Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Rohatinski: Interesne skupine u HDZ-u koče promjene

Autor:

15.11.2009. 23:00
Rohatinski: Interesne skupine u HDZ-u koče promjene


Mislim da je smjer djelovanja Jadranke Kosor ispravan, ali intenzitet očito zavisi od odnosa političkih snaga, odnosa između koalicijskih partnera i između interesnih skupina unutar same vladajuće stranke. Mislim da svi ti odnosi koče brže i radikalnije promjene
Premijerki sam rekao da, s obzirom na cijelu situaciju, ništa ne bi smjelo biti nedodirljivo, osim čiste socijale za najugroženije slojeve stanovništva i investicija koje mogu dati efekte u kratkom roku
Iako nije sudjelovao na ovogodišnjem savjetovanju ekonomista u Opatiji, guverner Hrvatske narodne banke dr. Željko Rohatinski je za vrijeme njegova održavanja ipak boravio na Kvarneru, pomno prateći poruke koje su odaslane, posebice kritike tečajne politike središnje banke koje je uputio predsjednik Mesić, ali i dio ekonomista. U intervjuu za naš list guverner odgovara na te kritike, te upozorava na probleme s kojima se moraju suočiti nositelji vlasti, prvenstveno Vlada Jadranke Kosor. S guvernerom Rohatinskim razgovarali smo u opatijskom hotelu Ambasador u koji godinama dolazi.
– Ako se kao sukus kritika upućenih na račun središnje banke shvate mišljenja da tečaj ne može predstavljati cilj nego instrument, onda se radi o dubokom nerazumijevanju načina i bitnih odrednica funkcioniranja financijskog sustava. I dok to nije ništa neobično za političare, poražavajuće je kad se odnosi na sveučilišne profesore. Svima je jasno da je stabilnost financijskog sustava jedan od bitnih preduvjeta razvoja realnog sektora, da nije tako ne bi tko imao ni financirati taj razvoj. Stabilnost podrazumijeva nekoliko elemenata od kojih su dva bitna: prvo je likvidnost financijskog sustava, a drugo je njegova sigurnost u smislu da su njegovi akteri sposobni izvršavati svoje financijske obveze. Po prirodi stvari neovisno od formalnih zakonskih odrednica, jedan od temeljnih zadataka središnje banke je i da održava takvu stabilnost financijskog sustava. To HNB i radi. Znači, operativni cilj HNB-a je stabilnost financijskog sustava, negova likvidnost i solventnost. Kako je u Hrvatskoj taj sustav visoko euriziran, onda je bitan element za održavanje te stabilnosti, znači za ostvarivanje operativnog cilja HNB-a, politika tečaja. Tečaj, dakle, nije cilj sam po sebi, već instrument za ostvarivanje tog operativnog cilja. Mislim da je to običnim ljudima više manje sasvim jasno, što čujem i u svakodnevnim razgovorima s njima. Izgleda, međutim, da nekim političarima i sveučilišnim profesorima to još nije postalo jasno, pa u svojim istupima koriste demagoške elemente.
Predsjednik Mesić je središnju banku neizravno pozvao i na povećanje likvidnosti u sustavu. Je li HNB spreman dodatno relaksirati monetarnu politiku, primjerice kroz smanjenje obvezne rezerve, i je li to sada potrebno?
Redovni prihodi bili iznad očekivanja
– Točno je da smo početkom ljeta na osnovi tadašnje situacije najavili i mogućnost smanjenja stope obvezne pričuve s 14 na 12 posto. To je bilo najavljeno i u kontekstu tadašnje procjene Ministarstva financija da će država doći u ozbiljne probleme s likvidnošću već u rujnu. To se nije dogodilo jer su redovni prihodi države tijekom osmog i devetog mjeseca bili iznad očekivanja i nije bilo potrebe da se država u takvim uvjetima dodatno zadužuje kod domaćih banaka, niti da HNB relaksacijom mjera monetarne politike povećava likvidnost bankarskog sustava da bi se država mogla dodatno zadužiti. Od tada je likvidnost financijskog sustava dobra, kamatne stope na prekonoćne kredite su ispod 2 posto i nema trenutno potrebe za dodatnom relaksacijom monetarnih mjera, odnosno, temeljem toga za ubacivanje nove likvidnosti u bankovni sustav. Ako se situacija izmjeni, HNB će na to reagirati na odgovarajući način.
