Zadrani zaslužuju imati jedan kulturni hram kao što je to bio, prije stotinjak godina, Teatro Verdi i vrijeme je da se počne razmišljati u tom smjeru. Bilo je projekata, bilo je i ideja, na žalost sad je zbog cijele ove situacije financijski onemogućeno da ti projekti krenu u realizaciju, ali mislim da je to jedan od prioriteta, a nakon toga dolazi formiranje većeg orkestralnog tijela, a nakon toga i drugih ansambala, s tim da je Zadarski komorni dobra jezgra za realizaciju takvog većeg projekta
Dirigent Ivan Repušić jedan je od najtalentiranijih i najperspektivnijih mladih glazbenika u Hrvatskoj. Sa samo 33 godine ostvario je brojne uspjehe te je višestruko nagrađivan, a danas se može pohvaliti da iza sebe ima ravnanje nekim od najvećih europskih orkestara, najboljim opernim ostvarenjima te da je zapažen i tražen i izvan granica Lijepe naše. Osim što je bio na mjestu Ravnatelja opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, Repušić je već dvije godine Ravnatelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara, ujedno je šef, dirigent i umjetnički ravnatelj Zadarskog komornog orkestra, od sezone 2010./11. je prvi kapelmajstor Državne opere u Hannoveru te je docent na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Repušić je toliko tražen da su njegovi angažmani popunjeni za čak dvije godine unaprijed.
Zadranina, koji je porijeklom Imoćanin, nedavno smo imali priliku vidjeti u još jednoj izvedbi na Glazbenim večerima u Sv. Donatu kada je, zajedno sa Zadarskim komornim orkestrom kojim je dirigirao, oduševio publiku i izmamio toliki aplauz da je Orkestar morao odraditi čak dva bisa. Entuzijazam kojim se Repušić pokazao i u Zadru jedna je od temeljnih odrednica njegove glazbe, a i sam kaže kako je glavni cilj postići sinergiju između dirigenta, orkestra i publike, a tek tad je koncert uspješan. S Repušićem smo se telefonski čuli za vrijeme njegova angažmana na Dubrovačim ljetnim igrama koje se polako bliže kraju, a saznali smo na čemu radi i ima li Zadar glazbenu budućnost.
Marljiv rad i ljubav prema glazbi
Sa samo 33 godine jedan ste od naših najuspješnijih i najnagrađivanijih dirigenata. Koja je tajna vašeg uspjeha?
– Ono što radim prije svega volim, a kao drugo jako je bitno da čovjek ima talent koji se bez upornog i kontinuiranog rada ne može razviti i ne može napredovati. Do ovog rezultata došao sam uz marljiv rad i uz ljubav prema glazbi.
Od brojnih nagrada koje ste primili koja je vama osobno najveće priznanje za vaš rad?
– Od nagrada ne bih mogao izdvojiti niti jednu. Najveće mi je priznanje kad imam odličan koncert tako da dugo nakon njega još razmišljam i uživam u onome što sam tijekom tih sat vremena doživio. Naravno svaka nagrada ima svoj značaj i uvijek mi je bila motivacija i vjetar u leđa za nove izazove i dublja poniranja u glazbu.
Spomenuli ste dublja poniranja u glazbu. Vaše potpuno poniranje u glazbu primjećeno je i na koncertu na Glazbenim večerima u Sv. Donatu. Publiku je oduševila snaga vašeg uživljavanja i suživljavanja s orkestrom. Što osjećate dok ste na pozornici i dirigirate?
– Prije svega jako je bitno da se dobro koncipira program, da se u probama prije koncerta kvalitetno iskoristi vrijeme i da se dođe do tog nivoa, s orkestrom, da možemo svi uživati, od mene do svakog člana orkestra, a naravno taj dio zaokružuje se s publikom. Ono što je jako važno, osim što se vjerno pročita partitura i svaki detalj vezan uz samu partituru, jest da se to vjerno i izloži, ali muzika bez samog doživljaja, bez onoga što zapravo je, a ne može se opisati, je upravo najbitnije u koncertu: to je onaj moment kad svi osjetimo i uživamo u onome što radimo i tada se dobije jedna druga dimenzija.
Koncert mora biti interesantan, na muzičarima se to mora vidjeti i kroz zvuk i kroz odnos prema onome što rade, dakle i auditivno i vizualno.
