Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Jurić: Ljudi su zadnji koji zaslužuju blago pčela

Autor: Mario Padelin

15.04.2013. 22:00
Jurić: Ljudi su zadnji koji zaslužuju blago pčela

Foto: Mario PADELIN



Prednost propolisa je u tome što kao prirodni antibiotik nije škodljiv za ljudski organizam, a mikroorganizmi ne mogu stvoriti otpornost na njega


Med je jedan od najljepših i najkorisnijih darova majke prirode. Vole ga i ljudi i životinje, pa tako i ja. Ima li što ljepše od dobrog komada kruha (kada kažem “kruha” mislim na pravi kruh, a ne na onu mješavinu piljevine i stiropora kakva nam se prodaje u većini pekarnica u Zadru), malo zapečenog, diskretno zamašćenog s malo svježeg maslaca i obilato prelivenog tekućim, domaćim medom? Možete li zamisliti da kad ste prehlađeni, ili imate gripu, pijete čaj bez meda i limuna? Med nas prati od malih nogu i neizostavan je dio prehrane svakog čovjeka koji drži do onog što ubacuje u sebe.
Nažalost, ako danas pitate prosječnog školarca hoće li za marendu “pizza cut”, hamburger, kruh premazan čokoladnim premazom, ili poslasticu s medom, kakvu sam opisao nekoliko redaka gore, odgovor znamo unaprijed. Oni nikada nisu čuli za medenjake, a kada kažem nekim domaćicama da med stavljam i u uskrsni bakalar, blijedo me gledaju. Navika jedenja meda sve se više gubi, i ustupa mjesto raznim pripravcima za koje se može reći sve osim da su zdravi.
Kakve veze ja imam s medom? Prvo, volim ga. Drugo, dugo sam radio kao pčelar-pomoćnik. Godinama sam u svom davnom djetinjstvu vrcao med. Okretao sam i okretao onu ručicu vrcalice, stvarajući tako centrifugalnu silu koja je tjerala med iz saća i bacala ga na stijenku bačve iz koje bi se cijedio u kantice, a poslije u male tegle. I sve je to bilo lijepo dok me jednom prilikom nije, prvi put u životu, ubola pčela zaostala u okviru. Tada se pokazalo da sam alergičan na pčelinji ubod i da mi nije pametno šetati kroz košnice. Ipak, jedna je stvar zanimljiva. Ja koji se bojim svega što bi moglo narušiti moje ionako krhko zdravlje, ja koji ne dozvoljavam pušačima prilaz bliži od tri metra da me ne otruju, ja koji se bojim povreda, prometa, onečišćenja, koji izbjegavam zračenja mobitela i ostalog, kao takav se uopće ne bojim uboda pčele. A zašto bih se i bojao? Ne koristim miomirise i “aftershaveove”, ne pijem, ne pušim, ne galamim i ne diram u pčele pa one ne diraju mene i tako svi živimo mirno. One za mene skupljaju nektar, a ja poslije jedem njihov med.
Nakon što sam nekidan potrošio pola sata uvjeravajući djecu da je bolje i zdravije da im palačinke namažem medom, a ne čokoladom, odlučio sam im malo približiti te stvari. Sjetio sam se da mi je prijatelj prije izvjesnog vremena otvorio posebnu trgovinu pčelarskom opremom na Novom Bokanjcu pa put pod noge i uzbrdo proširiti svoja znanja i naučiti nešto mlađa pokoljenja.
Pčele danas ovise o pčelarima
Juraj Jurić apsolvent je Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu, a trgovinu pčelarskom opremom je otvorio prije godinu i pol dana. Na taj se korak odlučio nakon što se počeo ozbiljnije baviti pčelarstvom, s obzirom da je bio nezaposlen. Posao je pokrenuo u suradnji s jednom zagrebačkom firmom koja na tom polju ima veliko iskustvo. Kaže nam da posluje solidno, ovisno o dobu godine, s obzirom da se u različito doba preferiraju drukčiji proizvodi. Najveća je potražnja za košnicama i rezervnim djelovima, dok se u bespašnom razdoblju najviše kupuju pogače.
Kako bi izgledao naš svijet da nestanu sve pčele?
– Pčele nisu na ovom svijetu samo da bi nama davale med, propolis, pelud, matičnu mliječ ili otrov. Dapače, ljudi su zadnji koji zaslužuju to blago jer smo sa stvaranjem kemijske industrije postali ubojice ovih divnih stvorenja. I tako su pčele postale ovisne o nama pčelarima, jer nažalost, bez pčelarske intervencije pčele više jednostavno ne bi preživjele u prirodi. A onaj dan kad nestane pčela će za ovaj planet biti početak kraja. Pa razmislite samo malo koliko se trude obići sve ove cvjetove koji nas okružuju u proljeće. One u svojoj neumornoj potrazi za hranom vrše oprašivanje (oplodnju) cvjetova i tu zapravo dolazimo do onog što bi se moglo dogoditi njihovim nestankom. Ako nema tko oprašiti cvjetove, neće ni biti plodova na stablima. Nestane li plodova biljojedi će ostajati bez hrane i početi izumirati, nestane li biljojeda i mesojedi će ostajati bez hrane i početi izumirati i u konačnici je čovjek taj koji ostaje bez izvora hrane, a onda nam je svima jasno što bi slijedilo. Ovo je dugoročna crna prognoza, a kratkoročno možete samo zamisliti kako bi bilo da dođemo na tržnicu kupiti sočni domaći komad omiljenog nam voća, a njega tamo jednostavno nema jer nije imao tko oprašiti onaj cvijet. Bez oplodnje svaka je vrsta jednostavno osuđena na propast.
