Odnosi između prošlosti i suvremenosti u životu na Mediteranu

NUrope, Nomadic University u suradnji s Odjelom za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru od 23. do 27. kolovoza organizira skup pod nazivom „THAT OTHER SEA” – MEMORIES, IDENTITIES, ARCHIPELAGO/ ONO DRUGO MORE-Sjećanja, identitet i archipelogos.
Više riječi o samom skupu bit će sutra, na konferenciji za novinare, u Rektoratu Sveučilišta u Zadru, s početkom u 11 sati, a projekt predstavlja Josip Zanki:
Projekt Mediteran-sjećanja i refleksije preispituje odnose između prošlosti i suvremenosti u životu na Mediteranu. Mediteran je oduvijek bio mjesto nastanka i sjecišta različitih civilizacija, religija i kultura. Povijest Mediterana povijest je osvajanja, dominacija i kulturoloških utjecaja. Govori nam o idealističkim ratovima, kao o onim križarskim vođenim za jurisdikciju nad mjestom Kristova groba. Samo je mjesto obavijeno maglom povijesnog zaborava jer su Rimljani razorili i preorali nekadašnji Jeruzalem, da bi ga kroz viziju rekonstruirala Bizantska carica. Carica istog onog carstva čiji su glavni grad Konstantinopolis, baš kao i Zadar osvojili i opljačkali ratnici potaknuti njenom i drugim vizijama.
Povijest je to velikih luka, trgovačkih putova i svjetionika. U modernoj kulturi mjesto je to gdje se futuristički manifest dodiruje s političkim aktivizmom Koste Gavrasa, a književnost sjećanja Orhana Pamuka s mjenjanjem indetiteta Fernanda Pessoe. Mediteran je mjesto koje se stalno reflektira na vlastitu povijest, negirajući je, slijepo je oponašajući ili se praveći kao da nikad nije ni postojala. Kao što ideje Mediterana odlaze daleko na sjever, tako se isti taj Mediteran reflektira u arhitekturi, književnosti i organizaciji pejzaža na sjeveru. Sjever se stalno vraća Mediteranu, u jednom velikom krugu od grčkog ratovanja lorda Byrona do boravka Jamesa Joyca u Puli i Trstu. Grad Zadar jedna je od točaka na Mediteranu gdje je ispreplitanje povijesti i refleksije tako snažno da pretvara čitav grad u nepreglednu šumu simbola i događaja. I kao što je u jednom tekstu napisao Slavko Mikolčević „Samo ćemo staro kamenje vratiti na stara mjesta i bit će opet grad” Zadar se upravo tako stalno ruši, obnavlja i živi, puninom mediteranskog života. Suvremeno i tradicionalno, pučki i otmjeno kao što u svojoj arhitektonskoj matrici objedinjuje siromašne kamene kućice s gotičkim i klasicističkim palačama. Na mjestu gdje su nekad stajali srednjovjekovni bedemi austrougarski je urbanizam proizveo niz zgrada baš kao na obali u Rijeci i Puli. U drugom svjetskom ratu većina je zgrada srušeno, a njihova mjesta zauzelo je drveće. Pedesetih je godina na mjestu nekadašnje hrvatske čitaonice napravljena bijela kamena kuća, koja u sebi objedinjuje poetiku Bauhausa kroz tada svemoćni socrealizam. I onda kao u nekom paradigmatskom obratu 2005. godine nasuprot kuće nastala je instalacija ‘Morskih orgulja’ Nikole Bašića, koju je 2008. upotpunio i ‘Pozdrav suncu’.
Na samom kraju rive prepune povijesti i značenja veličanstven je zalazak sunca što se odvija u scenografiji kanala i bezbroj otoka. Upravo tamo more proizvodi zvuk-glazbu orgulja, a sunce napaja ćelije što noću reflektiraju vibrirajuće svijetlo. Četiri elementa- vode, zraka,vatre i zemlje objedinjuju se i pričaju nam bezbroj priča o gradu i Mediteranu. Priče koje se kao u knjizi Claudia Magrisa odvijaju na „Onom drugom moru”. Ideja ovog projekta je dodirnuti i odgonetnuti poneke od njih.