Zavičajna i domovinska osjećanja isprepletena edenskim raspoloženjima

Ove pjesme uvijek pune sadržaja, bez obzira bile s timbrom ljubavi ili društveno-političke angažiranosti, pa čak i turističko-ekoloških ljepota, uvijek izražavaju zavičajna i domovinska osjećanja isprepletena edenskim raspoloženjima, stanjima prirodnim za mjesto nastanka većine ovih pjesama – T. M. Bilosnić

Treća zbirka poezije Jose Štuline, naslovljena “Pod lipom” predstavljena je u utorak u izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice Zadar. O knjizi je govorio Tomislav Marijan Bilosnić, okupljenima se obratio i sam autor, a sve je gitarističkim nastupom popratila Lada Šokota.
Četiri ciklusa
– Poslije zbirki gotovo znakovitih naslova “Suze na dlanu” i “Otvori oči”, Joso se Štulina javlja s trećom zbirkom u čijem naslovu “Pod lipom” možemo iščitati poruku mira, jer je lipa prije svega znak nježne vjernosti, stablo koje simbolizira prijateljstvo. Lirika izrazito osobnog karaktera kakvu zatičemo u ovome slučaju s pravom je zakićena cvijetovima mirisa lipe s ublažavajućim svojstvima, jer sve ono što Štulina pjeva vezano je u užem smislu za dom, i šire za domovinu, odnosno za sve moguće metamorfoze koje se iz tih pojmova mogu iščitati, nazrijeti ili naslutiti. Sveono što se javlja kao pjesničko nadahnuće u “hladu opojnog mirisa” upućuje na tradiciju, na sliku i duh predaka, na obitelj i zajednicu, što zapravo i određuje ne samo temu već i vokabular ovoga pjesništva, izbor izraza i ritma bliskih odnosu s predmetom uspomena, a što je bila dominanta i prethodnih Štulininih lirskih uradaka, kazao je Bilosnić napominjući kako i sam autor u predgovoru priznaje kako je zbirka nastala “na isti način” kao i prethodne dvije njegove zbirke. Bilosnić je istaknuo činjenicu kako se autor pjesničkoj javnosti predstavio u poznim godinama, što zapravo i je vrijeme za pjesničko pijanstvo. Nadalje je kazao kako “Štulinin pjev nije moderan, niti prati bilo kakve moderne lirske trendove, dapače, on je ušančen u davno poznate i priznate norme narodnoga života i narodni pjesnički izričaj, govori o poznatim stvarima upozoravajući na njihovu sve češće zaboravljenu ljepotu, a što se može izraziti samo kroz ovakvu poeziju.”
– U duhu narodnoga pjesništva poezija Josipa Štuline ne govori o čovjeku bez oblika i lica, o ničemu i nikomu tko bi se iz bilo kojih razloga morao pretvarati i izmišljati svoju prošlost. Kao tradicionalista Štulina voli vidjeti sve u sadašnjoj potpunosti, ali tako da ona predočava i budućnost, kazao je Tomislav Marijan Bilosnić.
Zbirka pjesama “Pod lipom” podijeljena je u četiri ciklusa, “Selo moje”, “Kad procvjetaju ruže”, “Vita nostra brevis est” i “Raširi krila”, a što je, istaknuo je Bilosnić, uvjetovano samim temama opjevaka koji se kreću od dvorišne lipe, vrabaca i komaraca, preko ruža i ljubavi, do birokratskih i domovinskih tema, a sve pod upozoravajućom sjenom kako je kod nas “sve ispolitizirano, navijačko, interesno uvezano, psovački usmjereno, lažljivo, prijeteće do opasnosti”, što i usmjerava ovaj pjev ka običnom i svakodnevnom, ali čistom i lijepom, gotovo himničkom i praiskonskom, gdje srce “mirom kuca”.
Dvorište ili vrt
– Ove pjesme uvijek pune sadržaja, bez obzira bile s timbrom ljubavi ili društveno-političke angažiranosti, pa čak i turističko-ekoloških ljepota, uvijek izražavaju zavičajna i domovinska osjećanja isprepletena edenskim raspoloženjima, stanjima prirodnim za mjesto nastanka većine ovih pjesama, a to je autorovo dvorište ili vrt, koji i jest ništa drugo do slika stanja vječnog blaženstva, kazao je Bilosnić zaključivši kako “ova poezija pisana s uobičajenim i nepretencioznim književnim sredstvima, koja se ne koristi ni nekim pretjeranim verbalizmom, daje sebi u zadatak da govoreći jednostavno o običnim stvarima, stanjima i pojmovima, progovori i o njihovim mističnim značenjima, svakako o onome što je naša prva i posljednja stvarnost, jedina stvarnost koja nam može ponuditi mir i blaženstvo, a to je naš izvorni prirodni okoliš, naš vrt, naša lipa, ona mjesta u kojima borave samo izabrani. Čini mi se da je ova poruka bila dovoljna za nastanak ove knjige, čiji autor i ne kani ulaziti u književno-teorijske zbornike”.
Joso Štulina kazao je kako je zbirka nastala u kratkom roku, a nastajala je “u vrijeme vrlo turbuletnih događanja u svim sferama našega života i zato je dijelom prožeta stvarnošću koja je plijenila našu pozornost.”
– Ipak najviše prostora poklonio sam i u ovoj zbirci mojim zapažanjima realnog svijeta, svijeta slobode, koji okolo nas buja svom svojom ljepotom neopterećen onima koji ga ugrožavaju. Sve o čemu govorim gotovo je doživljeno, viđeno i jednostavno kazano, bez pretjeranog verbalizma, kako to kaže Bilosnić, bez imaginacija i apstrakcija. Jednostavno i s vonjom na Poljica. Možda ovaj stil i vuče na pučki pristup, ali ja ga zbog nekih drugih stilskih razloga, ili bolje rečeno, zbog trendovskog pjesničkog alata nisam želio mijenjati.
Jedan dio sadržaja i ovdje je posvećen ženi i ljubavi. Smatrao sam da svaki čovjek u ovom frustrirajućem vremenu, pored bijega u prirodu, mora tražiti izlaze u ljubavi i obitelji. Da mora voljeti svoje najbliže, prijatelje domovinu. Sve dobro što ga okružuje. Ljubav prema čovjeku i za čovjeka, po meni nema alternative, kazao je, među ostalim, Joso Štulina zahvalivši svima koji su stvorili razlog za predstavljanje knjige.