Nemam profil na Facebooku i dok god sam pri zdravoj pameti neću ga imati!

U ispovijedi postoje samo vjernik i ispovjednik i nitko drugi. Ovo što se sada govori o uključivanju iPhonea u taj odnos je zapravo samo čista senzacija. Ne treba tome davati neku preveliku važnost. Naime, to je zgodna stvar ako čovjek želi preispitati svoju savjest, ali to imate danas u svakom molitveniku te ne vidim neku pretjeranu revoluciju na tom polju. Ljudi često žive od senzacija, a danas je očito ova tema postala aktualna, kaže don Zdenko Dundović
Moderna tehnologija prema svemu sudeći na velika vrata ulazi i u katoličku crkvu. Nedavno je i papa Benedikt XVI. apelirao na kršćane da prihvate digitalne komunikacije, ali uz dozu odgovornosti. Čak je krajem siječnja poručio kako nije grijeh koristiti se društvenim mrežama te je u skladu s tim čak i pozvao mlade vjernike da razmjenjuju važne informacije online. No, na tome se nije stalo, već nekoliko dana vijest kako je katolička crkva u SAD-u odobrila iPhone kao pomoć vjernicima kod ispovijedi podigla je puno prašine među vjernicima, ali prvenstveno među klerom. Program pod nazivom “Ispovijed” pušten je u prodaju po cijeni od dva dolara te ga mnogi opisuju kao izvrsno pomagalo za svakog pokajnika jer navodno aplikacija vodi korisnike kroz ispovijed te vjernici tako priznaju svoje grijehe. Osim toga isti program im omogućuje obavljanje pokajanja ovisno o osobnim karakteristikama kao što su dob, spol i bračni status. Navodno, sve zajedno ipak nije zamišljeno kako bi potpuno zamijenilo klasičnu ispovijed, već bi trebalo predstavljati samo ohrabrenje korisnika da bolje i temeljitije shvate svoje postupke te češće potraže pomoć svećenika zbog odrješenja.
Ispovijed preko iPhona je nemoguća
Don Zdenko Dundović, mladi župnik župe Kraljice mira u Zemuniku Donjem i nadbiskupijski povjerenik za mlade tvrdi kako se cijela vijest svela na razinu senzacije, a ona to zapravo nije. Naime, kako ističe ispovijed bilo kojim putem osim klasičnim putem na relaciji vjernik-svećenik je nemoguća i neprimjerena.
– Prije svega mislim da je neodgovorno pisati o nečemu što nije istina, a što su popratili mnogi mediji. Naime, ne postoji ispovijed putem iPhonea, već je taj program pod nazivom “Ispovijed” samo pomagalo za svakog pokajnika. Napravljen je kao aplikacija za koju nemam saznanja niti tko ju je napravio. Ispovijed preko bilo kakvog predmeta, uključujući i iPhone je jednostavno nemoguća. U crkvenoj praksi se dobro zna što je ispovijed, sakrament kojega vjernik obavlja u kontaktu sa svećenikom koji mu je na usluzi u ime Božje te mu u skladu s tim daje odriješenje. Dakle, u ispovijedi postoje samo vjernik i ispovjednik i nitko drugi. Ovo, što se sada govori o uključivanju iPhonea u taj odnos je zapravo samo čista senzacija. Ne treba tome davati neku preveliku važnost. Naime, to je zgodna stvar ako čovjek želi preispitati svoju savjest, ali to imate danas u svakom molitveniku te ne vidim neku pretjeranu revoluciju na tom polju. Ljudi često žive od senzacija, a danas je očito ova tema postala aktualna, kaže don Dundović.
Razočarano naglašava kako su bezobrazne tvrdnje da na račun navedenog programa Crkva zarađuje određena financijska sredstva, te ističe kako zapravo nije upoznat niti sa činjenicom tko zapravo stoji iza tog programa.
