Foto: AP

GOTOVINA - 24 godine, osuđen po osam od devet točaka optužnice

Gospodine Gotovina, molim vas ustanite. Nakon što je  razmotrilo sve dokaze i argumente stranaka, a na osnovi pravnih nalaza i utvrđenog činjeničnog stanja,  ovo sudsko vijeće proglašava  vas  krivim kao sudionika  udruženog zločinačkog pothvata, kazao je jučer sudac  Alphons Orie točno u 11.50  sati, osudivši Gotovinu na jedinstvenu zatvorsku kaznu od  24 godine zatvora. Dok je  slušao presudu, Gotovina je  stajao vojnički mirno, ledenog izraza lica, samo mu je  vilica titrala zbog šoka. Galerijom sudnice broj 1, u kojoj  je objavljena presuda Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču, gdje su sjedili  članovi obitelji i prijatelji trojice hrvatskih optuženika,  prolomio se u tom trenutku  uzvik šokiranosti i očaja. Isto  se ponovilo kada je Markač  zbog sudjelovanja u  udruženom zločinačkom pothvatu osuđen na 18 godina  zatvora. Čermak, nekadašnji  zapovjednik Zbornog mjesta  Knin, jučer je jedini imao razloga za zadovoljstvo, jer ga je  sudac Orie oslobodio po svim  točkama optužnice i naložio  njegovo puštanje iz pritvora.

1.377 stranica

Haško sudsko vijeće skoro je u potpunosti uvažilo  sve zahtjeve optužbe i proglasilo Gotovinu i Markača  krivima čak po osam od  ukupno devet točaka optužnice, presudivši da su  Gotovina i Markač kaznena  djela tijekom i poslije Oluje  počinili u sklopu udruženog  zločinačkog pothvata, kojem je na čelu bio pokojni  "hrvatski vođa" Franjo  Tuđman, s ciljem protjerivanja Srba iz Krajine.

Da ih čekaju teške kazne,  Gotovina i Markač mogli su  pretpostaviti tijekom Oriejevog čitanja sažetka presude, koje je počelo nekoliko minuta poslije 11 sati.  Čitajući zaključke sudskog  vijeća iz presude duge čak  1.377 stranica - što je jedna  od najopsežnijih presuda u  povijesti Haškoga suda -  Orie je napomenuo kako se  sudsko vijeće nije bavilo pitanjem je li hrvatska strana  imala pravo pokrenuti Oluju, nego jesu li srpski civili u  Krajini bili metom zločina i  jesu li optuženici kazneno  odgovorni za te zločine. U  Gotovininom i Markačevom slučaju, odgovor je  bio potvrdan.

Noćna mora Hrvatskoj

Oriejevom presudom zapravo se obistinio najgori od  svih mogućih scenarija koji su  bili na raspolaganju sudskom  vijeću. Njome su Gotovina i  Markač proglašeni krivima,  no tom je presudom potvrđena teza tužiteljstva o postojanju udruženog  zločinačkog pothvata, što  predstavlja noćnu moru i za  Hrvatsku, a ne samo za  osuđene generale. Naime,  jučerašnja presuda jasno je  presudila kako se dio hrvatskog državnog vrha, na čelu s  predsjednikom Tuđmanom,  Gojkom Šuškom i Zvonimirom Červenkom (pokojnog  Janka Bobetka, koji se u optužnici spominje kao sudionik udruženog zločinačkog  pothvata, sudac Orie jučer  nije spomenuo), sredinom  pretprošlog desetljeća  udružio zbog protjerivanja  Srba iz Hrvatske. Dakle, posrijedi je odgovornost hrvatske države za protjerivanje  Srba, što znači da je isto područje u prvoj polovici devedesetih godina, po ocjeni  Haškoga suda - a što proizlazi  iz presude Milanu Martiću i  današnje presude hrvatskim  generalima - bilo poprištem  dva udružena zločinačka pothvata, najprije srpskog, a onda i hrvatskoga.

Hrvatska se država i u prvostupanjskom postupku  zbog toga pokušala uključiti u  predmet Gotovina preko instituta amicus curiae, kako bi  osporila takvu optužbu, no taj  pokušaj nije uspio. Formalno  takva mogućnost i dalje postoji, tako da je pred hrvatskom vladom u svakom  slučaju novi izazov da presudu o postojanju udruženog  zločinačkog pothvata pokuša  osporiti u drugostupanjskom  postupku, do konačne odluke  žalbenog vijeća.

