Hvatanje vlaka za Ligu za prvaka

Fraza kaže: košarka se igra 40 minuta, a pobjeđuju samo momčadi s karakterom. Kako onda drukčije nazvati momčad koja većinu svojih domaćih utakmica otvori katastrofalno, a završava ih slavljem. Tako je bilo i protiv Svjetlosti

Uspješno prebrođena Svjetlost donijela je veliko zadovoljstvo u tabor Puntamičana. Iako nije ostvarena pobjeda s 11 ili više razlike, pobjedi se ne gleda u zube jer nije bilo nimalo jednostavno. Nakon uvodnih pet minuta kad je semafor pokazivao 3:15 za goste velika većina ljudi bi pomislila kako je to utakmica koja ide na stranu gostiju. Ali tko nije pratio domaće utakmice Borik-Puntamike ove sezone ne bi ni slutio da je to obična optička varka koju, izgleda, domaći košarkaši već po tko zna koji put uspješno provode. Malo šale u kojoj ima valjda i zbilje. Navijači zelenih bi se u tim trenucima možda i trebali zabrinuti, ali vjerujte da im je tek onda lakše jer su sigurni da onda njihov klub ide k pobjedi. Paradoksalno. Možda i nije. Još od Dubrovnika tamo u 2. kolu pa u utakmicama s Kvarnerom, Alkarom i Trogirom primjećivalo se kašljucanje i rad na dizelaški pogon u prvim dionicama sureta. No, kako svaka medalja ima dvije strane, tako i ova pokazuje dva lica Puntamičana i prava je sreća što ove sezone obično kraj bude sretniji od završetka. Da nije tako, onda bi Borik umjesto borbe za Ligu za prvaka grcao u zoni borbe za prvoligaški život. Fraza kaže: košarka se igra 40 minuta, a pobjeđuju samo momčadi s karakterom. Kako onda drukčije nazvati momčad koja većinu svojih domaćih utakmica otvori katastrofalno, a završava ih slavljem. Tako je bilo i protiv Svjetlosti. Ovog puta je povukao kapetan Mrva s dvije trice, nastavio Pavić, a kraj je pripao Dundovu i Čikliću. Taj kolektivni duh Puntamičana isplivao je i u ovoj utakmici i stvarno je teško protivniku detektirati odakle će prijetiti opasnost za njihov koš u danom trenutku. No, taj njihov kolektivni duh i ujednačenost svaki put se otopi kao snjegović na suncu čim prođu Murvicu. Da. Kako dobiti na strani pitanje je koje najvjerojatnije i njih same proganja (osim Trogira). Čitajući izvještaje s gostovanja ove sezone u pravilu se događala situacija dijametralno suprotna od njihovih izdanja u Jazinama. Znali su Puntamičani deklasirati protivnika u prvih 20 minuta, ali onda bi se pogubili do kraja. Kazat će da je to sindrom gostiju ovosezonskog izdanja A-1 lige ili domaćinsko suđenje, što je blizu istine. Ipak nije nemoguće, što se pokazalo pogotovo zadnjih par kola u kojima su i gosti češće slavili. Tri kola su do kraja, a trener Bujan je nakon pobjede protiv Brođana konstatirao da će se bez pobjede na strani teško ostvariti ulaz među četiri najbolja. Vjerojatno je u pravu, a Zabok u sljedećem kolu i Alkar u posljednjem izgledaju kao odlične prilike koje se jednostavno trebaju iskoristiti. Jedna je gostujuća pobjeda dovoljna uz pobjedu nad Šibenikom u Jazinama između tih gostovanja. Jer bilo bi stvarno šteta ne iskoristiti pozitivnu situaciju na ljestvici i golemu želju igrača za hvatanjem tog vlaka zvanog Liga za prvaka.

 ZABOK VELIKA ŠANSA

Rasplet 15. kola ponudio je malo drukčiju sliku nego prije tjedan dana. Pobjeda Dubrovčana nad Šibenikom, i to peta u nizu, dala je naslutiti da su Gospari čvrsto preuzeli sudbinu u svoje ruke i misle ozbiljno. Ipak, raspored do kraja ih sigurno ne veseli jer imaju još doma Cedevitu i dva “vruća” gostovanja. Idu Alkaru koji se mora čupati za svaku pobjedu, a čeka ih i zahuktali Trogir s Bizacom (46 koševa u pobjedi nad Kvarnerom u Rijeci). Upravo ta pobjeda Trogirana u Rijeci dala je veselja Puntamičanima jer su tako Riječani kao njihovi direktni konkurenti strmoglavili svoje akcije za najbolja četiri. Pogotovo uzimajući u obzir da će iz sljedećeg dvoboja Svjetlosti i Kvarnera netko od ta dva Borikova takmaca doživjeti poraz. Zato se utakmica sa Zabokom, koji je u velikoj krizi i ne zna dugo za pobjedu, čini idealnom prilikom. Pobjedom u Bedekovčini uz onu nad Šibenikom u pretposljednjem kolu, Puntamičani se bezbrižno mogu početi pripremati za Zadar, Cibonu, Split, Zagreb…