Slikar trenutka i intuitivnosti

U ovakvom slikarstvu ključno je pitanje kako ukomponirati slučajnost u prvotnu namjeru te u kojem trenutku sliku proglasiti dovršenom. Uspije li umjetnik na ovaj izazov odgovoriti zadovoljavajućim likovnim rješenjima – a to ovisi isključivo o njegovoj intuiciji onda mu i publika vjeruje, piše Vanja Babić
U zadarskom Arsenalu otvorena je izložba Jakova Đinđića pod naslovom  “Duša juga”.
Uz mali broj posjetitelja, za  što je Igor Gluić, akademski  slikar, optužio odnos medija  prema likovnoj umjetnosti,  otvorena je izložba koja se  tematski može podijeliti u  dvije skupine. Osim što se  osvrnuo na stanje u medijima, te istaknuo kako se ponešto o filmu i književnosti  još i nađe u novinama, ali  likovne umjetnosti gotovo da  i nema, Gluić je kazao štogod  i o opusu Jakova Đinđića,  njegova dugogodišnjeg prijatelja. Napomenuo je kako on  pripada jednom pravcu koji  je iznad moderne, a uvijek se  volio igrati sa svjetlom i trenucima.
– Jakov i ja smo surađivali u  časopisu “Zlato i srebro”.  Uvijek je bio s teleobjektivom. Njega je stalno zanimalo svjetlo, detalji… Jakov  je slikar i kad fotografira, no  nikad neće moći biti tako dobar fotograf kao što je slikar,  kazao je Gluić.
Vanja Babić u katalogu koji  prati izložbu piše:
“Jakov realizira tipično postmodernističke slikarske  uratke koji na kreativan  način objedinjuju neke principe akcionog slikarstva, lirske apstrakcije i apstraktnog  ekspresionizma. Ipak, kao  najvažniju karakteristiku  umjetnikove poetike valja istaknuti intuitivnost. U ovakvom slikarstvu ključno je pitanje kako ukomponirati  slučajnost u prvotnu namjeru te u kojem trenutku sliku proglasiti dovršenom. Uspije li umjetnik na ovaj izazov odgovoriti zadovoljavajućim likovnim rješenjima – a  to ovisi isključivo o njegovoj  intuiciji onda mu i publika  vjeruje. Promatrajući slike  Jakova Đinđića mi nužno  vjerujemo u njegovu gestualnu nesputanost, likovnu znatiželju, težnju k vječitom propitivanju ustaljenih slikarskih obrazaca i smjelost pri  tretiranju nekih od osnovnih  elemenata forme, lako posve  apstraktne, ove slike posjeduju i svojevrsnu metafizičku naraciju čiji su katalizatori isključivo obojene  plohe ili linije dok joj ishodište ipak obitava u sferama  čiste duhovnosti.
U vrijeme neslućenog porasta broja mogućih likovnoumjetničkih načina  izražavanja, klasičan medij  slikarstva nerijetko je potisnut u drugi plan. Međutim,  talentirani ponajprije prema  samima sebi iskreni slikari  još uvijek su kadri proizvesti  zanimljiva i poticajna slikarska ostvarenja. Među takve  zasigurno spada i Jakov  Đinđić čiji ćemo razvoj i ubuduće sa zadovoljstvom pratiti.”
Izložba ostaje otvorena do  31. kolovoza.