Hrvatske tajne službe vodile su evidenciju o pljačkama Hrvatske

Slučaj Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti, naziv je nove knjige povjesničara Josipa Jurčevića, preksinoć predstavljene u Znanstvenoj knjižnici u Zadru. Jurčević je istaknuo paradoks kojim kaže da se od pojave “lex Perković” prije sedam mjeseci i pisanja u hrvatskim kontroliranim medijima, sve manje zna o tom slučaju. Najmanje je važno za Hrvatsku, kaže Jurčević, je li Perković sudjelovao u ubojstvu Stjepana Đurekovića, već kako se dogodilo da se cijeli sustav tadašnje Službe državne sigurnosti sa 750 djelatnika, premjesti u demokratsku Hrvatsku i što je to natjeralo današnju vlast da mora štititi Perkovića?
– Djeca komunizma, sin Josipa Broza – Mišo Broz i Mike Špiljaka – Vanja Špiljak i ostali, su u golemim razmjerima pljačkali ondašnja javna poduzeća, posebice Inu. Tu su pljačku još “uspješnije” nastavili nakon komunizma, s tim da su im se priključili dijelovi upravljačke strukture te nove Hrvatske. To se poimenice odnosi na cijeli popis premijera, tajkuna. Jedna od ključnih osoba za Inu je bio Franjo Gregurić. Tu je i sadašnji ministar financija Slavko Linić, a svi oni bili su dio klanova koji su pljačkali javna poduzeća, rekao je Jurčević.
No, Jurčević kaže da su tadašnja SDS i kasnije hrvatske tajne službe vodile o tome detaljnu evidenciju, za koju Jurčević neizravno priznaje da je koristio kao povijesni izvor u pisanju knjige. Jurčevićev zaključak jest da je Služba državne sigurnosti i nakon rata postala gospodar situacije u Hrvatskoj što se vidi i u poglavljima koji opisuju poslove obitelji premijera Milanovića i ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić.