Hrvatska zanijemila!

“Izdajnici! Ni jednu suzu niste prolili za generala!” – Željko Ćulibrk se digao, i odjednom se razrezao razbijenim izloškim staklom. Vrlo brzo, pružena mu je liječnička pomoć

24, 18, 0 – bile su  jučer u Zadru najčešće izgovarane brojke. Tako su Zadrani  jedni drugima priopćavali rezultat haaškog pravorijeka; oni  koji su gledali izricanje presude  onima koji to nisu mogli pratiti  preko malih ekrana. General  Gotovina 24 godine, general  Markač 16, a general Čermak  oslobođen. Nevjerica, ali ponajviše neobična tišina zaogrnula je jučer Kalelargu zbog  sudbine generala Ante Gotovine. Ljudi se gotovo i nisu čuli,  samo topot njihovih ubrzanih  koraka i zvuk TV prijenosa iz  kafića na glavnoj gradskoj ulici  dominirali su zadarskim prijepodnevom.
– Ovo nije presuda protiv Gotovine i Markača, ovo je presuda  da se moj ćaća borija za neke  mafijaše, kriminalnu grupu, a ja  u to ne virujem i neću, govorio je  jedan mladi čovjek svom prijatelju naslonjenjenom tamo  kod Peka.
Izrezao se staklom
“Ako je vala ovo Europa, a ja  znan da je i gora, ja ne znam di  to mi idemo. Di se to mi guramo? Tamo di nas niko ne  zove, a mene je mater učila da  se u tuđu kuću ne ide bez  poziva, čulo se među ljudima u  prolazu. Odjednom, iz kafića se  prolomi krik: “Izdajnici! Ni jednu suzu niste prolili za generala!” Željko Ćulibrk se digao, i odjednom se razrezao  razbijenim izloškim staklom.  Vrlo brzo, pružena mu je liječnička pomoć u zadarskoj  Hitnoj.
U “Tonija”, mala grupa, u  kojoj je bio i predstavnik albanske nacionalne manjine u  GV Zadra Gašpar Sereći, nije  se mogla načuditi slikama koje  su preko TV-a pristizale iz Den  Haaga.
– Nije mi jasno koliko onda  Karadžić, nakon svih zlodjela  treba dobiti i postoji li uopće  kazna dovoljno velika i primjerena za ono što je počinio.  General Gotovina je nevin i svi  to znamo, a ovo je politika,  nabacivao je na brzinu Sereći.
No postoji i druga strana  priče. Dvadesetak Zadrana, od  Četiri kantuna pa sve do Pomorske škole, odbilo je komentirati presudu hrvatskim  generalima. Jedini komentar  bilo je odmahivanje rukom s  neskrivenim gnjevom. 
Samu presudu odgledao sam  u kabinetu jednog lokalnog  dužnosnika, želeći isprve vidjeti  što naš “establishment”  misli i  kako doživljava presudu. Sve oči  u uredu bile su uperene u moju  “kuvertiranu” pretpostavku, koju kao da sam unaprijed iščitao s  usana Alfonska Oriea. “Over  20” (…preko 20 godina, prij.  aut.) za hrvatskog generala bila  je potvrda moje najcrnije misli  čim je sud prihvatio tezu o  prekomjernom granatiranju  Knina. U dužnosničkim očima  vidilo se isprva dječačko nadanje slobodi, a na kraju sasvim  ozbiljno potonuće u realnost  koje nas sve skupa, eto čini  vojnicima udruženog  zločinačkog poduhvata. Na drugoj strani županije, u Sukošanu,  načelnik Ante Martinac jedva je  suzdržavao suze.
Ako je Oluja zločin,  onda sam i ja zločinac
– Teško je u ovom slučaju biti  miran i staložen, ali čim je  počelo čitanje presude dao se  naslutiti rezultat. Još jednom se  dokazalo da se radi o političkom sudu. Prihvaćene su gotovo sve teze tužiteljstva, a niti  jedna obrane. Nekako mi je u  ovom trenutku teško povjerovati u drugostupanjsku presudu  jer je potvrđeno da mi zapravo  nismo oslobađali zemlju nego  svi skupa bili dijelom  zločinačkog poduhvata. Suze  mi naviru, a izricanje presude  sam doživio kao kad su ginuli  moji suborci, rekao je Martinac.
Jedan dio braniteljske populacije, jučer uopće nije odgovarao na pozive, vjerojatno bojeći se da nešto ne kažu u afektu.  Predsjednik Udruge veterarna  Domovinskog rata Božo Belić  nije imao dlake na jeziku.
– Mi smo svi postali zločinci i  što sad napraviti, ja postavljam  pitanje svima. Ispalo je da su  prihvaćene sve bapske priče i  srpske laži, a sreća je da Zadar  nije pao, jer bi i za njegovo  oslobađanje bili proglašeni ratnim zločincima. Sad se konačno raskrinkalo tko je krivac  za sve ovo. To je predsjednik  Mesić koji nas je sve svojim  svjedočenjem proglasio ratnim  zločincima. Ovo je ispalo kao  da se sudi NDH, a zapravo se  osudilo demokratsku Republiku Hrvatsku. Je li ovo ta Europa koja ne uvažava niti jedan  dokaz obrane? Bojim se da  cijeli taj posao oko EU ovom  presudom pada u vodu jer tko  će nas zločince primiti tamo.  Sad više ne možemo ni putovati, jer smo zločinci iako se  zapravo radi o samo tri dana  Oluje. Javljaju mi se branitelji  iz svih dijelova Hrvatske,  ogorčeni, prevareni i jadni jer  ovo je nedopustivo, a ja se  pitam što učiniti s ovom Kosoricom, Šeksom i ostalima, rekao je Božo Belić.
Belić je samo nabacivao ono  što se moglo razaznati na licima  svih Zadrana, od Poluotoka do  Smiljevca, sviju onih koji znaju  što je to 100 dana bez struje i  vode, što znače obilate porcije  srpskih granata za koje nitko,  ama baš nitko nije odgovarao u  Haagu. Mjeseci zadarske opsade pravno su ništavni pred tri  dana Oluje, ali sve to skupa  izgleda kao vapaj djeteta za  pravdom koji “stariji” ne čuju.
– Ako je Oluja zločin, onda  sam i ja zločinac. Međutim,  Bog je pravedni sudac i jao  onima koji se pouzdaju u zemaljske sudove, rekao na je  na kraju našeg obilaska grada  tajnik Županijske gospodarske komore Denis Ikić. Uzdati se u nebesa, sad više ne  može ni Kosoričina Vlada, na  redu su ponovno odvjetnici.
 

