Sabljak uoči samoubojstva: “I meni i mojoj obitelji bit će bolje kad me ne bude”

Meni više ništa ne treba. Od 1996. godine sam u mirovini, a dobio sam i stan. Ja vas molim da pomognete mojoj obitelji. Imam suprugu i dvoje malodobne djece na koje želim prenijeti pravo otkupa stana i mirovinu koju dobijam. To mi nisu dali, rekao je Sabljak našoj novinarki dan prije nego je pronađen mrtav

Danijel Sabljak (41), dragovoljac iz Domovinskog rata i umirovljeni branitelj, pronađen je mrtav u subotu ujutro, nešto prije 11 sati, na klupi u parku na Relji. Njegovo beživotno tijelo primjetili su prolaznici i o tome obavijestili policiju i Hitnu medicinsku pomoć, no liječnici su samo mogli utvrditi smrt. Policija na njegovu tijelu nije pronašla tragove nasilja pa je naložena obdukcija, a rezultati, koji bi trebali utvrditi točan uzrok smrti, očekuju se danas. No onima koji su poznavali Danijela rezultati obdukcije nisu potrebni. Vjeruju kako je riječ o suicidu i to odavno isplaniranom, a čega smo zapravo i sami bili  svjedoci.
Naime, Danijel Sabljak, svega 24 sata prije nego je pronađen mrtav u parku na Relji, obratio se redakciji Zadarskog lista zbog problema s administracijom pri prijenosu svojih braniteljskih prava na suprugu, a ujedno je najavljivao i suicid.
U razgovoru nam je kazao kako nema više volje za životom, a niti kontrole nad nekim svojim postupcima, pa da stoga želi osigurati egzistenciju svojoj obitelji prije nego napusti ovaj svijet. Na upit kako mu možemo pomoći odgovorio je da on za sebe ne traži ništa, jer da je sve što je trebao dobiti, već dobio.
– Meni više ništa ne treba. Od 1996. godine sam u mirovini, a dobio sam i stan. Ja vas molim da pomognete mojoj obitelji. Imam suprugu i dvoje malodobne djece na koje želim prenijeti pravo otkupa stana i mirovinu koju dobijam. To mi nisu dali. Još od lipnja prošle godine mučim se s papirologijom i administracijom, ali uzalud. Kažu da novinarsko pero zna biti ubojitije od mača pa se zato obraćam vama. Ukoliko me sutra više ne bude, molim vas da budete uz moju Mariju, najdivniju osobu na svijetu koju sam ikada upoznao, i da joj pomognete u ostvarivanju njezinih prava – s očima punim suza, drhtavim glasom, molio je tada Danijel. Obećali smo mu da ćemo učiniti sve što je u našoj moći i poslati već sutradan službene upite svim nadležnim tijelima. To smo i učinili, no Danijel nije imao strpljanja čekati odgovor. Svoj je život okončao tijekom noći s petka na subotu, a najvjerojatnije popivši veću količinu tableta za spavanje, kako je i najavljivao.
Danijel Sabljak svoj je petogodišnji ratni put započeo kao dragovoljac 4. Splitske brigade još u jesen 1991. Tijekom Domovinskog rata obišao je sve bojišnice, te bio ranjavan dva puta. Prvi put odbijeni meci iz neprijateljskog puškomitraljeza pokosili su ga preko leđa još 22. listopada 1991. godine na Dračevcu, a drugi put ranjen je u akciji Maslenica. Na sam prvi dan akcije kod Jaseničke glavice geler ga je pogodio u desnu nogu, a život mu je spasio prijatelj koji ga je čak 26 sati izvlačio s terena. S godinama koje su prolazile, Danijel je upadao u sve dublje i češće psihičke krize. Suicid je pokušavao počiniti u više navrata, a liječio se kod dr. Škifića na zadarskoj Psihijatriji.
– Devedesetih je sve nekako imalo smisla. Imao si se za što boriti, za što živjeti…Teško mi se rastati sa životom, ali ne mogu više na ovakav način živjeti. To je jače od mene. Prekjučer sam se probudio u bolnici, a zadnje čega se sjećam je da sam sjeo za volan i htio se nekud odvesti. Nije ovo život! I meni i mojoj obitelji biti će bolje kad me više ne bude – rekao nam je između ostaloga Danijel, kojega smo nakon trosatnog razgovora u kafiću Enigma na Relji ostavili kad mu je došao prijatelj.
– Pomognite mojoj obitelji i ne osuđujte me, molim vas – bilo su njegove riječi na rastanku…