Kolegin Bok: Maslina na rubu limesa

Ostaci rimskog poljoprivrednog dobra u Mulinama očuvani su i tamo bi se mogla ponovno pokrenuti proizvodnja na originalan, liburnski način. Bio bi to jedini in situ očuvan takav proizvodni pogon u čitavom sredozemnom bazenu i svjetska atrakcija koja bi potvrdila slogan „Otok Ugljan, otok ulja i maslina”
“Ovako ćeš napraviti liburnsko ulje. U španjolsko ulje stavi oman, silj (zob, op.a.) i svježe listove lovora, sve istucano, prosijano da bude fini prah, pa pečenu i istucanu sol, i ostavi tri dana i duže, miješajući pažljivo s vremena na vrijeme. Poslije toga pusti da miruje neko vrijeme i svi će misliti da je to liburnsko ulje.”
Tako je svoje čitatelje svjetovao rimski pisac Apicije u svom djelu “O kuhanju” s kraja trećeg, odnosno početka četvrtog stoljeća. Popularnost liburnskoga ulja u antičkom svijetu bila je tolika da ga se, kako vidimo, čak i patvorilo. Liburnija se, međutim, prostirala od Raše do Krke, uz obalu i nebrojenim otocima. Gdje se nalazilo središte proizvodnje tog čuvenoga ulja za kojim su se otimali vrsni rimski kuhari?
Već duže od jednog desetljeća postoje utemeljene pretpostavke da je to mjesto bilo na otoku Ugljanu, točnije u Mulinama.
Revolucionarni “mulinski tijesak”
– Objekt u Mulinama je u okvirima istočnojadranske obale zaista jedinstven i najveći istraženi objekt. Bilo je tada mnogo pogona za preradu maslina, danas bismo kazali – uljara, ali nijedan nije bio ovako velik i nijedan nije u tolikom obimu istražen. Osim toga, u njemu se prerađivalo i masline i grožđe, kazao nam je ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru, dr. sc. Smiljan Gluščević koji je istraživao ostatke antičkog kompleksa u Mulinama o kojem je prije nekoliko godina pisao i pokojni dr. sc. Boris Ilakovac:
“Nakon više godina njegovanja posađenih vinograda i maslina mogli su se očekivati i prvi plodovi. Za njihovu je preradu bila sagrađena tvornička zgrada čiji se ostaci i danas nalaze na nekadašnjoj Stanićevoj gomili. Bez kasnije dogradnje, tvornička je zgrada pravilan kvadrat sa stranicama 2.607 x 2.607 cm (88 x 88 rimskih stopa). Svojim položajem tvornička se zgrada u potpunosti poklapa s orijentacijom limitiranog agera”.
Pogon u Mulinama nije značajan samo po svojoj veličini. Ovdje su neke metode u preradi maslina primijenjene prvi put, ovdje je izumljen “mulinski tijesak” koji je zamijenio dotad uobičajeni Katonov tijesak iz drugog stoljeća stare ere. U mulinskom tijesku napuštena je masivna i teška drvena konstrukcija, a umjesto fiksnog vitla kojeg su radnici morali stalno natezati, izumljen je viseći teret koji je pritiskao koševe s maslinama bez stalne intervencije radnika. Istraživanja su pokazala da su u pogonu najprije bile tri ovakve preše kojima su potom dodane još dvije, ukupno pet. No ni takav pogon nije nakon određenog vremena bio dovoljan da bi se obradio sve veći urod.
“Dio ubranih maslina ostao je neprerađen i propao. Trebalo je odlučiti, ili ubrati samo dio plodova maslina koje mogu obraditi pet tijeskova ili pokušati naći novo rješenje i spasiti cjelokupni godišnji urod. Slijedilo je novo otkriće. Znajući da je morska sol snažno prirodno sredstvo za konzerviranje mesa i ribe, vjerojatno su to staro iskustvo pokušali primijeniti i u zaštiti ubranih maslina od truljenja. Pokusi su uspjeli. Sagradili su veliki bazen, dugačak 18 metara, širok 5,8 metara i 2,1 metar dubok. Konstrukcija tog novoizmišljenog bazena osobita je u tome što mu je dno sagrađeno u dvije razine. Hidroizolaciju dna riješili su vodonepropusnim bijelim mozaičkim kockicama, a bočne su strane bile premazane u tri sloja hidroizolacijskom žbukom”, navodi dr. Ilakovac u svome radu “Rimsko poljoprivredno dobro na otoku Ugljanu” gdje je izračunato i da je zapremina tog bazena bila 220.000 litara. Međutim, čuvanje ubranih maslina u moru imalo je i drugih posljedica.
