Zadranin je onaj koji “svidoči za slovo gospodnje”

Svaki broj u glagoljici ima dva imena i kad smo napisali 3276 onda smo napisali “jer slovo naše jest”, znači Zadranin je onaj koji ima “otačasko pozvanje, svidoči za slovo gospodnje” – Dario Tikulin

U izložbenoj dvorani Državnog arhiva Dario Tikulin održao je predavanje “Glagolja gradaškanja” o povijesti glagoljice na zadarskom području. Nazočne je u ime Arhiva pozdravio prof. Ante Gverić, a predavača je predstavio književnik Tomislav Marijan Bilosnić:
– Dario Tikulin, Zadranin, kako sam sebe naziva, nije čovjek velike službene biografije i bibliografije, ali je osoba nadasve zanimljiva i u mnogo čemu jedinstvena. Bašćinac, kazivač, Starovarošanin, od ovog tla na kojem stojimo sada, a možemo reći i Stanar, Arbanas, zaljubljenik u glagoljicu, glagoljanje, tumačenje gradaškanja, ali,  što je najvažnije, veliki znalac svakog detalja grada Zadra vezanoga za glagoljicu, istaknuo je Bilosnić.
Kad se napiše “Zadranin”, kazao je na početku svoga izlaganja Dario Tikulin, svako slovo i broj, dobijemo broj 3276 te otkrio okupljenima njegovo značenje.
– Svaki broj u glagoljici ima dva imena i kad smo napisali 3276 onda smo napisali “jer slovo naše jest”, znači Zadranin je onaj koji ima “otačasko pozvanje, svidoči za slovo gospodnje”. Zato Baraković i zove Zadar “Slovan-Grad”, kazao je Tikulin, koji je potom nazočnima prikazao niz fotografija, crteža, slika i kaligrafija na temu glagoljice u Zadru i okolici, ali i iz daljih krajeva. Tako je prikazana i naslovnica glagoljske knjige tiskane u Tuebingenu 1561. u lutoranskoj tiskari na kojoj je jasno istaknuto da je pisana hrvatskim jezikom.
– Nijemci su tada priznavali da imamo hrvatski jezik, a danas se u Njemačkoj sve više govori o srpsko-hrvatskom, primijetio je Tikulin te nastavio prikazivati zanimljive primjerke glagoljske baštine te se osvrnuo i na latinicu u svijetlu jerolimske tradicije kazavši kako misli da nije bilo sukoba između latinice i glagoljice. Iznio je također i mišljenja koja sv. Ćirila i Metoda povezuju sa Solinom, a ne Solunom, s obzirom da ih grčki izvori ne poznaju. Tikulin se između ostalog osvrnuo i na prostor s kojeg u Zadar dolaze Arbanasi.
– Zanimljiv je predio iz kojeg su Arbanasi došli, poviše Bara, to su Šestani, šesta banija i Šestani to je skupina sela. Arbanasi su došli već sa znanjem hrvatskog jezika i glagoljaškom liturgijom, uz poznavanje šiptarskog govora jer je tu granica pa postoji dvojezičnost. Neki misle da su se tek ovdje naučili hrvatski, ali ja sam od svoje matere zapisao mnoge hrvatske riječi koje ona govori, a ne pripadaju ovom kraju zadarskom i može se prepoznati crnogorske govore, koje bi za to trebalo proučiti, kazao je Tikulin.
Publika je mogla vidjeti i glagoljski dokument iz 1920. godine, kukljičkog župnika don Šime Stipčevića iz njegove sačuvane bilježnice. Također je spomenuto kako je ninski župnik don Ivo Nikpal, još 1963. držao misu iz glagoljskog, Parčićevoga misala.
Tikulin je dio izlaganja posvetio i domaćim imenima u mjestopisu Zadra, kao što je predio Kruzi, danas poznatiji kao Karma, te glagoljskim natpisima po zadarskim crkvama. Pokazao je također vlastite radove u kojima glagoljska pismena i danas nalaze svoju primjenu, kako u kamenim natpisima, tako i u tečajevima glagoljske pismenosti za mlade kao i sve druge zainteresirane da bi grad Zadar sačuvao svoju staru glagoljsku baštinu.