Plasirana su dva do sada najveća obveznička izdanja države. Rekli ste da je to istovremeno naše olakšanje i opasnost. Vidite li u ovom trenutku u izvršnoj vlasti kritičnu masu za promjenu dosadašnjeg modela ekonomske politike ili će se nastaviti po starom?
– Promjena modela naravno znači bitno drukčiju fiskalnu politiku od ove sada. Mislim da je ministar financija točno rekao da dodatno povećanje porezne presije nije moguće ili da bi bilo kontraproduktivno, te da u takvim uvjetima težište mora biti u promjenama na rashodnoj strani. Poznato je i to da je po projekcijama državnog proračuna za sljedeće tri godine opredjeljenje da se u 2010. uglavnom zamrznu rashodi na razini iz 2009. i da blagi nominalni očekivani rast prihoda rezultira manjim deficitom. To je načelno ispravan pristup, ali sam po sebi ne rješava bit problema. Zato što, kao prvo, zamrzavanje rashoda ne ostavlja neki veliki prostor za njihovu preraspodjelu, odnosno za smanjenje svih neracionalnosti koje postoje na rashodnoj strani. Točno je da je najveći dio tih rashoda utvrđen zakonima i da bi zadiranje u te rashode podrazumijevalo izmjenu propisa, međutim, odgovorna Vlada ne bi smjela bježati od takve opcije.
Znači 87 posto proračuna ipak nije zadano?
– Tih 87 posto je utvrđeno zakonima koje je donio Sabor, a kao što ih je donio, tako ih može i promijeniti, ako za to ima razloga. Nemojte me pitati na koje točno stavke mislim, jer bi to zadiralo u sferu rada Vlade, u koju ja, niti imam ovlasti, niti želim ulaziti.
To su više manje plaće i mirovine?
– U jednom razgovoru s premijerkom Kosor rekao sam da s obzirom na cijelu situaciju ništa ne bi smjelo biti nedodirljivo, osim čiste socijale za najugroženije slojeve stanovništva i investicija koje su u tijeku i mogu dati efekte u kratkom roku.
Jeste li zadovoljni njenim povratnim odgovorom, odnosno postupcima?
Premijerkin smjer ispravan
– Mislim da je smjer djelovanja ispravan, ali intenzitet djelovanja očito zavisi od odnosa političkih snaga, odnosa između koalicijskih partnera i odnosa između samih interesnih skupina unutar vladajuće stranke. Mislim da svi ti odnosi koče brže i radikalnije promjene.
Dakle, premiju rizika koju Hrvatska plaća i dalje čini politički rizik.
– Naravno.
Koliko su ostavka bivšeg premijera i općenito politička nestabilnost u razdoblju eskalacije ekonomskih problema dodatno produbili te probleme i utjecali na rejting države?
– Mislim da je sredinom godine došlo do bitnog usporavanja prethodne tendencije pada ekonomske aktivnosti i da je relativno dobra turistička sezona mogla predstavljati činitelj zaustavljanja recesije već u 2010 godini. Sigurno je da događaji koji su uslijedili, a vezani su za stanje u pojedinim sektorima gospodarstva, nemaju pozitivni učinak na opću situaciju. Tu naravno mislim i na Podravku, ali i na brodogradnju, HAC, HEP, a u konačnici i na Inu. Sigurno je da su to događaji koji imaju negativni učinak i na situaciju u poduzećima i na šire rasprostiranje efekata takvih situacija na gospodarstvo u cjelini.
Hoće li država uspjeti isfinancirati sve te dugove i deficite?
– Očekuje se da hoće zato što postoji relativno značajna likvidnost u svijetu koja sad traži pravce svog plasmana. To je nedavno bio slučaj i s našim zaduživanjem na američkom tržištu, a očekuje se da će te mogućnosti biti prisutne i tijekom 2010., samo, naravno, treba imati na umu i činjenicu da svako povećanje vanjskog duga naglašava problem vanjske ranjivosti što izaziva određenu podozrivost kod investitora.
Znači i više kamate?
