17 °C
Online izdanje
Četvrtak, 21.kolovoza 2014.
Vi ste ovdje:  Home » Prilozi » Plodovi
RSS feed
Današnji broj
Plodovi
Povratak
MUNGOS - LJUTI NEPRIJATELJ PRIRODE
Piše: Denis Ivanković
Mungos je velika nesreća za svako područje gdje je naseljen. Ovu teoriju potvrdio mi je i dugogodišnji ravnatelj Nacionalnog parka "Mljet" prof. dr. sci. Karmelo Poštenjak, zgražajući se nad činom ishitrenosti i velike ljudske zablude pri unošenju mungosa u najljepši biser južnog Jadrana (otok Mljet) bez prethodno razrađene studije
Mungosi kod nas nemaju prirodnih neprijatelja

U proteklih stotinjak godina življenja na hrvatskom tlu mungos se od spasonosnog tamanitelja zmija preobrazio u ljutog neprijatelja lovstva i prirode uopće.

Unesene (alohtone) vrste su vrste koje se ne pojavljuju u prirodno danom okolišu, nego su unesene slučajno ili namjerno posredstvom čovjeka. Posljedica takvog djelovanja je promjena okoliša koja često postane trajna.

U Hrvatskoj i svijetu čest je problem invazivnih vrsta koje, kao što sama riječ kaže, vrše pravu invaziju na domaće, autohtone vrste i ponašaju se vrlo agresivno u za njih stranoj okolini. Veliki je problem za Hrvatsku danas, posebice za područje otoka Mljeta, invazivna vrsta mungosa koji spadaju u red mesoždera (lat. Carnivora), razred: sisavci (lat. Mammalia), koljeno: svitkovci (lat. Chordata), carstvo: životinje (lat. Animalia).

Izgled i razmnožavanje

Za mungose najjednostavnije možemo reći da izgledom podsjećaju na kombinaciju psa i mačke.

 Imaju izduženo tijelo s malom glavom i istaknutom njuškom. Okrugle uši su im visoko postavljene na glavi. Obično imaju dugačak rep, a noge relativno slabo razvijene. Mnoge vrste imaju točke, pruge ili šare po tijelu i repu. Radi se o životinjama iznimne brzine i spretnosti, koje obilato koriste tijekom života.

Sva su im osjetila dobro razvijena, a osobito vid i njuh.

 Izrazito su reproduktivna vrsta u kojoj je ženka skotna sa 42 dana i okoti 2-4 mlada, koji su već sa 9 mjeseci reproduktivno sposobni.

Borba s kobrama

 Hrane se svime što mogu svladati. Od kukaca, riba, rakova, manjih sisavaca, jaja ptica i gmazova... Ponekada prehrani dodaju biljnu hranu kao što su bobice i voće. Mungosi su osobito poznati po tome što se hrane zmijama. Indijski sivi mungos pravi je junak u borbi i s kraljevskim kobrama dužine do šest metara. Ta prava borba Davida i Golijata postaje još zanimljivija zbog činjenice da mungosi nisu otporni na zmijski otrov i da bi i samo jedan ugriz bio dovoljan da ubije mungosa.

Iznimna brzina i spretnost omogućava mungosima da izbjegnu napade zmije i da je u kratkom vremenu usmrte snažnim ugrizom koji joj smrska glavu.

Introdukcija na Mljet

 S namjerom da s otoka u Hrvatskoj uklone zmije otrovnice koje su se previše namnožile i postale stalna opasnost za ljudsko zdravlje i stoku, Ministarstvo poljodjelstva u Beču početkom 20. stoljeća donijelo je odluku o introdukciji (unošenju) mungosa na otok Mljet. Uneseno je 11 životinja, sedam mužjaka i četiri ženke koje pripadaju vrsti sivi ili mali indijski mungos (Herpestes javanicus auropunctatus), a dokazano su ponajbolji tamanitelji zmija otrovnica iz porodice cibetki. Sa smanjenjem broja zmija otrovnica, osobito poskoka, mungos je prešao na drukčiji način ishrane napadajući uz sitne glodavce još i plemenitu divljač, posebice na otocima. Indijski mungosi izvanredno su brze i okretne životinje. Brojna hrana su mu postale zavičajne vrste i različite ptice (osobito one vrste koje se legu na tlu ili u niskom raslinju), kojima pije jaja ili ubija ptiće u gnijezdu.

Štetnik i prijenosnik bjesnoće

Zanimljivo je da u nedostatku plijena često ulazi u vinograde i voćnjake hraneći se grožđem i smokvama. Od kada su mungosi uništili zmije na Mljetu, njihov plijen postale su mnogobrojne vrste malih životinja, zavičajne i migratorne vrste ptica (prepelice pućpure), a približivši se ljudskim naseljima, ne štedi se ni domaća perad.

Mungos je izrazito štetna životinja. Prijenosnik je nekih bolesti, naročito bjesnoće. Previše se namnožio i poremetio je odnose među drugim vrstama divljih životinja pa mungos od 1949. godine ne uživa nikakvu zakonsku zaštitu, a nijedna metoda istrebljenja do danas nije urodila plodom. Mungos se, prema saznanjima lokalnog pučanstva, proširio s Mljeta na rubno priobalno područje i dalje se širi uz priobalje prema sjeveru.

Posljedice ishitrenosti

Sve ovo što je opisano samo je dio velikog problema današnjice: problema invazivnih vrsta. U okolišu domaćina strana flora i fauna u pravilu je agresivnija nego domicilne vrste, počinje dominirati prostorom i time ugrožavati bioraznolikost. Jednom kada se prekine prirodni biološki lanac posljedice su nepredvidive, nesagledive i praktički ireverzibilne.

 No, problemi nisu samo ekološke prirode, već sežu mnogo dalje.

Jednom rečenicom, mungos je velika nesreća za svako područje gdje je naseljen. Ovu teoriju u ugodnom razgovoru potvrdio mi je i dugogodišnji ravnatelj Nacionalnog parka "Mljet" prof. dr. sci. Karmelo Poštenjak, zgražajući se nad činom ishitrenosti i velike ljudske zablude pri unošenju mungosa u najljepši biser južnog Jadrana (otok Mljet), bez prethodno razrađene studije. S toga veliki oprez u razradi studije o unošenju alohtonih vrsta koje nikad nisu živjele na našim prostorima, jer za svaku pogrešku će nam priroda ispostaviti račun, u to možemo biti sigurni.

Trenutno nema komentara

Komentiranje više nije dostupno
Copyright © 2008. Zadarski list Uvjeti korištenja | Zaštita privatnosti | Impressum | Marketing
Powered by Sitestudio.hr