Problem ovisnosti o televizijskim sadržajima jednak ovisnostima o drogama

Slika korisnika admin
djeca_ekran_televizija
Adam VIDAS
Stručnjaci ističu da važnu ulogu u odvraćanju djece od utjecaja medija imaju roditelji

Gusta mreža informacija koja prekriva zemaljsku kuglu, hvata i neposredno prenosi informacije o svemu što se u svijetu događa, svakodnevno zaokuplja naše oči. Ta gotovo magična kutija s pokretnim slikama postala je središte svakog doma oko koje se okupljaju djeca i odrasli. Riječ je naravno o televizoru.

U današnje vrijeme sve je više televizijskih ekrana, Interneta, računalnih i playstation igara uz koje djeca provode većinu svog slobodnog vremena, dok sport i druženja s prijateljima i obitelji padaju u drugi plan.

Stručnjaci upozoravaju da je problem ovisnosti o televizijskim sadržajima jednak ovisnostima o drogama, naglašavajući da djeca pred televizorom u prosjeku provedu više vremena nego u školi.

Shodno tome, kako bi potaknuli učenike osnovnih škola na apstinenciju od neselektivnog korištenja medija, zadarska Udruga Cinaz za izvannastavne i izvanškolske aktivnosti i profesori Odjela za pedagogiju Sveučilišta u Zadru u suradnji s direktorom francuske škole Ec Ziegelwasser Xavierom Remyem iz Strasbourga, prošlog mjeseca počeli su jedinstveni projekt u Hrvatskoj pod nazivom "Deset dana bez ekrana".

"Deset dana bez ekrana" postigli cilj

Riječ je o projektu u kojem su dobrovoljno sudjelovali učenici osmih razreda iz tri zadarske škole, njih 21 zajedno sa svojim roditeljima, s ciljem da tijekom 10 dana što duže izdrže bez upotrebe ekrana televizora, mobitela ili pak kompjutora, odnosno da ekran koriste zaista samo kada je to potrebno i to za sadržaje obrazovnog karaktera.

Zadaci spomenutog projekta između ostaloga su i smanjiti vrijeme provedeno uz ekrane ne bi li se na taj način poboljšala komunikacija između učenika i između roditelja i djece, zatim nastojanja organizatora da djeca kroz navedene radionice steknu adekvatne kompetencije za razvijanje kritičkog stava prema pojedinim medijskim sadržajima i na koncu, što bolje i kvalitetnije osmišljavanje slobodnog vremena.

Naime, projekt "Deset dana bez ekrana" započeo je u Francuskoj u svibnju prošle godine u kojem je sudjelovalo 254 učenika škole Ec Ziegelwasser u dobi od 7 do 12 godina, a istraživanja su pokazala da gotovo 50 posto anketirane djece u svojoj sobi ima televizor.

Rezultati istraživanja na uzorku 227 učenika triju zadarskih osnovnih škola u koji su uključivali djecu sedmih i osmih razreda ukazuju na upozoravajuću činjenicu da se vrijeme mladih provedeno pred ekranima televizora, mobitela ili pak računala izjednačuje s vremenom boravka u školi.

Koordinatorica spomenutog projekta Ivana Drobac istaknula je da su istraživanja provedena među zadarskim srednjoškolcima pokazala da gotovo 11 posto učenika dnevno sjedi više od pet sati pred računalom, zatim četvrtina ispitanika više od sata provodi uz mobitel, dok je 12 posto ispitanika više od pet sati provodi pred televizorom.

Televizija kao zamjena za babysittera

- S pravom možemo reći da se radi o ovisnosti o medijima. No, znajući da u medijima ima sve više zabavnog, ali manipulirajućeg sadržaja, posljedice su sve pogubnije za kreativni izričaj mladih u slobodnom vremenu, komentirala je Drobac dodajući da je spomenuto iznimno važan argument u prilog tezi da nam trebaju stručnjaci iz oblasti pedagogije. Nažalost, kaže Drobac u Hrvatskoj, ali i u Francuskoj u većini slučajeva su djeca koja iz neaktivnosti vezana za ekrane i samim time nezaštićena od prevelikog medijskog konzumiranja, pa su projekti ovakvog tipa potrebni za stjecanje medijskih kompetencija.

Naime, stručnjaci ističu da važnu ulogu u odvraćanju djece od utjecaja medija bi trebali imati roditelji. No, u današnje vrijeme roditeljima televizija služi kao zamjena za babysittera, dok s druge strane kod nekih obitelji TV je stalno uključen, bez obzira gleda li ga netko ili ne. Svjesno ili nesvjesno, ovaj način odgoja djeteta jednim dijelom je prepušten tom utjecajnom mediju, koji potom utječe na njegovo zdravlje, ali i psihički razvoj.