Ono što je u Zadru lijepo su upravo ti divni prostori i Zadarski komorni orkestar se može pohvaliti da je u ovih šest godina održao niz izvrsnih koncerata te je dobio svoju zadarsku publiku. Sudeći prema reakcijama publike shvaćena je važnost tog samog orkestra u gradu, koji se stvara kao jezgra jednog većeg orkestralnog tijela u budućnosti, a to Zadar, grad od sto tisuća ljudi, zaslužuje. Kao što Dubrovnik ima Dubrovački simfonijski orkestar, kao što Split ima Operu, polako treba misliti da Zadar ide tim putem, jer ako namjerava biti turistički centar bez bogatih kulturnih zbivanja to neće biti moguće. Nije bitno da samo tijekom ljeta bude bogat program, u smislu glazbenih večeri, nego je bitno i da se tijekom sezone održi niz koncerata, u kojima će Zadarski komorni orkestar biti jezgra, ali i drugih domaćih i gostujućih umjetnika i ansambala i sa zanimljivim programom koji će biti vezan i za mlađu publiku.
Dvorana s 800 do 1000 mjesta
Spominjali ste budućnost zadarske glazbe. Mislite li da Zadar može imati razvijenu i glazbenu kazališnu djelatnost koja sada nedostaje? Može li Zadar imati svoju operu i veliki orkestar? Ima li kakvih ambicija da sudjelujete u ostvarenju takve budućnosti u Zadru?
– Unatoč svim obvezama – angažmanu u Njemačkoj, raznim koncertima po cijeloj Europi, ravnanju glazbenim programom Dubrovačkih ljetnih igara, docenturi na Akademiji – vodim i Zadarski komorni orkestar. Jednostavno osjećam obvezu i ljubav prema svom gradu, da što više uložim i dam koliko mogu u ovom trenutku.
Ovo pitanje koje ste postavili vrlo je ozbiljno i treba krenuti, ne od osnivanja većeg orkestra, nego od adekvatnog rješenja jednog koncertnog prostora. Moja ideja je, koju sam već iznio gradskim ocima, da se napravi jedan multimedijalni prostor koji će imati više mogućnosti. Dakle, jedna veća koncertna dvorana u kojoj se mogu održavati i operne izvedbe, s rupom za okestar, da ima adekvatne tehničke uvjete, i jedna manja komorna dvorana od nekih 250 mjesta koja će biti dovoljna za komorne koncerte i recitale. Zadrani zaslužuju imati jedan kulturni hram kao što je to bio, prije stotinjak godina, Teatro Verdi i vrijeme je da se počne razmišljati u tom smjeru. Bilo je projekata, bilo je i ideja, na žalost sad je zbog cijele ove situacije financijski onemogućeno da ti projekti krenu u realizaciju, ali mislim da je to jedan od prioriteta, a nakon toga dolazi formiranje većeg orkestralnog tijela, a nakon toga i drugih ansambala, s tim da je Zadarski komorni dobra jezgra za realizaciju takvog većeg projekta. Bez hrama, bez doma, ne može se ići ni u realizaciju ovih drugih projekata. Dok god tijekom sezone nemamo koncertni prostor, osim Svečane dvorane Sveučilišta koja je dobar zamjenski prostor, ali nije kocertni i ne može ugostiti velika gostovanja ne postoji mogućnost rješenja. Prije nekoliko godina u Zadru je bila Izraelska filharmonija sa Zubinom Mehtom, morali su ići u dvoranu Jazine, a jasno da to nije primjeren prostor za orkestar. Vrijeme je da Zadar dobije koncertnu dvoranu koja će biti multimedijalni prostor, ne samo za koncerte, već i za dramski program, snimanja, kongrese, kao što je Lisinski u Zagrebu. Naravno ne govorim da bi trebala imati dvije tisuće mjesta, ali nekih osamsto do tisuću mjesta bilo bi idealno.
U zadnjih šest godina od kad ste na čelu Zadarskog komornog orkestra on je naprosto živnuo. Nastupao je diljem Hrvatske, ali i Europe. Kakvu budućnost vidite za Zadarski komorni orkestar?
– To vam puno ovisi o samom financiranju. Mi imamo izuzetno važnu potporu Grada Zadra koji nas već šestu godinu financira i za sada nam je jedini financijer. Nadam se da ćemo u budućnosti dobiti i nekoliko važnijih sponzora od gradskih tvrtki koje će nam omogućiti da imamo još kvalitetniji i bolji program, a gostovanja su moguća. Imali smo već gostovanja u Austriji, Beču, koncert na Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskom ljetu. Bilo bi dobro da se financijski omogući da se ponove koncerti koje održimo u Zadru i u drugim gradovima Zadarske županije koji su gladni i žedni tih koncerata. Ono što je jako dobro sa Zadarskim komornim, a što nije bio slučaj prije, jest da imamo sve veći broj zadarskih mladih diplomiranih gudača.