– Ne moraju biti više, ali teško da će biti niže, ili bolje rečeno, teško da će slijediti trend postupnog smanjivanja kamatnih stopa koji je prisutan u svijetu. Inače, na skupu u Opatiji je bio izrečen još jedan “biser”, a to je ideja o ukidanju valutne klauzule kao spasonosnom rješenju. Želio bih da jednostavno objasnimo o kakvoj se zabludi radi. Prvo, da bi financijski sustav bio siguran i stabilan, mora postojati određena usklađenost između potraživanja i dugovanja bankarskog sektora. Jedan od bitnih elemenata te usklađenosti je i valutna struktura plasmana, te valutna struktura štednje, depozita. Ukidanje valutne klauzule u tim je uvjetima moguće jedino ako se ukine i štednja u devizama jer je glavnina štednje ili u devizama ili indeksirana na pojedinu valutu. Nema ili ne može biti ukidanja valutne klauzule na kredite, ako se isto ne dogodi i s depozitima, odnosno štednjom. Pokušati sada to učiniti sa štednjom, znači praktički izvršiti cesiju deviza, što bi bila ludost, jer bismo ostali bez štednje. Najčudnije je što to predlažu isti oni koji se zalažu i za aktivnu politiku tečaja. Ukidanje devizne štednje i devizne klauzule na kredite uz istodobnu deprecijaciju tečaja značilo bi devizno oporezovati i kredite i štednju, znači obezvrjeđivati ta sredstva, što bi bilo pogubno za cijelu privredu.
Kakve su projekcije središnje banke oko alokacije kredita u 2010?
– Preliminarne projekcije HNB-a za 2010. predviđaju porast kreditnog potencijala banaka od oko 5 posto. Kako će taj kreditni potencijal biti distribuiran naravno zavisi od pojedinih segmenata potražnje za kreditima i od spremnosti banaka da odobravaju kredite tim komitentima. U tome će naravno bitnu ulogu odigrati potražnja države za kreditima u zemlji. Teško je o tome govoriti prije nego što Vlada izađe s prijedlogom proračuna za 2010. i s predviđenim modalitetima financiranja deficita. Međutim, neke prethodne računice ukazuju da bi potražnja države za novim kreditima mogla u 2010. imati otprilike sličan rast kao što se predviđa za ukupni kreditni potencijal, znači oko 5 posto. Ako bi to bilo tako, i ako bi banke na neki način preferirale zadovoljavanje potražnje države za kreditima, jer su za banke to najsigurniji plasmani, onda ne bi došlo do promjena u strukturi kredita između države i privatnog sektora. Banke će se postaviti vrlo racionalno, štiteći svoje interese, a to prije svega znači da će biti mnogo opreznije u kreditiranju sektora čija tržišna situacija nije dobra, a što znači i povećani rizik da neće moći naplatiti te kredite.
Još 2006. upozoravali ste na balon na tržištu kapitala. Taj se balon u međuvremenu i ispuhao, no koliko je vjerojatno da nam se, s obzirom na ponovno pokretanje kapitalnih tokova, ponovno desi nešto slično?
Manevarski prostor sada mnogo manji
– To su stvari koje se događaju i ponavljaju kroz cijelu financijsku povijest što ukazuje na to da ljudska memorija ne traje dugo. U našem specifičnom slučaju, balon se dogodio iz više razloga. Prvi je naravno bio ulazak stranog kapitala, a drugi percepcija građana da mogu unosnije plasirati svoju štednju ako je investiraju na tržište kapitala, a ne drže kao depozit u bankama. Tu je naravno bila i cijela fondovska industrija koja je u takvim poslovima ostvarivala veliku zaradu. To su elementi koji će i dalje biti prisutni, iako bi iskustvo barem u kratkom roku trebalo ograničavajuće djelovati na očekivanja. Međutim, u našim uvjetima, element koji je pridonio širenju balona, a onda i njihovom drastičnom ispuhavanju, bilo je i ponašanje države. Činjenica je da je u jednom trenutku bilo snažno djelovanje države u pravcu razvoja malog dioničarstva u Hrvatskoj. Neki analitičari su to dovodili u vezu i s izborima koji su bili neposredno prije ili neposredno nakon intenzivne kampanje države u smislu da se masovno kupuju dionice. To se od strane države često opravdavalo tezom da je to jedan demokratski oblik široke privatizacije. Međutim, činjenica je da je rast cijena dionica koji je bio potaknut takvim modelom privatizacije u kratkom roku donio značajnu financijsku dobit malim dioničarima što je vjerojatno imalo utjecaja na njihove političke preferencije, odnosno na način na koji su glasovali.
Spomenuli ste 2004. kao godinu početka krize. Zašto?
