Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Babić: Želio bih živjeti u Zadru

15.07.2016. 22:00
Babić: Želio bih živjeti u Zadru


U veljači 2015. godine Željko Babić (1972.) na klupi hrvatske rukometne reprezentacije naslijedio je Slavka Golužu. Do tada relativno nepoznatog Babića šira javnost upoznala je na Europskom prvenstvu u Poljskoj početkom ove godine gdje je u debiju na velikom natjecanju odveo Hrvatsku do trećeg mjesta. Uslijedio je potom odlično odrađen zahtjevan turnir za plasman na Olimpijske igre u Riju.
– Mogu reći da smo moj tim i ja imali uspješan početak rada u reprezentaciji – rezimirao je Babić protekli period na klupi daleko najtrofejnijeg hrvatskog momčadskog sporta.
– Teško mi je govoriti o mom radu, bez obzira je li riječ trenerskom ili kutu navijača. Međutim, točno je da pritisak uvijek postoji i to u kontekstu velike odgovornosti koju ova dužnost donosi.
Očekivanja hrvatskih navijača uvijek su velika, bez obzira o kojem je sportu riječ. Jednom je tako Ivan Ninčević, donedavni rukometni reprezentativac, izjavio da bilo što manje od zlatne medalje teško može zadovoljiti naciju.
– Govoreći o rukometnoj reprezentaciji točno je da naši ljudi imaju velika očekivanja koja podrazumijevaju samo pobjede i medalje. A to nije uvijek lako ostvarivati. S druge strane, ta činjenica je nešto s čime idem spavati i s čime se budim jer možemo mi osvojiti stotinu medalja, ali ne osvojimo li 101. prethodni učinak brzo se zaboravlja. Traži se kontinuitet odličnih rezultata čega sam bio svjestan kada sam postao izbornik. Uostalom, tako je bilo i mojim prethodnicima na klupi.
Ipak, Babić, u ovim razmišljanjima ne traži alibi.
– Od Hrvatske se uvijek očekuju dobri rezultati. Dakle, pritisak je uvijek tu i dok se s time budem mogao nositi bit ću izbornik. Onog trenutka kada to ne budem mogao ili kada procijenim da svojim radom više ne mogu doprinositi hrvatskom rukometu tada ću se povući. To je realnost od koje ne bježim.
Kao trener Babić je u Hrvatskoj vodio Split i Metković, u Sloveniji je bio na klupi Krškog, u reprezentaciji je asistirao izborniku Goluži, a na klupi “kauboja” došao je s klupe bjeloruskog Meškova. Kad je riječ o igračkoj karijeri počeo je u Opuzenu, potom nastavio u Metkoviću, bio je član Zagreba, a igrao je i u Italiji. Ipak, malo je poznato da je Babić godinu dana bio član Zadar Gortana.
– Bilo je to u sezoni 1996./97. Došao sam iz Zagreba u Zadar koji je tada imao dosta financijskih problema. Bilo je to vrijeme neposredno nakon Domovinskog rata i nije bilo lako raditi u rukometu, posebno u gradu u kojem je košarka sport broj jedan.
S Babićem je Zadar u konačnici i ispao iz Prve lige.
– Imali smo dobru momčad, dobrog trenera, ali ukupno ozračje oko rukometa nije bilo dobro. Pritisnulo nas je puno problema s kojima se bilo teško nositi.
Uz Babića dres Zadra tada je nosio i Ivica Maraš, danas glasnogovornik i tehnički tajnik muške reprezentacije.
– Bili su tu i Romano Perinović, pa Joško Dujić, Boris Lisica, Ivan Vukas, a mlađe igrače predvodio je Tonči Valčić. Dakle, imali smo kvalitetu, ali nismo uspjeli ostati u ligi jer niti kao pojedinci, niti kao momčad nismo bili na razini naših stvarnih mogućnosti.
Navodno je Zadar za angažman Babića platio i odštetu Zagrebu. Nagađa se o iznosu od devet tisuća tadašnjih njemačkih maraka. Iz današnje perspektive podatak da bi Zadar kupio igrača od Zagreba zvuči nevjerojatno.
– Ne znam te detalje, ali vodeći ljudi Zadra su vjerojatno prosudili da sam im potreban pa su me zbog toga i doveli. To su bila neka čudna vremena u sportu, pa tako i rukometu u kojem se eto dogodilo da Zadar uzima igrača Zagrebu. Međutim, zbog loših uvjeta u kojima smo radili u Zadru znam da nisam pružio ono zbog čega sam angažiran.
Unatoč tome, Zadar je Babiću ostao u lijepom sjećanju.
– Bila je to iz rukometne perspektive teška godina, kako za klub tako i za svakog igrača. Međutim, sve ostalo bilo je super jer sam upoznao život u Zadru koji me oduševio. Ovo je jako miran grad i rekao bih da bih volio živjeti u Zadru.