Dva para cica – dobra reklama za turističku sezonu

Možda i dogodi se čudo… A Hrvatska prođe u drugi krug nogometnog pakla. Ako se kojim čudom to i dogodi, nadam se da su što iz Poljske, što iz Ukrajine teleportirali onu šačicu naših idiota, ne heroja i navijača nego zločinaca, zbog nekulturnog ponašanja na stadionima. Dvajspet keka eura po bakljadi, a ne vjerujem da će to Marković i Bilić iz svog džepa dati.
Pokušala sam, samo pokušala, jer su me jedva nagovorili, pogledati jednu utakmicu, ali kad sam vidjela da naši zvižde Talijanima na himnu, pocrvenila sam od srama. A rasističke ispade i banane da ni ne spominjem. Malo nas je, al’ smo stvarno govna! I nismo se makli s brdovitog Balkana.
I kad sve skupa do sada zbrojim gdje smo se obrukali i/ili gdje su nas navijači kao naciju obrukali, ispadne da je najbolje što nam se do sada dogodilo, osim rezultata – naravno, slika one četiri cice koja je obišla svijet. O moralu i nemoralu nećemo, jer ima i većeg nemorala od pokazivanja obične, čak nesilikonizirane ženske ćićone, ali se o tome ne govori. Davno netko rekao je da je moralno ono što se mora…
Dva para cica, ako okrenemo pilu naopako – dobra su reklama za turističku sezonu. Možda ovi koji su u Europi nakon baluna dođu do nas na ljetovanje. Ako zbog ničeg drugo, onda zbog ta četiri baluna. A curama treba piće platiti, jer bi se moglo dogoditi da su za hrvatski turizam napravile više od svemogućeg Nike i njegove zakonite sa sloganom o raju na zemlji.
Mislim da ne trebam ni reći da sam oboljela od kockica na sve strane. A kako me tek nerviraju one zastavice po autima… Općenito, cijelo ovo ludilo oko baluna me toliko nervira da mi malo fali da se počnem tabletirati apaurinima. Još kad vidim one inače totalno nezainteresirane za sport, kao vlastitu mater pred ogromnim elcedeom, koja o nogometu pojma nema ali uredno valja pizdarije, ospem se. Po cijelom tijelu. Sva na kockice…
A lipo li je prošetati po gradu navečer dok naši igraju. E, tada je grad po mojoj mjeri. Promet ulicama isto. Ali nakon tog cijelog šušura, kad je horda pijane stareži i mladeži nahrupila u grad okinđureni kao da je karneval, odmah sam se izneredila i požurila doma. Idem prema puntiću na parkingu, a horda pijanih idiota, njih po deset u autu, rade po cesti osmice, mašu zastavama i bocama piva. Trube, viču, skviče, pušu u one j…ne vuvuzele… Pošteni prolaznik namjernik može samo Gospu dozivati da mu ne doleti koja boca u glavu. I kolone takvih, a policije nigdje.
Ispred mene mater s djetetom od 4-5 godina, i nije da sam prisluškivala, ali išla sam za njima pa je logički da sam čula razgovor. Pitam mali:
– Mama, ko su ovi luđaci?
– Sine, to su ti navijači. Navijaju za Hrvatsku, sad je utakmica završila.
– A ko je pobijedio?
– Nitko sine, igrali smo s Italijom 1:1. I mi i oni su dali gol.
– Pa jesu mama, vidiš da su luđaci. (broji aute u koloni) Jedan luđak, dva luđaka, tri luđaka, četiri luđaka…
Ubijte me, raspnite me, štogod, ali ja ovo više ne mogu podnijeti…
Mare ([email protected])