Brijunski transkript

Optužba za udruženi  zločinački pothvat potvrđena  je zbog velikog broja zločina  nad srpskim stanovništvom u  kratkom vremenu, zbog čega  su suci zaključili kako je postojao "rasprostranjeni i sustavni napad usmjeren protiv  srpskog civilnog stanovništva", odnosno udruženi  zločinački pothvat sa svrhom  trajnog uklanjanja srpskog  stanovništva.

Čini se da je pritom bio  ključan Brijunski transkript,  zapisnik Tuđmanova sastanka s vojnim zapovjednicima  uoči Oluje, iz kojeg je sudsko  vijeće zaključilo da je ondje  razmatrana važnost odlaska  krajinskih Srba "kao rezultat i  sastavni dio predstojećeg napada". Orie je citirao Gotovinine riječi na Brijunima:  "Već sada imamo veliko  iseljavanje civila iz Knina, koji odlaze za Banja Luku i  Beograd. Znači ako nastavljamo ovaj pritisak vjerojatno za neko vrijeme neće biti  toliko civila, nego onih koji  moraju ostati i koji nemaju  mogućnost otići".

Iz te izjave sudsko vijeće je  zaključilo kako je Gotovina  bio svjestan da se "zločini koji  čine dio cilja trebaju izvršiti",  zbog čega je svjesno "namjeravao da njegova djela doprinesu tom pothvatu".

I Jure Radić sudionik

Zahvaljujući samom institutu udruženog zločinačkog  pothvata, Gotovini i Markaču  pripisana je odgovornost i za  druga kaznena djela koja nisu  bila dijelom zajedničkog cilja,  ali su bila predvidljiva posljedica izvršenja udruženog  zločinačkog pothvata.

"Neki pripadnici hrvatskog  političkog i vojnog rukovodstva imali su zajednički cilj  trajnog uklanjanja srpskog civilnog stanovništva iz Krajine  upotrebom sile", kazao je  Orie rekavši kako su Gotovina i Markač dali "značajan  doprinos" tom pothvatu, na  čelu s Tuđmanom, koji je  "Krajinu namjeravao naseliti  Hrvatima, pa je osigurao da  su takve ideje pretvorene u  službenu politiku". U pisanom tekstu presude kao sudionik udruženog  zločinačkog pothvata poimence je naveden i Jure Radić, uz brojne druge neimenovane dužnosnike i pripadnike vojske i vojne policije,  no ne i civilne policije.

Vijeće je povjerovalo svjedocima koji su svjedočili o  ubojstvima, pljačkama i okrutnom postupanju koje su počinili hrvatski vojnici.

Pljačke i razaranja

Primjerice, jedan svjedok je  posvjedočio da je 7. kolovoza  1995. čuo pucnje i vidio hrvatske vojnike ispred svoje  kuće u Mokrom Polju u  općini Ervenik. Čuo je kako  jedan od njih kaže "ubio sam  još jednog", nakon čega se  spustio po stepenicama i  našao svoju staru majku i  mentalno oboljelog brata ubijene iz vatrenog oružja. Vijeće je ustanovilo da su ih  ubili hrvatski vojnici.

Druga svjedokinja 6. kolovoza 1995. vidjela kako hrvatski vojnici izvode petoricu  muškaraca iz podruma jedne  kuće u Očestevu i ubijaju ih.  Među njima je bio i njezin sin.  Takva ubojstva, podsjeća sudsko vijeće, predstavljaju ratni  zločin i zločin protiv čovječnosti.

Jedan je svjedok ispričao  kako su 12. kolovoza 1995. u  Palanki hrvatski vojnici pretresli njegovu kuću, tražili novac i potom ga zavezali za  stablo. Nagurali su mu pod  noge neku tkaninu i zapalili  je. Riječ je o okrutnom postupanju i nehumanom djelu,  što je također ratni zločin i  zločini protiv čovječnosti.

Vijeće je prihvatilo teze optužbe o sustavnoj pljački i  uništavanju srpske imovine  velikih razmjera, kao dijelu  zločinačkog pothvata. Vojni  kamioni natovareni električnim aparatima i namještajem odvozili su plijen bez  zaustavljanja na kontrolnim  punktovima, što opet predstavlja ratni zločin i zločin  protiv čovječnosti, zbog čega  su osuđeni Gotovina i Markač.

