Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Bez komuna nema izlaza iz pakla droge

16.06.2011. 22:00
Bez komuna nema izlaza iz pakla droge


Nizom svjedočanstava iznijetih na tribini na kojoj se govorilo o maloljetničkoj delinkvenciji, bivši ovisnici i njihovi roditelji ukazali su na činjenicu kako izlaza iz pakla droge nema izvan komuna i terapijskih zajednica pa čak i kada su u pitanju maloljetnici i mlađi punoljetnici


Nakon uvodnih  izlaganja Mile Špinderk, psihologinje u Obiteljskom centru  Zadar i Ljiljane Dujmović, voditeljice grupe za maloljetničku delinkvenciju Policijske  uprave zadarske, koje su u srijedu navečer gostovale na tribini pod nazivom “Maloljetnička delinkvencija – izazov  obiteljima i društvu” u organizaciji Udruge za prevenciju  zloporabe opojnih droga i pomoć obiteljima ovisnika Nada,  uslijedio je cijeli niz pitanja i  svjedočanstava iz publike od  kojih su neka bila popraćena i  suzama.
 Naime, nakon što se “otvorila” tema kažnjavanja i represivnih radnji prema maloljetnicima i mlađim punoljetnicima koji su se ogriješili o zakon,  te tvrdnji dviju socijalnih radnica iz publike kako imaju  samo dobra i pozitivna iskustva  sa svim institucijama u koje su  one osobno uputile štićenike,  svoje je bolno svjedočanstvo  iznijela mlada žena koja je kao  18-godišnjakinja, zbog zloporabe opojnih droga završila iza  rešetaka.
Teror i batine
– Molim Vas nemojte to govoriti. Ja sam s tek napunjenih  18 godina završila u zatvoru i  dobro znam kako to izgleda.  Batina sam dobila i na policiji,  odmah po privođenju, a tukli  su me i kasnije u zatvoru. Nisam se imala kome požaliti, a  bez ikakvih rezultata bile su i  pritužbe mojih roditelja. Kada  ste unutra, jednostavno mogu s  vama raditi što hoće i nemate  se kome požaliti niti će vam  itko pomoći – kroz suze je govorila bivša zatvorenica, čija je  agonija trajala nešto više od  dvije godine.
 Napomenula je kako je tek  po izlasku iz zatvora krenula na  liječenje od ovisnosti te da je  taj program, srećom, uspješno i  završila. Njezino emotivno  svjedočanstvo natjeralo je suze  na oči i nekolicini majki čija su  djeca prošla sličnu sudbinu pa  se na tribini moglo čuti i o  policijskom batinanju mokrim  novinama, pijeskom i slično, no  socijalne radnice ukazale su na  izmjenu zakona prema kojoj  takvo što više nije moguće.
– Moja je majka imala stan  nedaleko od splitskog zatvora i  znam da je to nekada bila praksa. Ondašnja milicija tukla je  naveliko. Zbog jauka, zapomaganja i plača često je znala  nazvati u zatvor i reći im da  prestanu s tim, da ona to više  ne može slušati. Ali danas to  više nije tako – istaknula je  socijalna radnica, dok je Ljiljana Dujmović upozorila da  se svi oni koji imaju pritužbe na  rad policajaca mogu obratiti  takozvanoj internoj kontroli  koja potom takve slučajeve istražuje i rješava.
 Napomenula je kako se policiju zbog fizičkog zlostavljanja može prijaviti te da je u  svim slučajevima potrebno samo donijeti potvrdu o zadobivenim ozljedama. Potaknuta  svjedočanstvom mlade zatvorenice jedna je majka postavila  pitanje zbog čega se te maloljetne osobe ili mlađe punoljetnike ne šalje u komune i  terapijske zajednice umjesto u  zatvor.
Zbrinjavanje u  terapijskim zajednicama
– Moj sin je u zatvoru dolazio  do droge. Kako? Ne znam!  Znam samo da jest – ogorčeno  je prokomentirala majka zatvorenika ustvrdivši kako iz  osobnog iskustva, ali i iskustava njoj poznatih osoba, ne  vidi drugi izlaz iz pakla droge  bez odlaska u komune i terapijske zajednice. S njom se  složila i administratorica  Udruge Nada koja je prije nekoliko godina završila program  liječenja od ovisnosti u jednoj  talijanskoj komuni.
– U Italiji maloljetne osobe  koje počine kazneno djelo zloporabe opojnih droga odmah  upućuju u terapijske zajednice  i komune gdje potom ostaju do  navršene 21. godine života. Tamo im se pruža i mogućnost  izobrazbe, a postoji i dobro  uhodan program resocijalizacije, odnosno zbrinjavanje tih  osoba nakon što izađu van.  Znam da zvuči okrutno te mlade osobe na tako dugo vrijeme  smjestiti u neku takvu ustanovu, ali se u njihovoj praksi to  pokazalo jako dobrim – ispričala je administratorica Nade, dodavši kako se ulasku Hrvatske u Europsku uniju raduje  upravo zato što će tada udruge  poput Nade moći svoje članove  poslati u takve ustanove, a izrazila je i nadu kako bi u tom  slučaju i Hrvatska mogla preuzeti model od europskih zemalja te svojim mladim prijestupnicima pružiti isti takav  tretman.