Pročelnik Odjela za pedagogiju Sveučilišta u Zadru i supervizor projekta «Deset dana bez ekrana» dr. Zlatko Miliša pilot projekt okarakterizirao je iznimno uspješnim, koji je po njegovim riječima na koncu pokazao nevjerojatnu kritičnost mladih prema tim sadržajima manipulacije.

Iznimno me veseli što se nakon provedbe projekta među mladima osvijestio problem o slaboj komunikaciji u obitelji, a upravo do tog problema je i dovelo neselektivno gledanje televizije i surfanje po internetu bez nadzora roditelja, komentirao je dr. Miliša dodajući da su na koncu s učenicima putem radionica nastojali upoznati s drugim, puno opasnijim licem Interneta.

Dr. Miliša istaknuo je i forme manipulacije koje po njegovim riječima mogu biti izrazito opasne, među njih spada sofisticirano elektroničko manipuliranje, odnosno stupanje djece u kontakt s nepoznatim osobama, kao i sve raširenije scene različitog nasilja. Nadalje, kaže dr. Miliša i putem blogova često se dogodi da se umjesto kritičkih dijaloga potiče nasilje među ljudima, ističući da djeca u što ranijoj dobi trebaju stjecati medijske kompetencije, budući da su statistike pokazale da je trećina mladih izložena nasilju najčešće putem interneta i prijetećih sms poruka na mobitelu.

Na koncu, izvodi se zaključak da televizija osiromašuje osjećaj zajedništvai otuđuje ljude, jer je po mnogim komentarima gotovo postala član obitelji oko kojeg se svi okupljaju. Često se ističe da djeca koja gledaju televiziju manje vjeruju drugim ljudima i manje sudjeluju u organiziranim dječjim aktivnostima izvan kuće.

 KOMENTARI RODITELJA

- Kad bi ovakvih projekata bilo češće, ja bih kao roditelj predložila i ostalima da pokušaju isto, jer je riječ o savršenom projektu

- Smatram da je u današnje vrijeme nemoguće izdvojiti svoj život od utjecaja medija. U potpunosti prihvaćam ovakav pokušaj.

- Projekt je potaknuo cijelu obitelj da se preispitamo koliko vremena provodimo uz ekrane

- Stvarno je dobro ručati bez televizije. Mislim da ću poslije svega nastaviti s tom navikom. S ovim projektom sam dobila i ja i moja kći

 ŠTO JE UČENICIMA NAJVIŠE NEDOSTAJALO

Za vrijeme projektama učenicima su najviše nedostajali računala, a s time i facebook, MSN, igrice, blogovi slušanje glazbe. Kad je riječ o televiziji većini se najteže bilo odreći serija, rellity showova i filmova. Kod odricanja mobitanja bilo im je teško navići se nedostatka uređaja koji im je služio za komunikaciju i slušanje glazbe.

 ŠTO SU UČENICI REKLI O PROJEKTU

- Projekt mi se jako svidio. Za vrijeme apstinencije od ekrana sam puno bolje organizirala slobodno vrijeme, a i komunikacija s roditeljima mi je bila na višoj razini. U deset dana mi je najviše nedostajalo dopisivanje putem msn-a koji mi se sviđa iz razloga što tako mogu komunicirati s više ljudi odjednom, no shvatila sam da kod takvih stvari treba biti umjeren, rekla je pobjednica projekta Stela Paro-Vidolin.

- Sudjelovanjem u ovom projektu naučio sam razliku između naučnog i manipulativnog medijskog sadržaja. Moj najdraži ekran je televizija i mislim da bi na programu trbalo biti puno više dokumentarnih filmova nego reality showova kao što je Big Brother, gdje čovjek gubi ljudske vrijednosti i svoje pravo na privatnost, kaže Ivan Vidaić.

- Iako sebe ne smatram toliko ovisnim o ekranu, s guštom pristupio ovom projektu za kojeg bih volio da traje duže od deset dana. Trudim se provoditi što manje vremena ispred televizije ili kompjutora, te to vrijeme iskoristiti za bavljenje sportom, kaže Marino Grzunov.

 KOMENTARI UČENIKA

- Cijelu večer sam bila okrenuta od televizije leđima i slušala, a nisam se ni okrenula.

- Ovaj projekt mi je zapravo otvoria oči

- Hoću Facebook! Hoću TV!

- Nisam razmišljo o medijima. Bez njih sam se zabavljao isto kao što bih bih se zabavljo s njima

- Poželila sam se družiti s prijateljicama preko facebooka i MSN-a

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno