijena ulaznice od 50 kuna ne može se nazvati ni popularnom ni stimulirajućom. Primjerice, za utakmice košarkaša Zadra dovoljno je izdvojiti 30 kuna, a godišnja pretplata za najveći dio dvorane je 400 kuna i to za više od 30 utakmica. Zadar pogađa i često povezivanje s navodnim dogovorima oko utakmica, to je opet povezano s kladionicama. Sigurno da to u javnosti stvara lošu sliku o klubu, ali isto tako svi su ti navodi pali pred činjenicom da mjerodavne institucije nikad nisu pronašle ništa što bi za Zadar u bilo kojem smislu bilo kompromitirajuće.
Veliki je problem i infrastruktura. Već godinu i pol dana na Stanovima se ništa ne radi na započetoj adaptaciji, a to je posao za koji u klubu smatraju da je isključivo zadužen Grad Zadar kao vlasnik objekta.