Sve moje veze sa Zadrom već su odavno poznate

Jedan od najdražih zadarskih gostiju, Massimo Savić, nakon mega koncerta na Forumu prošlog ljeta, ponovno dolazi u Zadar. Ovoga puta publika će “zadarskog zeta” imati priliku slušati u nešto intimnijoj atmosferi, a koncert će održati 21. siječnja u 21 sat u Ilirijinom Arsenalu. Posjetitelji će imati priliku uživati u svevremenskim Massimovim hitovima u spomeniku nulte kategorije i ponoviti nezaboravno iskustvo iz studenog 2015. godine kada je ovaj vrhunski umjetnik rasprodao dva koncerta za redom baš u Arsenalu. Prodaja ulaznica po cijeni od 100 kuna je na blagajni Arsenala (Trg tri bunara 1, Zadar) od ponedjeljka do petka (9 do 14 sati) ili online na www.croatia-tickets.com. Povodom koncerta u Arsenalu razgovarali smo s Massimom o njegovoj karijeri, posebnom odnosu prema Zadru, ali i novom albumu koji izlazi na proljeće ove godine.
U Zadru ste u kolovozu prošle godine nastupili na Forumu. Bio je to samo jedan od Vaših brojnih zadarskih nastupa. Sada se, ni šest mjeseci poslije, vraćate Zadru. Osim činjenice da ste “zadarski zet”, ima li neka tajna veza između Vas i Zadra?
– Ne vjerujem da postoji ikakva tajna veza. Sve moje veze sa Zadrom već su odavno poznate, a činjenica da sam imao vrlo uspješan koncert na Forumu prošlog ljeta i da me bez obzira na to Zadrani žele vidjeti live i u ambijentu Arsenala može biti samo veliki kompliment i podstrek da nastavim na putu na kojem jesam.
Za razliku od Foruma Arsenal je ipak intimniji prostor, u kojem ste već nekoliko puta imali priliku nastupati. Jesu li Vam draži takvi bliskiji susreti s publikom ili veliki koncerti s tisućama posjetitelja?
– Ne postoji nitko od mojih kolega tko će vam eksplicite odgovoriti na ovo pitanje. Svaki koncert ima svoje posebnosti. Te posebnosti regulira prostor: geografski prostor u kojem se nastupa, koncertni prostor u kojem se nastupa i količina ljudi koja želi doći na koncert. Morate shvatiti mi nismo u situaciji u kojoj su veliki svjetski bendovi koji dva mjeseca spremaju koncert u Engleskoj i onda imaju ‘copy-paste’ koncerte po cijelom svijetu. Upravo radi te raznolikosti na koju sam natjeran, smatram se bogatijim.
Prošla je godina bila još jedna u nizu koju možete nazvati uspješnom, a kruna je Porin za izvedbu pjesme “Jedan dan ljubavi”. Znače li Vam nagrade još uvijek nešto ili ih sada već samo primite i pospremite na policu?
– Jasno da mi svaka nagrada znači. To je priznanje za trud koji ste vi, ali i cijeli tim ljudi, uložili da bi određene pjesme zvučale upravo onako kako ste ih zamislili. Meni osobno nagrada Porin nosi jednu posebnu ‘težinu’ i ponosan sam ne samo na osvojene statue, već i na svaku nominaciju. Nije presudno dobiti nagrade, ali po meni, presudno je sudjelovati u utakmici.
Pod svjetlima reflektora ste više od 30 godina. Jeste li se umorili? Razmišljate li ponekad o povlačenju ili ste jedan od onih izvođača koji žele, poput Davida Boewija, stvarati do zadnjeg daha?
– Za mene je disanje i stvaranje isto. Tako da mi moja vokacija ne daje izbor. Ne radim to radi toga što je to moj posao već zato što je to moj poziv. Godine tu nemaju nikakvog upliva.