Prvi ste kapelmajstor Državne opere u Hannoveru, jedno vrijeme ravnali ste Operom u splitskom HNK-u, a dirigirali ste i operom u HKN-u Zagreb. Koja je razlika između opere u Hannoveru i hrvatskim gradovima?
– Sistem je isti, to su teatri koji uglavnom rade slično, dakle, održi se premijera, nakon toga predstave i onda se ide na drugu premijeru. Sva tri teatra imaju bogatu tradiciju, ono što ih razlikuje jest da je repertoar u Hannoveru puno veći: imate otprilike 25 do 26 opernih imena tijekom godine i desetak premijera, a ono što je zanimljivo je da svaki teatar u Njemačkoj ima zasebnu dvoranu za dramu, a zasebnu dvoranu, koja je naravno puno veća, za operu i za balet. To je jedan problem koji sam imao kao ravnatelj u Splitu, nismo imali dovoljno prostora za održati dovoljan broj proba i predstava. To je u Njemačkoj regulirano tako da je razdvojeno s dvije zasebne dvorane. I ono što je dobro, a vidim da i kod nas to već pomalo dolazi, u Njemačkoj su jako dobro isplanirani. Za čitavu iduću sezonu koju radim već znam datum svake probe i svake predstave, što se kod nas još nije uspostavilo.
Što se tiče moje splitske opere u kojoj sam bio prvih osam godina i stekao potrebno iskustvo, to je nešto što još nisam doživio vani. Kad se održi dobra predstava nigdje se izvođači sami tako ne raduju kao što se raduju u Splitu. Kad uspijemo postići dobru, pravu predstavu, onda veselje potraje dugo u noć jer je ljudima drago, ne samo publici, nego i izvođačima da su napravili dobar projekt.
Bokiran dvije godine unaprijed
Na mjestu ravnatelja Dubrovačkih ljetnih igara drugu ste godinu za redom. U kojem smjeru idu Dubrovačke ljetne igre?
– Ove dvije godine, koliko sam prisutan, imali smo velik broj vrhunskih koncerata, dramskih i opernih. Festival ide u dobrom smjeru. Kad govorim o glazbenom programu prva i osnovna stvar je kvaliteta, naravno briga o hrvatskoj glazbi, hrvatskim izvođačima, da bude zastupljen veliki broj naših vrhunskih umjetnika. Bitno je da program bude raznolik, kvalitetan i u programskom segmentu i po pitanju samih umjetnika. S obzirom na reakciju brojne publike (većinom rasprodani koncerti) i na sve popratne kritike publike i medija ne mogu biti nezadovoljan i nemotiviran da iz godine u godinu napravim još bolji i kvalitetniji program.
Ocjena Glazbenih večeri u Sv. Donatu?
– Na žalost ne mogu dati ocjenu jer zbog obaveza u Dubrovniku nisam mogao pratiti program, ali sam siguran da se umjetnički ravnatelj Glazbenih večeri, Zadranin Jurica Šoša, trudi realizirati što bolji i kvalitetniji program i od mene uvijek ima podršku.
Na čemu sad radite?
– Osim što se bavim organizacijom glazbenog programa Igara, pripremam operu “Otelo” Giuseppea Verdija koju radim u Hannoveru, odmah nakon toga u rujnu imam Berlin s “Rigolettom”, zatim slijede koncerti sa Zagrebačkom filharmonijom i Slovenskom filharmonijom, nastup Njemačke opere u Berlinu s Verdijevim “Macbethom” i premijere i naslove koje ću odraditi u Hannoveru, a njih je 30-ak.
Hoćemo li vas ove zime vidjeti i u Zadru?
– Vjerujem da da, na jednom od koncerta u sezoni Zadarskog komornog orkestra.
Planovi za budućnost?
– Planovi su za sad vezani uz Njemačku i Dubrovnik, i naravno Split pošto sam tamo docent na Akademiji. Još uvijek sam na ugovoru u Hannoveru kao prvi kapelmajstor i recimo da su mi dvije godine unaprijed već riješene jer su mi puni angažmani. Očekujem i nastup u Berlinu, Pragu, Finskoj i koncerte u Hrvatskoj: Zagrebu, Zadru, Dubrovniku i drugim gradovima.