Masline u salamuri
“Nakon berbe, ubrane su masline istresali u bazen i potopili morskom vodom. Kako bi doprema morske vode do bazena bila što jednostavnija, bazen je bio sagrađen nedaleko od morske obale. Morska sol nije samo prirodni konzervans, već je i osnovni hranidbeni začin. Prešanje maslina koje su dulje vrijeme odstajale u morskoj vodi kao salamuri, ne samo da je sačuvalo masline od truljenja i propadanja, već je i smanjilo prirodnu gorčinu masline i poboljšalo okus. Privlačnim mirisom i ugodnim okusom maslinovo se ulje iz ondašnjih Mulina sve više prodavalo širom Sredozemlja”, navodi se u spomenutom znanstvenom radu, a tome je dokaz i Apicijev recept za krivotvorenje.
– To nam jasno implicira da je to, liburnsko ulje, makar se iz nekih drugih poznatih izvora to ne može iščitati, bilo izuzetno na cijeni. Inače ga nitko ne bi patvorio. U Mulinama je najveći pogon u Liburniji. To je sfera utjecaja antičkog Jadera i tu se zasigurno proizvodilo to liburnsko ulje, kazao je dr. Gluščević.
No, osim ostataka velebnog kompleksa za preradu maslina i grožđa, u prilog tvrdnji da su, ne samo Muline, nego čitav otok Ugljan u antici bili glavno središte poljoprivredne proizvodnje, posebice čuvenoga ulja, govore i pojedini očuvani primjerci stabala maslina iznimne starosti. Takve se masline može vidjeti na području Lukorana, između zaselaka Korčulanići i Turkija, kao i na kaljskom ozemlju, na lokalitetu Kolegin Bok.
Vlasnik stabla u Lukoranu, Ive Dunat-Gojko je nekoliko puta ispilio središnji dio stabla koje se prirodno cijepalo prije osam godina a ostavio je nedirnut vanjski dio nadzemne krune. Najduža udaljenost te elipse iznosi 6 metara. Podzemni dio je još fascinantniji jer je panj zemlju ispod nadzemnog dijela dignuo skoro metar od okolnog zemljišta. Dovoljno je samo zagrebati ispod malog sloja zemlje da se utvrdi da je to ispod zemlje tijelo koje zauzima površinu jedne garsonijere.
Dva milenija jedne masline
Maslina se nalazi uz samu liniju rimskog limesa, a za nju se priča da su je znala brati nekolicina berača sa skalama od osam metara koji bi na njoj za dobrih godina ubrali oko pola tone maslina. Panj masline u Koleginom Boku je pak toliko širok da u njega bez teškoća može stati odrastao čovjek, a nije jedini na tom lokalitetu smještenom iza uvale Vela Lamjana. Je li moguće da je ovdje riječ o stablima koja su za potrebe proizvodnje liburnskoga ulja u Mulinama sadili još rimski maslinari prije skoro dvije tisuće godina?
– Mi u ovom slučaju ne možemo primijeniti C-14 analizu jer nam je veliki dio panja istrunuo, odnosno zaražen je mikroorganizmima. Međutim, nitko ne može osporiti da je to stablo ipak staro, jer se možemo služiti i nekim drugim metodama koje nisu definitivno egzaktne, ali ih je teško oboriti. Primjerice, ako je godišnji prirast masline jedan milimetar, a ona ima osam metara, to vam je dvije tisuće godina. Ali, svakako u ovom slučaju treba još izvršiti istraživanja, mišljenje je prof. dr. Đanija Benčića s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Vrijedi spomenuti da se u nova istraživanja na Mulinama uključio se odjel Geofizike Univerziteta iz Ljubljane koji je proveo skeniranje terena radi utvrđivanja postojanja novih građevina na lokalitetu pod vodstvom dr. Branka Mušiča. Istraživanja su provedena ovog proljeća, a obrada je još u tijeku.
– Vjerujem da će rezultati sasvim sigurno pokazati da na tom arealu, omeđenom s istočne strane pogonom za preradu, a na zapadu dijelom perimetralnim zidom, dakle, prostoru koji nije istražen, ima još građevinskih ostataka. Kakvih i koliko, to ćemo znati kad rezultati geofizike budu završeni i onda bismo na osnovi toga mogli napraviti neka nova sondažna istraživanja, rekao nam je dr. Gluščević.
