S Braborima do toliko željenog naslova

Na posljednjem treningu pred četvrtfinalnu utakmicu u Starigradu pao je dogovor da se tako nešto neće više ponoviti i onda je sve krenulo u željenom smjeru – kaže Mate Kanjer
Nakon lanjskog finala u kojem su izgubili od Arbanasa košarkašima Bokanjca je ovog ljeta uspjelo donijeti pehar pobjednika Županijske ljetne lige na trg ispred Kampanela gdje su sa svojim navijačima slavili dugo u noć. Nije se štedilo glasnica ni u finalnom dvoboju kontra Kampo Kaštela, a podrška Brabora je bila konstantnija od igara koje su pružali momci u crnom od početka samog natjecanja. Složit će se s tom konstatacijom i njihov dugogodišnji trener Mate Kanjer koji je trebao upotrijebiti razne metode kako bi uspio razbuditi svoje igrače u razigravanju po skupinama. Tada nije taj bokanjački stroj djelovao tako uvjerljivo kao u završnim utakmicama.
– Krenuli smo dosta promjenjivo od početka natjecanja. Imali smo dvije utakmice, protiv Kalelarge i Kampo Kaštela, koje su bile pomalo ponižavajuće, jer smo gubili preko 30 poena razlike. Stoga se moralo nešto učiniti. Na posljednjem treningu pred četvrtfinalnu utakmicu u Starigradu pao je dogovor da se tako nešto neće više ponoviti i onda je sve krenulo u željenom smjeru.
Trebalo je za prolazak u polufinale svaladati neugodan Starigrad na njihovom terenu.
– U Starigradu je teško gostu za igrati, jer publika im stvara pritisak na gostujuću momčad. Također za tu utakmicu je igrao Ante Krapić te smo jedino pravom obranom mogli doći do pobjede. Moji igrači su na kraju zaustavili Starigrad ispod 60 poena i nakon te utakmice je sve bilo puno lakše. Tada smo shvatili da ako igramo ozbiljno da nam nitko ne može ništa.
Niz dobrih igara nastavio se u prvoj polufinalnoj s Kalelargom koju ste priveli kraju s 35 poena viška.
– Bili smo izuzetno raspoloženi u toj utakmici. Obrana na onoj razini iz Starigrada dok smo u napadu sve pogađali. Otvorio nam se šut tako da smo s tom prvom utakmicom praktički riješili ulazak u finale.
Na Bokanjcu nisu htjeli dopustiti da i drugo ljeto u nizu ostanu gubitnici lige, ako se tako može akarakterizirati lanjsko drugo mjesto?
– Iskustvo lanjskog finala bio je ključan čimbenik, jer momčad je ostala u istom sastavu te smo trebali pametnom igrom doći do rezultata. Uspjeli smo na pravi način zaustaviti vanjsku liniju Kampo Kaštela predvođenu Pešutom i pola posla je bilo obavljeno. Za drugu polovicu, tj. pod košem, smo znali da smo kvalitetniji i svi koji su istrčali na teren su odradili svoj dio posla. To se najbolje vidjelo u napadačkom skoku koji je debelo bio na našoj strani.
Kako se proslavio naslov?
– Imali smo pravi doček na Bokanjcu. Navijači i mještani su nas dočekali na trgu ispred kampanela te smo morali proći kroz defile ljudi koji su nam skandirali i veselili se s nama. Trajalo je do zore i isplatilo se donijeti toliku radost kako nama samima tako i svim tim ljudima koji su nas bodrili kroz sve utakmice – za kraj će Kanjer.
 

Jupe odlazi, Mate dolazi!

Uspjeh donosi slavu. Tako je i slučaj s Matom Kanjerom kojemu njegovi Brabori uvijek nađu razloga za tepanje. Pobjede su se počele nizati, a s time se podizao kredit kod navijača koji au bili cijelo vrijeme uz svoj klub. Tako se i nerijetko moglo čuti skandiranje s tribina upućeno njihovom treneru: Jupe odlazi, Mate dolazi.
– Ha, ha. Znaju se Brabori često zafrkavati, a vjerujte da nije bilo njih ne bi sigurno osvojili naslov. Još ne mogu zaboraviti kad smo skupa u autobusu išli na gostovanje u Starigrad. To je bio pravi doživljaj.

Neizvjesna obrana titule

Hoće li Bokanjac u istom sastavu s Matom Kanjerom na čelu u obranu t itule izgleda da je još potpuno neizvjesno. Trebat će održati sastav na okupu, a i trener je upitan.
– Razmatram dvije ponude koje su mi stigle. Ne bih o imenima klubova, no morat ću prvo sjesti s upravom kluba za stol i pokušati dogovoriti uvjete koji bi me zadovoljili da ostanem i sljedeće sezone na klupi Bokanjca – u šaljivom tonu će Kanjer.

Pohvale igračima

U maniri pravih trenera i Mate Kanjer je svu zaslugu pripisao svojim igračima. U svom rosteru imao je često slatke brige za sataviti početnu petorku. No, trebalo je to znati izrotirati, postaviti obranu i napad, a i koji put zavikati na njih.
– Ponosan sam na svoje igrače koji su se borili za svaku loptu i doslovno izgarali na terenu. Sve su to dečki koji inače igraju puno ozbiljniju košarku, ili u A-1 ili A-2 ligi. No, bokanjački dres su nosili s ponosom iako nisu svi s Bokanjca, a posebno mi je drago bilo kad je Tomislav Troskot dobio nagradu za najboljeg igrača lige, jer je imao posljednjih godina mnogo teških trenutaka.