“Mirko je imao istu strast za znanjem kao Nikola Tesla”

Svi smo mi u nekom razdoblju svoga života išli u školu. Oni koji su u svom životu imali priliku i sreću raditi s djecom, znaju koliko je umijeća potrebno da bi se prenijelo određeno znanje. Postoji neki nepoznat, transcedentalan otpor u čovjeku za stjecanje novih spoznaja.
Nije odrastao uz akademike
Velik broj izostanaka u školama i negativne ocjene kod učenika posljedica su tog otpora, te nedovoljno istražene pojave. Usprkos svijesti o obrazovanju kao preduvjetu napretka pojednica, a u konačnici čitavog društva, usprkos nastojanjima onih koji vam žele dobro na ukazivanje važnosti obrazovanja u životu, ta bitka izgubi se često. Pitanja: kako ću ja to naučiti, tko će to, što će mi to, ja to ne mogu, samo da pogledam mobitel… udaljavaju nas od cilja. Mirko s tim nikakvih problema imao nije. On imao neutaživu žeđ za stjecanjem novih znanja. Izgleda to poput grude snijega koja se kotrlja niz snježnu padinu. Isprva, to je mala gruda, ali kako se valja po snijegu, ona postaje sve veća i veća. Tako je Mirkovo znanje postajalo respektabilne veličine. Što je to u čovjeku što ga usmjerava putem obrazovanja i znanja? Mirko potječe iz okruženja ribara i pomoraca. Nije odrastao uz akademike. Nesumnjivo je imao natprosječno pamćenje, ali bez te strasti za znanjima pamćenje bi bilo neupotrebljivo. On je stjecao znanja s lakoćom kakvom pjeva Oliver. Ja bih Mirka usporedio s fenomenom Nikole Tesle. Oba su povezani s istom planinom: Velebitom. Samo što je njegove vrhove Nikola gledao sa sjeverne strane, a Mirko s južne. Ta strast za znanjem, ta želja za razumijevanjem svijeta oko sebe jest fascinantna. Rijetka je to pojava.
Imao sam prilike prošle godine osobno upoznati Mirka na jednom odjelu zadarske bolnice. Došao sam mu u posjet, mada ga nisam poznavao. Pitao sam osoblje bolnice je li tu Mirko. Svi su odmah znali koga tražim. Prezime mu nisam trebao niti izgovoriti. U razgovoru kazao mi je da redovito čita u novinama prilog Dogodilo se na današnji dan. To je, kako mi je tada rekao, odličan izvor novih informacija, a i prilika da se osvježe stara znanja. Jednako je tako dobar i TV kalendar. Tako se održava jedan nivo potreban da bi uopće mogao sudjelovati u odmjeravanju snaga u natjecanjima znanja. A to su kvizovi. Imao sam sreću da sam i sam bio sudionik Kola sreće i Najslabije karike. Nastupi u kvizovima nisu jednostavni. Popusti čovjeku koncentracija, na lice mu stave pudera, reflektori blješte, režija daje upute, okruženi ste svojim protivnicima. Ali Mirka nije ništa omelo. Ipak jest, jer je u Milijunašu pogrešno odgovorio na pitanje: Od koga su Splićani potkraj 13. stoljeća oteli otok Brač? Mirko je, umjesto od Omišana, odgovorio od Dubrovčana, te osvojio samo 32.000 kuna. U Najslabijoj karici, pak, izbacivali su ga sami natjecatelji jer su ga doživljavali kao prijetnju.
Nikada nije potcjenjivao svog protivnika
Imao je izvanredno znanje, mada nije imao diplomu nekog sveučilišta, a studirao je pravo. Imamo dosta takvih primjera u svijetu, npr. Bill Gates nikad nije diplomirao na Harvardu, iako je studirao tamo. Mirko se igrao u kvizovima na isti način kao što je Krešimir Ćosić igrao košarku: nikada nije potcjenjivao svog protivnika, već je pokazivao poštovanje i respekt prema njima, mada ih je pobjeđivao. Nikada nije ljude promatrao s visine, mada je u Potjeri, kao lovac, bio i fizički smješten na povišenom dijelu scenografije. Kao da je birao riječi kako ne bi povrijedio onog nasuprot sebe. To su prepoznavali gledatelji na malim ekranima. Zato je, preko televizije, Mirko bio drag gost u našim kućanstvima, preko televizije. Svojim znanjem trajao je i u onoj državi kao natjecatelj kultne Kviskoteke, a i u Hrvatskoj u čitavom nizu kvizova. Dokaz je to kako znanje nema prostorna ni vremenska ograničenja. Zbog Mirka su čak mijenjana i pravila u Milijunašu. Naime, Mirka su, kao jokera zovi, nazvali čak 48 puta. Kako sam i sam bio joker zovi, zahtjevi produkcije HRT-a bili su sljedeći: morali ste biti u tišini u nekom prostoru, uz telefon, i čekati hoće li vas nazvati. Nema šetnje, nema vožnje automobilom ni autobusom, nema odlaska u kafić. I satima, onoliko koliko traje snimanje u Zagrebu, isčekujete hoće li vas uopće nazvati, jer je možda sudionik kviza pao na nekom pitanju i bez da je iskoristio joker zovi. Kad zazvoni telefon, sa strepnjom dižete slušalicu, a ono susjed pita imate li brašna za posuditi. Moje je mišljenje da HRT nije imao razloga mijenjati pravila, jer je bilo interesantno hoće li Mirko točno odgovoriti na postavljeno pitanje. Po mome, on je dizao gledanost kviza, gledanost nije padala. Jedino ako televiziji nije smetalo što im natjecatelji odnose novac, uz Mirkovu pomoć.
Sinonim za telefonski poziv koji rješava stvar
Mirko je bio gospodin, čovjek s manirima. Miran i odmjeren intelektualac. Cijenili su ga svi, bez obzira žive li na otocima, na planini, na 17. katu nebodera u Novom Zagrebu ili u malom selu pokraj Donjeg Miholjca. Bez obzira jesu li to radnici na gradilištu ili sveučilišni nastavnici. Mirkovo ime postalo je sinonim za telefonski poziv koji rješava stvar. I to sve iz malog mjesta Rtina na obali Podvelebitskog kanala, čiju je slavu Mirko pronio izvan granica svoje Hrvatske. Mirko, ponosni smo jer si bio naš sugrađanin. Možeš biti primjer mladima u pristupu učenju i u odnosu prema ljudima. MM, nedostajat ćeš nam.