Darija na putu oporavka: Razočarana sam zbog izostanka podrške u Zadru

Zadarska studentica Darija Šimunov, oboljela od multiple skleroze, konačno je u Zagrebu prije nepuna dva tjedna krenula na skupe, ali neophodne rehabilitacijske terapije u jednoj privatnoj zagrebačkoj klinici. Zahvaljujući novčanim sredstvima prikupljenima u nekoliko humanitarnih akcija ova djevojka i njena bolesna majka u mogućnosti su priuštiti Dariji, od koje su bolnički liječnici digli ruke, svu potrebitu zdravstvenu skrb, a uz to i pokriti troškove stanovanja te prehrane u glavnom gradu Hrvatske.
– Od HZZO-a se u mom slučaju nema što pokrenuti budući da država ne pokriva ove moje troškove. Ja se liječim u privatnoj klinici dr. Maje Roje Novak u Zagrebu, koja raspolaže lijekovima iz inozemstva. Nema ni puna dva tjedna da sam krenula sa rehabilitacijom i moram priznati da sam već nakon drugog tretmana reagirala na te terapije. To je nevjerojatno iz razloga jer su mi liječnici rekli kako meni zapravo više nema pomoći. Nakon druge terapije počela sam micati nogama i to je za mene zaista velika stvar i uspjeh. Svakodnevno liječnici na ruke dajemo 100 eura što je cijena tretmana koji obuhvaća dva sata intenzivne fizikalne terapije te jedan sat liječenja medikamentima, magnetnom terapijom, strujama, akupunkturom, različitim vitaminskim injekcijama, svakakvim pripravcima za jačanje muskulature, jer su meni mišići potpuno propali te moram dobivati razne vitamine i aminokiseline kako bi se zaustavilo daljnje propadanje, zatim pčelinjim otrovom kojeg dobivam u trbuh i sličnim stvarima kojima ona raspolaže, dok u državnim ustanovama takav tretman ne možete dobiti, kaže vesela i optimistična Darija. 
Darija Šimunov, 25-godišnja djevojka iz Zadra, odlična studentica zagrebačkog Filozofskog fakulteta u lipnju 2006. godine saznala je da boluje od multiple skleroze i od tada je za nju započeo jedan sasvim novi život, život koji se u potpunosti promijenio. Iako se nije predavala te je nastojala relativno normalno nastaviti živjeti, nakon pola godine padom u kupaonici ozlijedila je donji dio kralješnice te ostala nepokretna. Od tada je prikovana za krevet i invalidska kolica u kojima njen dan započinje i završava uz velike doze tableta protiv bolova.
Preko 8 mjeseci čekala je na operaciju kičme jer joj zagrebački liječnici nisu htjeli priznati ozljedu od pada. Unatoč činjenici što su je mnogi bolnički liječnici s kojima je dolazila u kontakt otpisali, Darija se ne predaje te vjeruje da će se nakon oko šest tisuća eura vrijedne rehabilitacijske terapije u privatnoj zagrebačkoj neurološkoj poliklinici, na koju je izvrsno reagirala, vratiti na fakultet svojim obvezama i diplomirati, te ono što je najvažnije, vjeruje da će ponovno hodati te relativno normalno nastaviti živjeti.
– Neurološka obrada od strane bolnice nije mi učinjena već duže vremena. Bilo mi je obećano da ću to učiniti kod dr. Vesne Brinar u KBC Rebro. Upravo ta doktorica me je pri mom dolasku u Zagreb prije dva tjedna samo primila, pogledala, rekla da meni nema pomoći i poslala me natrag kući, to je bilo sve. Od neuroloških pretraga nije učinjeno ništa. Iz njenog neurološkog nalaza meni kao laiku da se zaključiti da je sa mnom sve u redu i cijeli nalaz zvuči poprilično dobro, na što ona meni kaže da mi nema pomoći i da je to kraj priče. Ne znam što bi rekla na to. Sve ove godine liječila sam se u bolnici Sestara milosrdnica, ali ni tamo mi ništa nisu pomogli. Nakon ovog nalaza na Rebru, nitko me nije naručio na kontrolu, niti sam dobila kakve lijekove ili propisanu terapiju. Ja sam im očito jedna velika liječnika pogreška, no to nitko od njih na žalost neće priznati, ističe Darija.
Novčana sredstva prikupljena u humanitarnim akcijama organiziranima za Dariju počela su se topiti te joj je pomoć dobrih ljudi u Hrvatskoj i dalje potrebna kako bi mogla nastaviti sa skupim terapijama koje joj pružaju nadu u bolje sutra. Na HZZO ne računa jer oni ne pokrivaju troškove ovakvog vida rehabilitacijske terapije u privatnoj klinici.
– Od prikupljenih novaca u humanitarnim akcijama koje su pokrenuli dobri ljudi osim skupih rehabilitacijskih tretmana financiramo i svoje troškove života jer majka ne može raditi dok se ovdje brine za mene. Osim toga bili smo primorani kupiti elektromotorni krevet koji mi je neophodan da bi mogla uopće sjediti, jer ne mogu sjediti bez naslona. Za njega smo izdvojili preko 15 tisuća kuna. Osim toga novac odlazi i na kupnju higijenskih potrepština i krema za rane koje dobivam od ležanja. Pelene i ove podloške koje koristim u određenoj mjeri pokriva doznaka, no to dakako nije dovoljno, jer moje potrebe daleko premašuju te količine te ih moramo i kupovati. Tu još spadaju sterilne gaze, razne masti i kreme za njegu kože… Već se dosta novca potrošilo na takve stvari, tako da sam počela trošiti novce namijenjene za terapije, pa sam u strahu da neću imati dovoljno novca za njih. Za početak moram proći terapije koje će trajati pet dana u tjednu neka tri do četiri mjeseca, što se računa kao jedan tretman, da bi se uopće moglo vidjeti da li ja zadovoljavajuće reagiram na njega. Koliko će tih tretmana meni biti potrebno ne znam, niti itko u ovom trenutku to može znati, kaže Darija.
Samo podstanarski stan u Zagrebu mjesečno plaćaju 300 eura, a njezina majka, koja je preživjela dva moždana udara i operaciju vratne kralježnice te boluje od kroničnog pankreatitisa, trenutno ne radi jer je ne može ostaviti samu, a da bi nesreća bila još veća, kako kaže Darija, i Grad Zadar joj je u ovoj godini bez ikakvog objašnjenja prestao plaćati pomoć u iznosu od 2 tisuće kuna. Smatra da su je upravo Grad Zadar te njeni Zadrani najviše iznevjerili i zaboravili. Naime, sve humanitarne akcije organizirane su u drugim gradovima i od strane ljudi koji uglavnom nisu iz Zadra.
– Prošle godine smo dobivali 2 tisuće kuna pomoći od Grada Zadra, ali to su nam ove godine ukinuli, a razlog tome ne znam. Još jedan humanitarni koncert bit će uskoro održan u Zadru od strane dobrih i dragih ljudi iz Zagreba. Po tom pitanju moj rodni grad Zadar za mene nije učinio ništa. U Splitu, Rijeci i Zagrebu su organizirani koncerti za mene. Ljudi u tim gradovima su samoinicijativno pokrenuli takve akcije, a moj grad Zadar umjesto da mi u najtežim trenucima pomogne, još mi ukine pomoć koju su nam davali za stan i hranu. Mali ljudi su sve što mi preostaje. Moj grad me je jako rastužio. Prošlog ljeta sam kontaktirala dogradonačelnika Grgurovića te zatim i gradonačelnika Vrančića, a s obzirom da su oni upravo i liječnici, zamolila sam ih ako bi mi mogli nekako financirati pregled magnetskom rezonancijom, jer je to skup pregled, a mi nismo bili u mogućnosti financirati ga. Gradonačelnik je jednostavno mojoj majci zatvorio vrata pred nosom, te je tako završila moja borba za humanim ophođenjem u Zadru, razočarano je rekla Darija.
Još jedan u nizu humanitarnih koncerata za pomoć Dariji Šimunov, oboljeloj od multiple skleroze održat će se u Arsenalu 28. ožujka, a organiziraju ga Kršćanska adventistička crkva i Gospel grupa Agape iz Zagreba.

 POMOĆ GRADA NIJE UKINUTA, NEGO JE PRESTALA

Darija Šimunov je razočarano izjavila kako joj je Grad Zadar ukinuo 2 tisuće kuna pomoći za prehranu i kućne troškove, no pravog razloga za to nije znala. Nada Gauta, voditeljica Odjela za socijalnu skrb i zdravstvo u Gradu Zadru objasnila je razlog zbog čega je zapravo nastao zastoj u isplatama od strane Grada:
-Nikomu nije ništa ukinuto jer se rješenje o financijskoj pomoći izdaje na određeni rok. Obično se radi o rokovima od 6 mjeseci ili godine dana. Darija Šimunov je imala rješenje na godinu dana koje je završetkom 2009. godine prestalo vrijediti te je bilo potrebno podnijeti novi zahtjev za financijskom pomoći od strane Grada za 2010. godinu, no oni to nisu učinili te je stoga Grad prestao sa isplatama. Sa njenom mamom sam se jednom prilikom čula i telefonski kada sam joj rekla da mi donese račune stanovanja kako bi im podmirili i te troškove, struje, vode, komunalne naknade, no ona nakon toga nikada nije došla k nama, kazala je Nada Gauta, voditeljica Odjela za socijalnu skrb i zdravstvo u Gradu Zadru.