Moramo biti sposobni suočiti se s problemima

Ako vi zaista ne želite trpjeti, ako izbjegavate svaku bol i ne želite se suočiti s problemima ili ih uvijek racionalizirate ili prezirete, ostat ćete uvijek mala i nedorasla djeca. Škola trpljenja je najuspješnija škola da bi čovjek rastao u duhu, istaknuo je don Emil Bilaver
Svetu misu na blagdan Gospe Žalosne u crkvi Svete Marije u Zadru predvodio je don Emil Bilaver, župnik župe Bezgrešnog začeća BDM na Puntamici.
– Kroz crkvenu godinu nekoliko je blagdana posvećenih Gospi. Uz blagdan Marijina rođenja, u mjesecu rujnu slavimo još tri marijanska slavlja. Jedno od njih je i spomen Gospe Žalosne, miloga lika Majke Božje koja suosjeća s patnjama svoga Sina, ali i s patnjama svih ljudi. O Marijinim žalostima počeli su u srednjem vijeku naročito pobožno razmišljati redovnici serviti. Sveta Stolica dopustila je i posebnu svetkovinu u čast Gospe od sedam žalosti, a koja se slavila na treću nedjelju u rujnu. Počevši od srednjeg vijeka kršćanska je pobožnost nabrojila sedam događaja koji su bili uzrok Marijinih žalosti pa se ona slavi i kao Gospa od sedam žalosti, rekao je don Emil Bilaver dodajući kako Marijine boli očituju istovjetnost s Isusovim bolima i mukama, jer su usmjerene prema istom cilju, otkupljenju čovječanstva.
Djevica Marija je predstavljena i kao žena boli, patnje i trpljenja, koja pomaže čovjeku u njegovima poteškoćama i križevima.
Propovjednik je istaknuo važnost nasljedovanja Marije i Isusa Krista po uzoru na njihov primjer, jer su pokazali kako nositi križ i trpljenje do kraja, uz Božju snagu. Veličina Djevice je upravo u njezinoj patnji, boli, trpljenju, služenju i predanju Božjoj volji.
– Ako vi zaista ne želite trpjeti, ako izbjegavate svaku bol i ne želite se suočiti s problemima ili ih uvijek racionalizirate ili prezirete, ostat ćete uvijek mala i nedorasla djeca. Škola trpljenja je najuspješnija škola da bi čovjek rastao u duhu. Gospa nam daje primjer za naše kalvarije, za nas velike i teške kako bi imali snage da ih izdržimo. Bez kalvarije Bog ne spašava nikoga. Marija tako ne spašava. Povijesna Marija iz Nazareta je žena velikih patnji i boli, kroz koje je izrasla. Ako hoćemo živjeti ljudski, dostojanstveno, onda probleme i patnje treba prihvatiti. Život je satkan od problema, a najopasnije je to ne uvidjeti, ne prihvatiti i bježati od toga. To stvara neuroze, psihoze, krivu religioznost i pobožnost. Često trčimo sa svečanosti na svečanost, obilazimo svetišta, hodočastimo, ali rast se ne događa. Ako nisi spreman suočiti se s problemom, uhvatiti se u koštac s teškoćama, nego samo moliti, tada nisi shvatio Marijinu poruku, poruku života. Da patnja čovjeka ne odgaja, da istinsko trpljenje prihvaćeno i življeno ne čini čovjeka velikim, Isus i Marija ostali bi u Jeruzalemu i ne bi išli na Kalvariju, čulo se u propovijedi uz poziv na oslanjanje na Boga, koji nikad ne ostavlja čovjeka.