DR. SC. ZLATKO BEGONJA, POVJESNIČAR: Preispitati odgovornost nekih političara

Komentirajući presudu Haaškog suda hrvatskim generalima povjesničar dr. sc. Zlatko  Begonja, čija je specijaliziranost povijest dvadesetog stoljeća pa je često znanstveno istraživao baš ratne zločine modernog doba,  ističe kako je prvostupanjska presuda temeljena na potpunom nepoštivanju činjenica:
– Gledajući izricanje presude stekao sam  dojam kao da se radi o čitanju tužiteljskih navoda,  a ne o čitanju presude. Presudom je poslana  jasna politička poruka i u tom kontekstu pred  svakog se čovjeka u našoj zemlji postavlja pitanje  preispitivanja domaće politike od 2000. godine na  ovamo, kao i njezina odnosa prema haškim istražiteljima, a posebice  sudjelovanje pojedinaca u jednom nečasnom i neciviliziranom ponašanju  prema vlastitoj zemlji i njezinim braniteljima. Dakle, bez obzira što je riječ  o prvostupanjskoj presudi, ona je već sada u svojoj osnovi toliko zločesta  da bi se trebala preispitati odgovornost nekih političara i njihovih  protuzakonitih radnji u odnosu naspram Haaškog suda. Pritom pozornost  valja usmjeriti i na djelovanje dijela medija od 2000. godine do danas.
N. MARKULIN

Epigrami licemjerstvu i molitvi

           I
Opet nam Hrvatsku razapeti hoće.
Po našemu cvijeću lešinari kruže.
Može li ljubav pobijediti zloće?
I molitva slomit od vješala uže?!
            II
Nek nam naš Spasitelj bude Svjetionik,
Da se samo s vjerom može uzdizati
I nek naša srca zazvone ko zvonik –
MIR SA SVIMA, A NI PRED KIME  PUZATI!
Ante Nadomir Tadić Šutra, književnik
U Kninu (na crni petak),
15. travnja godine Gospodnje 2011.