Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Mrtvi su Hrvatska jer njima je dugujemo

16.06.2011. 22:00
Mrtvi su Hrvatska jer njima je dugujemo


– Cijeli naš grad je uistinu heroj. Zbog svih tih pekara koji su nam pekli kruh, ljudi koji su radili u vodovodu, elektri i omogućili da imamo vodu i struju, profesori na Sveučilištu su predavali, škole su radile, grad je bio živ. Ne znam zašto je to tako, ali danas kao da se sramimo svega toga, kazao je Matešić


Knjižara Verbum u  Zadru ugostila je još jednog  književnika u nizu svojih susreta  “Večer u knjižari”. Ovoga puta  Zadranima se predstavio njihov  sugrađanin Ivica Matešić Jeremija, književnik i publicist najpoznatiji po svojim kolumnama  koje objavljuje u Zadarskom listu.
Matešić je član Društva hrvatskih književnika i vojni časnik. Zamjenik je načelnika  službe za međunarodnu vojnu  suradnju Ministarstva obrane  RH. Njegove knjige vezane temom Domovinskog rata vrijedan su dokument o ljudima koji  su bili dio priče nazvane stvaranje slobodne Hrvatske. “Križ  moje braće”, “Uskrs duše gardijske”, “S nama su”, “Mir tebi  gardo”, “Takvo zar bilo je lice  tvoje”, “Naresla je trava” i “Mi  smo Zadar” samo su neki od  naslova njegovih djela. Pisac je i  scenarija za DVD-e.
U susretu u knjižari najviše je,  naravno, bilo riječi o Matešićevom djelu, a shodno tome i  o Domovinskom ratu o kojem  piše. Tako je otkrio i kako je  počeo pisati kolumne o Domovinskom ratu.
– Danima se vodila bitka u  Suhovarama i Poličniku. Nikada  nas nitko nije posjetio, osim jdnog fotoreportera. Pomislio sam  piše li itko išta o ovome što se  događa? Kad smo ranjene vozili  u grad preko Borika vidjeli smo  ljude kako sjede u kafiću i piju  kavu, a mi u krvi do koljena. Tako  sam ja počeo pisati, napisao sam  jednu stvar koju je Neno Krstić  bez moga znanja odnio u Narodni list, to je objavljeno i tako  je počela suradnja, prisjetio se  svoje prve kolumne Matešić.
Jeremija se u razgovoru s moderatoricom susreta Ines Grbić  prisjetio teških trenutaka koje je  proveo u ratu, a otkrio je da mu  je najteže bilo javljati obiteljima  o njihovim poginulima. Također  se prisjetio i nekih smiješnih trenutaka kojih je i u tako ružnoj  situaciji, kao što je rat, uvijek  bilo. Kako Matešić kaže, smijeh  je valjda bio lijek da ne polude.
Njegove knjige prepune su  sudbina hrvatskih ratnika, kojih  se, osim njihovih obitelji i prijatelja rijetko tko više sjeća.  Upravo on svojim pisanjem čuva  priče o tim hrabrim ljudima bez  kojih danas ne bismo živjeli u  svojoj domovini. Uz njih Matešić  je istaknuo kako je cijeli grad  Zadar uistinu ratni heroj zbog  svih onih koji su omogućili da u  ratu bude grad.
– Cijeli naš grad je uistinu  heroj. Zbog svih tih pekara koji  su nam pekli kruh, ljudi koji su  radili u vodovodu, elektri i omogućili da imamo vodu i struju,  profesori na Sveučilištu su predavali, škole su radile, grad je bio  živ. Ne znam zašto je to tako, ali  danas kao da se sramimo svega  toga, kazao je Matešić.
Kratko se dotaknuo i onih koji  su se izvlačili od mobilizacije da  bi se bogatili dok su drugi ginuli.
– Jedni su ginuli, a drugi su se  bogatili. Ali nikad me to nije  pokolebalo jer mi smo živjeli za  domovinu, kratko je prokomentirao Matešić.