Važno je naglasiti da su ostatci rimskog poljoprivrednog dobra u Mulinama očuvani u takvom stanju da bi se, uz određena ulaganja, tamo mogla ponovno pokrenuti proizvodnja na originalan, liburnski način. Ukoliko bi došlo do provedbe tog projekta na kojem se radi u Općini Preko, bio bi to jedini in situ (na originalnoj lokaciji) očuvan takav proizvodni pogon u čitavom sredozemnom bazenu i, bez imalo sumnje, svjetska atrakcija koja bi potvrdila već postojeći slogan “Otok Ugljan, otok ulja i maslina”.
Uljenica osvjetljava put
Kroz ovu godinu učinilo se već nekoliko koraka u tom pravcu. Izrađen je novi info plan – karta otoka Ugljana na kojem se, osim uobičajenih informativnih podataka, nalaze i ubilježeni maslinski putovi, protupožarni putovi kroz maslinike u duljini od stotinu kilometara. Označeni su i tragovi rimske centurijacije koju su rekognoscirali mr. Marijan Kadi i Mladen Lucin, čime je po prvi puta rekonstruirana cjelokupna mreža rimskih centurija za cijeli otok Ugljan. Time se došlo i do ubilježavanja mreže suhozida, odnosno mocira od kojih su neke široke od tri do pet metara. Ukupna dužina svih mocira otoka Ugljana iznosi nevjerojatnih dvije i pol tisuće kilometara!
K tome je ovog ljeta predstavljen i originalni otočni suvenir – “Priješka uljenica”, replika rimske svjetiljke na maslinovo ulje, izvorno pronađene tijekom arheoloških istraživanja u Preku, na predjelu Dvorine. Repliku proizvodi otočna tvrtka TO “Eva” iz Sutomišćice, a prema podatcima Turističke zajednice Općine Preko, zanimanje turista za ovaj suvenir je značajno.
Kako ističe mr. Marijan Kadi, autor knjige “Centurijacija otoka Ugljana” koja je u tisku, “tragovi rimske parcelacije govore nam o dobro organiziranom gospodarstvu na cijelom otoku i maksimalnoj iskorištenosti povoljnih uvjeta za vrhunski uzgoj maslina i vinove loze. Na temelju ovog rada može se argumentirano pristupiti zaštiti i obnovi sačuvanih dijelova rimske izmjere. Ovako vrijednu arheološku baštinu bilo bi korisno uklopiti u turističku ponudu otoka Ugljana na način da se u postojeće biciklističke staze i maslinske putove uključe rimski putovi, te da se obilježe tekstom i fotografijama, a pojedina sjecišta rimskih limesa međašnim kamenjem. Zbog ubrzane gradnje i mogućnosti devastacije potrebno je što prije provesti zaštitu rimskih suhozida i putova, a također treba povesti računa o mogućnosti postavljanja prijedloga za upis kulturno povijesnih vrijednosti otoka s naglaskom na rimsku centurijaciju u registar svjetske kulturne baštine”.
Kako nam je kazao inicijator aktivnosti za novo vrednovanje antičkog maslinarstva otoka Ugljana, Mladen Lucin, jedan od dobrodošlih idućih koraka bila bi organizacija okruglog stola s temom “Dva milenija maslinarstva otoka Ugljana” na kojem bi se interdisciplinarno progovorilo o antičkom pogonu za preradu maslina, starosti i sorti sačuvanih stabala maslina u Kalima i Lukoranu, kao i pogledu u budućnost: revitalizaciji maslinarstva i obnovi maslinika, robnoj marki za masline, te odnosu prema turizmu što je put koji već od ovog ljeta osvjetljava “priješka uljenica”.

Poznato i ime nekadašnjeg vlasnika?

U Zadru se čuva rimski natpis (CIL III 2936) koji u prijevodu glasi: “Za života učinio je Manije Kornelije Hiero za sebe, predragu suprugu Korneliju Heroidu, Manija Kornelija Karpa, veletrgovca maslinovim uljem, Manija Kornelija Karpa, studenta prava, oslobođenike i oslobođenice”.
Dr. sc. Boris Ilakovac smatrao je da je dopustivo pretpostaviti da je Manije Kornelije Hiero bio, ne samo upravitelj, nego i vlasnik imanja na Ugljanu. Navedeni ljudi su, prema nadimcima, bili grčkoga podrijetla, ali i članovi imućne obitelji Cornelius, poznate u jadertinskom kulturnom krugu tadašnjega Zadra.