Koja su ljekovita svojstva propolisa, peludova praha…?
– Propolis pčele skupljaju u prirodi i unose ga u košnicu da bi njime popunile sve pukotine koje im se nalaze na košnici, a njime vrše i dezinfekciju svog životnog prostora jer im je ta higijena na prvom mjestu. Ljudima je propolis koristan iz više razloga. Djeluje protubakterijski, antigljivično, antivirusno, protuupalno, antioksidativno, anestetički, ima antitumorska svojstva, stimulira rad odnosno jača imunosustav, potiče regeneraciju tkiva, štiti organizam od posljedica zračenja… Prednost propolisa je u tome što kao prirodni antibiotik nije škodljiv za ljudski organizam, a mikroorganizmi ne mogu stvoriti otpornost na njega.
Medne prijevare
Je istina da je za reumatske bolove dobro tu i tamo primiti koji pčelinji ubod?
– Naravno, pčelinji otrov je u principu opasan za vrlo mali postotak ljudi, a za ostale je u razumnim dozama lijek, samo što ljudi poistovjećuju ubod pčele sa ubodom ose, stršljena… Pčele bodu samo i isključivo onda kad im se dira u njihov dom košnicu i taj njihov nagon služi za obranu zajednice i doma. Pčelinji otrov se koristi u mnoge zdravstvene svrhe svrhe pa tako osim reumatskih bolesnika i oboljeli od multiple skleroze pod kontrolom liječnika odlaze na terapije koje ublažavaju njihove tegobe.
Gledajući malo kakvih sve pomagala ima u vašoj trgovini, možemo zaključiti da su davno prošla ona vremena kada bi ljudi našli roj negdje u divljini, pogušili pčele i oteli im med.
– Naravno. Svaki posao pa tako i pčelarski iziskuje nabavku adekvatne opreme koja nam služi prvenstveno za dobrobit pčela, ali koja i nama pčelarima omogućuje da adekvatno obavljamo svoj posao. Danas postoji zaista široka paleta pčelarske opreme koja je prilagođena našim afinitetima, bilo da je riječ tek o hobistima, ili o profesionalnim pčelarima.
Što je to nadohrana i kako se ona izvodi?
– Nadohrana je nešto što je u modernom pčelarstvu neizbježno. Međutim moram naglasiti da se nadohrana vrši u bespašnom razdoblju i da “pogače” kojima se vrši nadohrana pčele direktno iskorištavaju i na nikakav način ih ne unose niti miješaju sa medom.
Možemo li biti prevareni i kupiti izvansezonski med napravljen od šećera?
– Nažalost, ta mogućnost postoji, tako da je moje mišljenje da je najbolje da svatko sebi nađe pčelara od povjerenja za kojeg zna da doista i ima pčele i da kod njega nabavlja med za sebe i svoju obitelj. To sam i sam radio dok nisam nabavio svoje pčele.
Nema čarobne špine
Ima li med iz naših krajeva neka posebna obilježja s obzirom na klimu, buru…
– Naravno. Ako samo malo pogledamo prirodu oko sebe, vidjet ćemo da je mediteran prepun različitog bilja, a da je svaka od tih biljki na neki način ljekovita, kao što su majčina dušica, gospina trava, kadulja, lavanda… Naše pčele ih sve redovito obilaze i donose u košnice njihov dragocjeni nektar i pelud.
Što biste preporučili onima koji se tek počinju baviti ovim zanatom?
– Svaki, bilo posao ili hobi, ako želimo obavljati kako treba traži puno ljubavi i truda. Jednom kad vam se pčele uvuku pod kožu onda ste “zaraženi” za cijeli život. Pčelarstvo nije lako i ne postoji čarobna špina na košnici iz koje izlazi med, ali svaki se trud u konačnici isplati.


 KOŠNICE NA POLUOTOKU




Što bi se dogodilo kada bi ja na svoju terasu na Poluotoku postavio nekoliko košnica sa rojevima?
– Dogodilo bi se to da bi svoju terasu oplemenili sa jednim od najsavršenijih bića na planeti i uz to bi još proizvodili med za svoje potrebe. Jedino što uz to treba imati na umu da pčele imaju u sebi urođen prirodni nagon za rojenjem i da bi mogli imati eventualnih problema sa susjedima ako bi se nekome naselile, na primjer između grilja i prozora.