Voditi nonu u šoping – neprocjenjivo

Došla baba iz bodula s kolačima za vikend. Pa kuka da ne bi ona kod staroga i stare nego kod svoje najdraže unuke. A ja manita od sreće, taman mi je još i ona falila!
Prvo sam morala preživjeti čuđenje što mi je kuća sva u neredu, parket još uvijek dignut, roba iz ormara porazbacana… Nakon toga je uslijedio drugi val – kakvi su mi prozori. Prozori?! Pa tko je vidio prozore prati! Svaki put kad ja operem prozore domaćom lozom koju barba pravi, opali takav kijamet i potop da džabe što sam ja satima veslala s krpom i novinama u ruci. Odustala sam odavno od svih Sizifovih poslova, a među njima je i pranje prozora, al’ ne možeš ti to mojoj babi objasniti.
– Nona, daj se smiri i saberi. Idemo popodne kad se vratim s posla nas dvije do grada na sladoled, a poslije te vodim u šoping. Sad si fino skuhaj kavu, pročitaj novine i razmisli gdje da te popodne vodim, pokušala sam je urazumiti da mi u subotnje jutro ne dira i ne premeće stvari po stanu. Jer u svom kreativnom neredu se savršeno snalazim, a kad mi je sve po špagi, nikad ne znam gdje mi je što.
Nenavikla na gradski ritam života, baka je, očito, cijelo jutro glancala po kući. I premetala mi po stvarima. Oprala mašinu robe, stavila je sušiti, ali joj je s bijelom robom upalo u bubanj nekoliko pari crnih tangi pa mi je napravila više štete nego koristi.
– Mare, u moje vrime si mora micat gaćice da bi vidi guzicu, a sad je obrnuto! Evo je i zahladilo, bubrizi će ti otić. Benti, pa kako ovako gola možeš šetat po svitu. Ni jedne kanotijere, ni jednih normalnih gaćica nemaš! Sad kad poiš mineštru, idemo te obuć, bila je euforična nona, a mene je već zabolila glava. Što od živaca što mi kopa po stvarima, što zbog toga što sam se natukla poslije ručka fritula pa opet ništa od od pada moje kilaže. Pa makar i za deset deka.
Voditi nonu u šoping – neprocjenjivo. Slaba je na donje rublje. Pa kad čipkice ne može kupovat za sebe, jer ne priliči dami u njenim godinama, jelte, ona odlučila kupovat meni. Odvela me ravno u Lisce, jedva sam je nagovorila da mi ne kupi ništa jer je to demode. I uspjela sam je nagovoriti da sebi kupi crnu košulju tipa za sprovode i vjenčanja, šik maramu i crveni ruž. Jer žena bez karmin crvenih usta, ma koliko godina imala, nije žena, a kamo li ženstvena. Ima nešto u toj mojoj noni, nije dida bio bezveze lud za njom kad je bio mlad.
Mare ([email protected])