Biografija
Ivan Repušić (1978.) završio je osnovno i srednjoškolsko obrazovanje u Glazbenoj školi Blagoje Bersa u Zadru. Dirigiranje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Igora Gjadrova i Vjekoslava Šuteja. 1997. godine pohađao je majstorski tečaj Ronalda Zollmana. Godine 2000. usavršavao se na Indiana University of Pennsylvania, u ljeto 2001. na Accademia Musicale Chigiana u Sieni kod Gianluigija Gelmettija, od 2001. do 2002. u Badisches Staatstheater u Karlsruheu kao asistent Kazushija Onoa, a 2004. u Dubrovniku kod Jorme Panula. Do sada je ravnao brojnim orkestrima u Hrvatskoj i izvan nje te je nastupao na svim hrvatskim ljetnim festivalima. Od 1997. do 2001. bio je dirigent Oratorijskog zbora crkve sv. Marka Cantores Sancti Marci, u svibnju 2001. debitirao je u Hrvatskom narodnom kazalištu Zagreb izvedbom Verdijeve opere “La Traviata”, a poslije dirigirao operama “Trubadur” (2006) te “Nabucco” (2008). Od 2002. godine djeluje kao dirigent, od 2006. do 2008. kao Ravnatelj opere u splitskom HNK-u te od 2006. do 2009. kao Ravnatelj glazbenog programa uglednog hrvatskog festivala Splitsko ljeto. Od 2005. godine je šef-dirigent Zadarskog komornog orkestra. Dirigirajući orkestrima i operama doživio je brojne uspjehe diljem svijeta: u Japanu, Austriji, Finskoj, Njemačkoj itd. Od 2009. godine imenovan je Ravnateljem glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara, a od sezone 2010./2011. postao je prvi kapelmajstor u Državnoj operi u Hannoveru. Docent je na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.
Nagrade
1996.
Druga nagrada žirija (Srebrna katedrala) za izvedbu Repušićeve skladbe na 1. danima duhovne glazbe Hrvatske glazbene mladeži CRO PATRIA
1998.
Prva nagrada na trećem natjecanju zborova u Zagrebu 1998.
2001.
Prva nagrada žirija (Zlatna katedrala) za izvedbu na 6. danima duhovne glazbe Hrvatske glazbene mladeži CRO PATRIA
Druga nagrada na Drugom međunarodnom natjecanju pjevačkih zborova u Zadru
2002.
Nagrada Zagrebačke filharmonije i PBZ American Expressa za najboljeg mladog umjetnika u 2001. godini
Nagrade Hrvatskog glazbenog zavoda za najboljeg diplomanta u 2001. godini
Dekanova nagrada Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu
2006.
Nagrada Judita za najbolje ostvarenje u glazbenom programu jubilarnog 50. Splitskog ljeta za dirigiranje Verdijevim “Nabuccom” u izvedbi Opere HNK Split
Nagrada “Ante Marušić” za najbolje umjetničko ostvarenje u Operi HNK Split u sezoni 2005/06.
Nagrada Slobodne Dalmacije “Jure Kaštelan” za postignuće u umjetnosti 2005. godine
2007.
Nagrada hrvatskog glumišta za najbolje dirigentsko ostvarenje na području opere za dirigiranje operom “La Boheme” G. Puccinija u režiji Dore Ruždjak-Podolski i izvedbi Opere HNK Split
Nagrada “Orlando”, na 58. Dubrovačkim ljetnim igrama – dodjeljuje Hrvatska radiotelevizija za dosege u glazbenom dijelu programa – ravnanje koncertima Dubrovačkog simfonijskog orkestra i Zadarskog komornog orkestra, održanih u Atriju Kneževog dvora 11. srpnja i 4. kolovoza 2007.
2008.
Nagrada Grada Zadra za veliki doprinos zadarskoj, ali i hrvatskoj kulturi
najnovije
najčitanije
Svijet
TURSKI PREDSJEDNIK
Erdogan čestitao Putinu i ponovno ponudio posredništvo oko Ukrajine
Hrvatska
KAMPANJA SE ZAHUKTAVA
Grbin: “Imamo ustavni udar pištoljem na vodu”. Božinović: “Oni nemaju ni program, ni ljude, ni stranku”
Crna Kronika
OPTUŽEN JE
Osječki policajac optužen za ubojstvo djevojke službenim pištoljem
Hrvatska
STRANI RADNICI
Ličke pastire zamijenili strani radnici s Dalekog istoka, zadovoljni su plaćom i uvjetima
Hrvatska
NEVIĐENA KAMPANJA
SDP objavio sliku “onoga čije se ime ne smije izgovoriti”
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak
TEŠKA NESREĆA Pijan izazvao frontalni sudar u Zagradu, ozlijeđene tri osobe
Nogomet
dobio po glavi