– Na to su neki negativno reagirali u smislu dovođenja u vezu tog navodnog početka krize s promjenom vlasti u Hrvatskoj. Argumentirali su to činjenicom da ako se gleda samo zaduživanje u inozemstvu, da trend rasta tog zaduživanja postoji već od 2000. godine i da se ne može kazati da problemi u toj sferi nastupaju tek 2004. Teško je za početak krize izabrati jednu specifičnu godinu, kad se gledaju isključivo ekonomski pokazatelji, a oni pokazuju da trend rasta inoduga postoji već od 2000., te da je fiskalni deficit ustvari bio znatno veći u razdoblju od 2000. do 2003. nego nakon toga. Jedini pokazatelj koji se stvarno drastično pogoršava nakon 2004. je deficit tekućeg računa platne bilance. Međutim, nije suština problema u samim statističkim pokazateljima. Godine 2004. je, vjerujem, svima postalo potpuno jasno do čega vodi model razvoja kakav je do tad bio prisutan. Tada se više nije moglo kazati: ne znamo u kom pravcu idemo. Međutim, bez obzira na tu spoznaju i bez obzira na to da je nešto urađeno, prije svega na smanjenju fiskalnog deficita, nije urađeno dovoljno da se osnovne tendencije izmjene. Ja ne pravim razliku između jedne i druge političke vlasti, ali ako me na takav način baš pitate, mogu reći da je taj trend pokrenula Račanova vlada, a da je Sanaderova vlada došla u trenutku kada je bilo potpuno jasno o kakvom trendu se radi i do čega može dovesti. Točno je i to da je Sanaderova vlada učinila neke korake da dio tih negativnih tendencija uspori, ali nije uradila dovoljno.
A vlada Jadranke Kosor?
– Bez obzira čija je vlada u pitanju, odgovorna vlada će morati kad tad početi bitno mijenjati tendencije, a to prije svega znači, bitno mijenjati svoje vlastito ekonomsko ponašanje.
Ako sada ne promjeni to ponašanje, što se može desiti za godinu, dvije?
– To je interesantno pitanje. Godine 2003. isto sam ovdje u Opatiji govorio o tim negativnim tendencijama, ustvrdivši da više tako dalje ne možemo. Pokazalo se da sam bio u krivu. Jer, prošlo je šest godina, tendencije su nešto usporene, ali nisu zaustavljene. Došla je ova globalna kriza i – ipak nismo propali. Netko bi rekao da sam 2003. sijao paniku, a da se ipak nije dogodio najgori mogući scenarij. Je li to dobro? Bez obzira što smo i dalje živi, zato što nismo do sada imali snage da promijenimo te negativne tendencije, naš je život mnogo teži, nego bi bio da smo već 2003. imali snage da nešto mijenjamo, i naravno da su svi rizici daleko veći sada nego što su bili onda. Što se tiče HNB-a, neki mediji su prenijeli moju izjavu u Splitu na način kao da sam rekao da HNB više nema mogućnosti djelovanja, kao da smo ispucali municiju i potrošili rezerve, što nisam rekao na takav način, niti je to točno. Međutim, manevarski prostor je sada mnogo manji nego je bio prije godinu dana. U tih godinu i nešto, kroz relaksaciju mjera središnje banke i reakciju poslovnih banaka na te mjere, u sustav je ubačena dodatna likvidnost od gotovo 5 milijardi eura. To ne znači da više u sustavu nema nikakvih rezervi likvidnosti, ali je tih 5 milijardi potrošeno, njih više nema, i ostalo nam je manje rezervi nego ih je prije bilo. Manevra međutim uvijek ima, s tim da s obzirom da je prostor sužen, u slučaju neke nove krize bi i mjere morale biti teže nego što je do sada bio slučaj. Naša reakcija na krizu je bila ubacivanje dodatne likvidnosti. Mogućnosti da na taj način djelujemo na neku novu krizu su sada puno manje što onda znači da bi reakcija morala biti drugačija.
Kakva?
– Nadajmo se da to nećemo saznati.


Bankovni sustav nije ugrožen


Hoće li se i dalje pogoršavati otplata kredita?
– To je logično za očekivati ne samo po osnovi novih plasmana nego i po osnovi otežane naplate već postojećih. Sada je udio tzv. loših u strukturi ukupnih plasmana banaka oko 6 posto, a očekujemo da će se u narednom razdoblju povećavati. No, mislim da ni udio tih plasmana od 10 posto ne ugrožava sigurnost bankovnog sustava zbog njegove visoke kapitaliziranosti koja je mnogo veća nego i u EU.