Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

11 C°

Priča iz ne tako daleke budućnosti

Autor: Valentina Mlađen

14.12.2012. 23:00
Priča iz ne tako daleke budućnosti

Foto: Marin GOSPIĆ



Ipak, upravo u vremenima kada se ovakva priča čini sve manje začuđujućom i znanstvenom-fantastikom Gavranova Lutka dolazi kao upozorenje svima onima koji misle kako je prava ljubav zamjenjiva bilo čim drugim osim pravom ljubavi


Motivom žene prema kojoj se muškarac odnosi kao prema lutki, nakon čega se ona pobuni, poigrao se još u 19. stoljeću Henrik Ibsen. Ta njegova drama “Nora ili Lutkina kuća” uzdrmala je svojim kritičkim mislima onodobne društvene strukture te postavila pitanje o ravnopravnosti u odnosima žena i muškaraca.
Više od 130 godina iza Ibsena, istim motivom, ali ponešto drugačijim pristupom, poigrao se i hrvatski dramski pisac Miro Gavran u najnovijoj komediji “Lutka” kojom proslavlja i deset godina djelovanja Teatra Gavran. Gavran za razliku od Ibsena koristi pravu lutku, ili kako bi rekli ljubitelji znanstvene fantastike androida. Iako, stoljeće i pol nakon Ibsenova vremena, te je teško govoriti o neravnopravnosti spolova u istom smislu, Gavran se ovoga puta usredotočio izrazito na muško-ženske odnose poigravši se još jednom svojom omiljenom temom. I ovoga puta autor je stao na stranu žena i muškarcima na duhovit način, tekstom prožetim sarkazmom, očitao bukvicu iz lijepog ponašanja prema ženama.
Muško-ženski odnosi
Nakon što ga je nakon sedmogodišnje veze ostavila djevojka jer nije htio brak i djecu muškarac se prijavi na natječaj na kojem na probni rok potpuno besplatno osvoji ženu-lutku, najsavršeniji android upravo proizveden s ciljem da usreći muškarce u svakom pogledu. Lutku je proizvela znanstvenica koja je i sama doživjela bračni brodolom te je u nju ugradila svoje poglede i vrijednosti prema muškarcima. Ali ono što muškarac ne zna do samoga kraja jest da je lutka dizajnirana tako da upija njegov vrijdnosni sustav te ga prosuđuje po njegovim mjerilima. I lutkino ime koje joj njen udomitelj daje – Stela – u značenju zvijezde, simbolično je s obzirom na njezinu ulogu u životu udomitelja.
Kroz lutku koja postavlja logična pitanja na krajnje nelogične situacije u muško-ženskim odnosima Gavran u tekstu kritizira muškarce uzimajući ovoga puta jedan stereotip sebičnog muškarca koji misli samo na sebe i svoje zadovoljstvo. Kroz odnos lutke i udomitelja u tekstu se poigrava mnogim temama poput seksualnosti, vjere, ali i modernih teorija o postanku čovjeka i svijeta, “dobrih” i loših laži u vezi, promašenih ideala i slično. Iako lutka ne daje sud već objektivno prosuđuje kroz njezina pitanja njen udomitelj, ali i sam gledatelj dolazi do “aha” efekta. Iako je lutka konstruirana da u svemu usreći svoga muškarca na koncu on zaključuje kako ga to zapravo ne ispunjava, a pravu ljubav ne uspijeva zamijeniti virtualna ljubav koju lutka pruža ipak samo u granicama onoga za što je programirana. Kada posljednjega dana probnoga roka lutka udomitelja procijeni po njegovo skali vrijednosti te čak i ona odbija ostati s njim jer se prema njoj ponašao kao prema lutki on shvaća da ga ako se ne pokrene s druge strane čeka samo samoća te jednim pozivom svojoj bivšoj ljubavi Mariji svoj život okreće u pozitivnom smjeru.
Odlični Kurbaša i Pinčić
Kraj ove predstave, koji teško da bi se u stvarnosti tako raspleo zapravo je naivan. Ipak, upravo u vremenima kada se ovakva priča čini sve manje začuđujućom i znanstvenom-fantastikom Gavranova Lutka dolazi kao upozorenje svima onima koji misle kako je prava ljubav zamjenjiva bilo čim drugim osim pravom ljubavi. Da se ne radi o nikakvoj dalekoj budućnosti istaknuto je i scenografijom. Radnja se odvija u prosječnom stanu, prosječnog tajnika u srednjoj školi, a vani kroz prozore vide se željeznica i stare lokomotive.
Uloge su povjerene mladim glumcima, već dokazanom Robertu Kurbaši dok je naslovna uloga pvjerena mladoj zadarskoj glumici Doris Pinčić koju smo do sada uglavnom navikli gledati u TV sapunici. Doris se odlično snašla u ulozi androidne lutke te je impresivnom izvedbom pokazala kako su glumci prvenstveno ponikli s kazališnih daski. Teško joj je nakon toga ne prognozirati svijetlu budućnost pogotovo ako se odluči kasnije u većoj mjeri posvetiti kazalištu. Velika zasluga pripada i Mladeni Gavran, redateljici kojoj je ovo treći režijski projekt, ali prvenstveno iskusnoj glumici koja je svojim savjetima mogla uvelike pomoći mlađim kolegama.