Protupravno  granatiranje

Sudac Orie osvrnuo se i na  pitanje topničkih dokumenata iz Oluje, rekavši kako je  sudsko vijeće u srpnju prošle  godine naposljetku odbilo  zahtjev tužiteljstva da se Hrvatskoj izda obvezujući nalog  zbog topničkih dnevnika.  Međutim, sudsko je vijeće i  bez dijela topničkih dnevnika  koji su nestali u potpunosti  uvažilo tvrdnje optužbe o "neselektivnom" i "nelegalnom"  granatiranju civila u Kninu,  Gračacu, Benkovcu i Obrovcu, što je šokiralo Gotovininu  obranu koja je na čitanje presude došla uvjerena kako je ta  optužba u potpunosti pala.

Nakon što je "pažljivo usporedilo mjesta udara projektila u spomenutim gradovima s potencijalnim vojnim  ciljevima", sudsko je vijeće zaključilo da hrvatsko topništvo  u tim gradovima nije gađalo  samo vojne ciljeve, nego i dijelove tih gradova u kojima  nije bilo vojnih ciljeva. "Vijeće  je konstatiralo da je Hrvatska  vojska gradove u cjelini smatrala topničkim ciljevima", izvijestio je Orie, zaključivši kako je takvo granatiranje krajinskih gradova predstavljalo  "neselektivni i protupravni  napad na civile".

Ozračje nekažnjivosti

Oriejevo sudsko vijeće povjerovalo je tužiteljstvu i  kod utvrđivanja razloga  zbog čega su krajinski  Srbi napustili Hrvatsku. "Iako su postojali  planovi krajinskih Srba  za evakuaciju  određenih općina, kada je proglašena evakuacija stanovništvo je  već bilo u pokretu", rekao je Orie, iz čega je  sudsko vijeće izvuklo  zaključak da su planovi  za evakuaciju i nalozi  vlasti krajinskih Srba  "imali malo ili nikakvog  utjecaja na odlazak  krajinskih Srba".

Drugim riječima,  Srbi su otišli uslijed  granatiranja, "jer nisu  imali drugog izbora nego da odu". Orie je citirao jednog svjedoka  koji je rekao da su granate po Kninu padale  posvuda, u svrhu "zastrašivanja ljudi", te da  su "svi imali osjećaj da  moraju pobjeći". Oni  koji su se sklonili u bazu UN-a kasnije su deportirani u Srbiju, a u  kolovozu tako je deportirano 20 tisuća ljudi.  Dakle, sudsko vijeće  potvrdilo je tvrdnju optužbe da je hrvatskim  granatiranjem Knina i ostalih  gradova počinjeno "prisilno  premještanje" srpskog stanovništva. 

I kad je riječ o kasnijim  "diskriminacijskim mjerama"  nad srpskom imovinom i  ograničavanjem korištenja te  imovine, vijeće je zaključilo  kako je njihov motiv bio da  srpska imovina prijeđe u ruke  Hrvata. U kaznenopravnom  smislu, riječ je o progonu.

Čermak bez moći

Markač je zapovijedao specijalnom policijom, a sudjelovao je i na brijunskom sastanku, čime je doprinio planiranju i pripremanju Oluje,  dakle i protjerivanju Srba i  napadima na civile.

Markač je znao da njegovi  podređeni čine zločine - posebno je apostrofiran zločin u  Gruborima - no ništa nije poduzeo da se počinitelji kazne.  Time je stvorio "atmosferu  nekažnjivosti", što je pak  ohrabrivalo nove zločine nad  Srbima. Stoga je po ocjeni  sudskog vijeća i Markač bio  svjestan da "zločini koji čine  dio cilja udruženog  zločinačkog pothvata moraju  biti izvršeni".

Osim što je ponekad sudjelovao u zataškavanju  zločina i obmanjivanju  međunarodne zajednice, za  Čermaka je sudsko vijeće utvrdilo kako se uglavnom bavio čišćenjem Knina, organiziranjem javne kuhinje, pokretanjem gospodarstva i  sličnim stvarima. Čermak nije  imao efektivnu kontrolu nad  civilnom i vojnom policijom,  niti je pridonio planu protjerivanja Srba i naseljavanja  Hrvata. Iako je Čermak ponekad davao "obmanjujuća  uvjerenja" međunarodnoj zajednici da će se zaustaviti  zločini nad Srbima, čini se da  je sudsko vijeće procijenilo da  je dosadašnji boravak Čermaka u pritvoru dovoljna kazna za to.

Čitanje optužnice završeno  je nekoliko minuta prije podneva.

16.04.2011.

Dodaj u omiljene članke Pošalji prijateljuPrintKomentiraj