Svećenik nikad nije naplatio ispovijed
– Čitao sam komentare vezano uz tu aplikaciju na iPhoneu gdje sam našao tako bezobraznih izjava u kojima se navodi kako crkva sada naplaćuje pomoć vjernicima. Crkva s tim nema veze, ne znam čija je to bila ideja niti tko ju je realizirao, a s druge strane, nikada nisam čuo da je neki svećenik nekomu naplatio ispovijed. Možda u srednjem vijeku, ali danas ne. To je, kao što sam naveo dosta zgodna stvar ako netko ima mobilni telefon, bio to iPhone ili nešto drugo da na njemu može proći ispit savjesti da se prije ispovijedi u Crkvi malo preispita. Ne vidim ništa sporno u tome, dapače, to je vrlo korisno, no da je to sada nekakva senzacija, mislim da baš i nije. Ima puno pametnijih stvari od toga, ističe don Dundović.
Naglasio je kako se usprkos sve modernijoj tehnologiji još uvijek jako dobro zna gdje je jedino mjesto gdje čovjek može naći mir i utjehu.
Duhovna utjeha u crkvi
– Najveći problem je pitanje što danas čovjeku znači ići u korak s vremenom. Isus Krist kada je došao navijestiti Kraljevstvo Božje nije imao ni medija ni moderne tehnologije, itd. pa su svi ipak čuli njegovu poruku. Mislim da su ljudi danas previše opterećeni s time, moje osobno uvjerenje je da onaj čovjek kojemu je Bog potreban u životu, koji zna da ne može živjeti kako hoće, a takvome ne trebaju niti iPhone niti aplikacije jer takav čovjek vrlo dobro zna gdje može pronaći mir i tišinu, a to je crkva, i tu odmori i razgovara sa svojim Bogom, tu nalazi duhovnu utjehu, a sve drugo je zgodno, ali ne presudno za život vjere. Sva ta moderna dostignuća tehnologije su stvorena da se njima služimo, ali se s njima treba pametno služiti jer nas ona jako brzo bi vrlo lako mogu uništiti te degradirati kao ljude, odnosno osobe, upozorio je don Dundović.
Iako je novoimenovani dubrovački biskup Mate Uznić, koji je zamijenio na toj poziciji našeg nadbiskupa Želimira Puljića, izjavio kako se koristi Facebookom te je tako postao prvi biskup koji se njim koristi. Istaknuo je da se na takav potez odlučio kako bi bolje razumio osobe koje odgaja te zbog bolje komunikacije s ljudima, ali je i upozorio na određene opasnosti kakve jedan takav medij skriva. Don Dundović ipak smatra kako je od interneta još uvijek bolji način razumijevanja ljudi oko sebe stari provjereni živi kontakt s ljudima.
S ljudima komunicirati uživo
– Ja nemam otvoren profil na Facebooku, i dok god sam ja živ i pri zdravoj pameti neću ga imati. Za mene više vrijedi sjesti s ljudima, popričati s njima u četiri oka. Nemam ništa protiv tih društvenih mreža, ali osobno za takve stvari nemam niti vremena niti potrebe. Ja sa svojim ljudima u životu komuniciram uživo i to mi je najdraže, kao svećeniku, da osjetim tu ljudskost. Želim se s ljudima redovito družiti, čuti, tako da mi Facebook ne bi ništa pomogao u smislu bolje i intenzivnije komunikacije. Danas ima na tisuće boljih stvari od toga. Te društvene mreže mogu biti nekakav poticaj za raspravu, no pravi susret Boga i čovjeka mislim da se ne može dogoditi preko nikakvoga posrednika već isključivo osobno, i to na mjestima koja su za to predviđena. Nisam ja to izmislio. To je moje mišljenje, no nemam ništa protiv toga ako mladi misle da je to jedini način na koji oni mogu sebe ostvariti te sebi pomoći i biti moderni, to je njihova slobodna volja i odluka, a u to se ne bi htio miješati, ali tada imaju i određenu odgovornost jer s time dolaze i određene posljedice, primjerice krađe identiteta, profila i slično. Osobno ne bih htio s nikim dijeliti najintimnije trenutke svog života putem društvenih mreža istaknuo je don Dundović.