Ninčević: Imam ponude dvaju njemačkih prvoligaša

Nemam ambicija ponovno igrati u drugoj ligi, a i mislim da sam kroz ovu sezonu sebi i potencijalnom novom klubu pokazao da mogu igrati u prvoj ligi – kaže Ninčević

Iza Ivana Ninčevića je četvrta sezona u Njemačkoj, prva u prvoj ligi. Nakon potonuća Zadar Gortana u Drugu ligu Ninčević se iz Mocira uputio u njemački drugoligaš Niestetal-Staufenberg gdje se zadržao godinu dana, a nakon toga dvije je sezone u drugoj ligi igrao za Straslunder. Taj je klub lani izborio uzlazak u prvu ligu i Ninčević je na taj način dobio priliku na velikoj sceni; njemačka liga vjerojatno je najjača na svijetu, premda je Ciudad Real nedavno skinuo Kiel u borbi za titulu pobjednika Lige prvaka. Iako je Straslunder imao užasnu sezonu, u kojoj je sakupio samo šest bodova u 34 utakmice i kao pretposljednja momčad lige vratio se u drugu ligu, Ninčević je briljirao. Na ljestvici najboljih strijelaca Bundeslige završio je na četvrtom mjestu sa 200 postignutih golova, a bio je i prvi izvođač sedmeraca za svoju momčad što mu je, dakako, znatno pomoglo u ukupnoj realizatorskoj statistici.
– Zadovoljan sam s onim što sam odigrao iako je situacija u Straslunderu bila vrlo teška. Prvi dio sezone držali smo se još nekako, no nakon toga počeli su problemi. Otkazali su neki sponzori i klub je otpustio nekoliko igrača. Prijetio nam je potpuni stečaj, no nekako smo uspjeli izvući sezonu. Nije bilo lako nakon euforije koja nas je držala dok smo bili u drugoj ligi, kad se izgubi toliko utakmica i kad ponestane novca, i ozračje se mora pokvariti – objašnjava Ninčević čije igre u Njemačkoj nisu prošle nezapaženo.
Reprezentacija je čast
– Već sam ranije najavio da odlazim iz Straslundera. Nemam ambicija ponovno igrati u drugoj ligi, a i mislim da sam kroz ovu sezonu sebi i potencijalnom novom klubu pokazao da mogu igrati u prvoj ligi. Trenutačno imam ponude dvaju njemačkih prvoligaša. Uvjeti koji nude su jako dobri, premda se gospodarska kriza osjeti i u njemačkom rukometu. Sigurno je da ostajem u Njemačkoj, još trebam samo odabrati najpovoljniju ponudu.
Iako je i ranije bio u djelokrugu reprezentacije,Ninčević nema kontinuiranog igranja za nacionalnu selekciju. Lino Červar, izbornik, pozvao ga je na Svjetsko prvenstvo kojega je Hrvatska bila domaćin, pa iako nije odigrao ni sekunde za Hrvatsku, Ninčević je zaslužio srebrnu medalju. Među 21 igračem koji su bili na podiju namijenjenom drugoj reprezentaciji svijeta bila su tako i trojica Zadrana, uz Ninčevića stajali su braća Tonči i Josip Valčić.
– Nadao sam se da ću tada odigrati makar jednu utakmicu. To se nije dogodilo, ali nema veze. Znao sa da će prilika ponovno doći.
I došla je. Ninčević zapravo nikad nije bio bliži najjačoj postavi, premda je u Finskoj umjesto među četrnaestoricu kao prekobrojni završio na tribini. Jedina konkurencija na lijevom krilu mu je trenutačno Ljubo Vukić, koji nije bilo u momčadi na SP-u. Uopće, mnogo je povika bilo na Červarov izbor igrača na lijevom krilu na SP-u. Hrvatska je počela sa do tada nepoznatim Mateom Hrvatinom, igračem Zameta. Goran Šprem neočekivano je bio je u drugom planu. Kasnije je Šprem dobio priliku, ali u relativno nevažnim utakmicama. Červar se ipak odlučio za Šprema u finalu protiv Francuske, no nije dobro ispalo.
– Nemam što o tome reći. Svatko od nas, počevši od igrača i izbornika uvijek želi najbolje, posebno kad igramo za Hrvatsku. Ono što je do mene jest da igram u svom klubu i čekam poziv u reprezentaciju. Tako sam se ponašao do sada, tako ću i ubuduće. Uvijek sam bio strpljiv jer sam znam koliko snažnu reprezentaciju imamo i kako je teško doći do mjesta u njoj. Meni je čast što uopće mogu trenirati s ovako kvalitetnim igračima. Ako uz to i odigram koju utakmicu, još bolje.
Uči se cijelu karijeru
Ninčeviću je strpljenje veliki adut, ali i činjenica da mu je tek 28 godina i da je zapravo tek sada u najboljim rukometnim godinama. Počeo je u Zadru, prvo u Pomorskoj školi kod Žarka Jakšića, a poslije i u klubu iz Mocira, četiri sezone nosio je dres Zagreba, jednu godinu se vratio kući pomoći Zadru u Prvoj ligi, a nakon toga uslijedile su njemačke godine.
– Moja karijera se polagano razvijala, a osim kao igrač u tom sam razdoblju i mentalno stasao. Svaki novi klub mi je donio i novo iskustvo. U Zadru sam učio rukomet, u Zagrebu se susreo s pravim profesionalizmom u kojem ili jesi ili nisu. Sezona nakon povratak u Zadar je prošla kako je prošla, da je moglo biti bolje, svakako da jest. Njemačka je rukometni vrhunac i zato sam zadovoljan što sam krenuo od druge lige. Znam da i danas ne mogu reći da sam sasvim kompletan igrač jer čovjek u svakom poslu treba učiti dok god se tim poslom bavi.
Pratite li što što se događa sa zadarskim rukometom.
– Iskreno, ne previše. Uglavnom pročitam ono što se o rukometu piše na zadarskim internetskim portalima. To mi je jedini izvor informacija kad je riječ o Zadru.

 PO UTAKMICI 6,5 GOLOVA

U prvoj drugoligaškoj sezoni Ninčević je u Straslunder u 32 utakmice zabio 259 golova (8.1 po utakmici) i te 2006./07. bio prvi strijelac druge lige. Godinu dana kasnije u 34 nastupa postigao je 295 golova (8,7 po utakmici), a bolji od njega ni je samo Marcus Hock (Hamm) sa 308 golova. Ove sezone Ninčević je za Straslunder odigrao 31 utakmicu (od 34) u kojima je postigao 200 golova (6,5 po utakmici) i stalno je u vrhu najboljih strijelaca lige. Zadranin je i glavni izvođač sedmeraca u svojoj momčadi. Od 105 sedmeraca Ninčević je ove godine pogodio 74 (70 posto).

 PREKINUO S CRVENIM KARTONIMA

Iz Zadra je Ivan Ninčević otišao nakon sezone 2004./05. u kojoj je momčad iz Mocira ispala u Drugu ligu. Iako je u kvalifikacijama zaradio čak tri crvena kartona, u Njemačkoj je Ninčević prekinuo s tim lošim običajima. Tako je ove sezone imao 19 isključenja, 17 žutih i tek jedan crveni karton. To je očito jedan drugi Ninčević u odnosu na onog od prije četiri godine.