Nekadašnji barakovićevci donirat će školske knjige za dvije obitelji

Oliver je nakon radnog petka iz Graza krenuo za Zadar. Upravo kao i stotinjak njegovih kolega iz generacije 1982./83. nekadašnjeg školskog Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje “Juraj Baraković”, današnje Gimnazije Jurja Barakovića, na 30. obljetnicu mature. Čak 135 maturanata i njihovih razrednika iz deset razreda okupilo se u petak navečer pred Gimnazijom, nakon čega su se uputili u Arsenal gdje su još jednom, kao uostalom i svakih pet godina, postali maturanti pred ulaskom u život koji ih je sve odveo u različitim smjerovima.
– Svake nas je godine sve više i više. Tu jednu večer svakih pet godina isključimo se iz svakodnevice, neopterećeni od problema i života vratimo se u doba kad smo bili maturanti. Devedeset posto nas završilo je fakultete, no ti doktori znanosti, odvjetnici, doktori, inženjeri taj dan imaju 18 godina, zabavljaju se i pričaju o zgodama u školskim klupama, kaže Đurđica Šokota, bivša maturantica i jedna od organizatorica. Zajedno s organizacijskim timom u sastavu Bojan Ramov, Igor Bačić, Edi Perović, Ivan Bačić, Nataša Crljenko, Maja Lovrin, Helena Šimičević, Renata Ruić, Tea Mašina, Tea Jerkušić, Snježana Habuš i Vesna Bronić i spomenuta  Đurđica Šokota svakih pet godina ulažu veliki trud kako bi okupili što veći broj nekadašnjih kolega iz školskih klupa.
Nakon okupljanja ispred škole, u Arsenalu je obavljena prozivka po razredima.
– Mi smo vam svi bili “gradska” djeca i svi se znamo još iz osnovnoškolskih klupa tako da je logično da smo prozivku održali svi skupa, kaže Đurđica. A na prozivci je sudjelovala i nekolicina profesora, ipak u petak bez imenika pod rukom prisjećajući se s nekadašnjim učenicima svih njihovih nepodopština. Bili su tu prof. Ljubković, prof. Škulić, prof. Vranjković, prof. Radica, prof. Vežić i prof. Sorić. Uz večeru i dva DJ-a koji su po željama puštali pjesme Novog vala, onih starih dobrih 80-ih u kojima je ova generacija odrastala, večer je nastavljena u opuštenom izdanju do kasnih noćnih sati.
A da im nije bila samo zabava na pameti pokazali su i jednom krasnom gestom koja će ove jeseni itekako razveseliti dvije obitelji slabijeg imovinskog stanja.
– S obzirom da je oko 90 posto nas visokoobrazovano, mi smo generacija koja zna koliko je obrazovanje važno i koliko može pomoći u budućnosti. Stoga smo ove godine zajednički odlučili, umjesto da platimo nekoga da moderira večer, što smo odradili sami, taj novac prenamijenili smo za kupnju školskih knjiga za djecu u dvije obitelji slabijeg imovinskog stanja. Jedna naša kolegica radi upravo s takvim obiteljima tako da smo sigurni da će ih dobiti netko kome je pomoć potrebna, kaže Đurđica.
Za generaciju 1982./83. ostaje reći samo: “Sjedi, 5!”