Šest mušketira obitelji Kardum

Za razliku od svojih vršnjaka, djeca u obitelji Kardum ne provode sate ispred kompjutera ili televizora, a tata Drago ističe kako je to pitanje gdje nema demokracije

Tolstoj je mudro rekao kako sve sretne obitelji nalikuju jedna na drugu, dok je svaka nesretna obitelj nesretna na svoj način. Kako živimo u vremenu u kojem se i prečesto piše o brojnim sudbinama nesretnih obitelji dala sam se u potragu za jednom sretnom. Nije mi trebalo dugo, na posljednjem katu jedne od stambenih zgrada na Smiljevcu zatekla sam sretnu obitelj Kardum, kako sami sebe zovu. Već na samim vratima shvatila sam da sam ušla u kuću u kojoj se živi po onoj staroj “smijeh je lijek” pa nisam mogla, a da i sama ne budem zaražena širokim osmjesima mame Sanje, oca Drage te četvero djece, jedni drugima do ušiju: Marte, Lovre, Ane i Petra. Odmah sam zatražila odgovor na pitanje koje me dovelo do njih: kako izgleda jedna sretna obitelj?
Svi za jednog, jedan za sve
– To je obitelj, a ona znači zajedništvo, iskrenost, mušketirski rečeno svi za jednog, jedan za sve. A sreća dolazi od toga što smo svi zajedno, nismo usamljeni i otuđeni, znamo gdje pripadamo – pripadamo jedni drugima, vrlo jednostavno odgovorila je mama Sanja.
Sanja Kardum po struci je doktorica fizikalne medicine, ali odlučila je da ne želi većinu vremena provoditi na poslu, nego odgajajući svoje četvero djece. Drago Kardum, po struci viši fizioterapeut, jedno je vrijeme radio prodajući osiguranja, no odlučio je ne baviti se više poslom koji je, kako sam kaže postao previše nemoralan. Umjesto toga žive od ušteđevine i proizvoda zemlje koje sami uzgoje na imanju u Vukšiću, kojima na etiketi stoji “Sretna obitelj Kardum”. Maslinari su zasigurno za obitelj Kardum čuli još 2010. godine kada je njihovo maslinovo ulje osvojilo prvu nagradu na “Noćnjaku 2010”.
– I suprug i ja u duši smo zapravo slobodnjaci. Moj razlog što ne radim je to što nisam mogla zamisliti da ostavim djecu i mislim da sam im još uvijek potrebna. Da radim to više ne bi bila obitelj. Suprug je stjecajem okolnosti trebao više zarađivati za obitelj te je iz zdravstva otišao u osiguranje gdje je radio preko 13 godina. Zbog odnosa prema tom poslu u osiguranju koji je po muževljevom osjećaju postao nemoralan više to jednostavno nije mogao raditi pa smo odlučili živjeti koliko možemo od onoga što smo do sada zaradili, a sada smo se okrenuli zemlji, kaže Sanja, a Drago me upućuje kako sada kao poljoprivrednici imaju svoj OPG u Vukšiću gdje uspješno, na ekološki način, proizvode hranu za svoje potrebe, a nešto se uspije i prodati. “Sretna obitelj  Kardum” proizvodi svega pomalo, povrće, nešto voća, masline koje su dokazale da daju kvalitetno ulje, vino, u selu su i kokice koje nesu jaja, a kažu da su ove godine posijali i pšenicu koja je nažalost propala zbog suše.
Velika pomoć roditeljima su i djeca. Uz to što vole raditi svi su odlični učenici, a zidove i police krase njihove medalje i pehari s raznih natjecanja. Svi četvero pohađaju glazbenu školu te se roditelji šale kako će uskoro osnovati obiteljski kvartet. Igraju šah i uče strane jezike, pohađaju dodatne izborne sekcije u školi, ukratko san su svakog roditelja, pa nije ni čudno što roditelji Kardum s ponosom govore o postignućima svoje djece.
Škola nije garant uspjeha
– Djeca su dobra u školi, ali tu je opet uloga nekog odraslog, najčešće mame koja će ih pratiti. Djecom se treba baviti dodatno jer škola sama po sebi nije garant uspjeha, tvrdi Sanja.
U svojoj skepsi smišljam trik pitanje, ne može sve biti tako savršeno, a što je s problemima koji se javljaju u svakoj obitelji, kako se oni rješavaju?
– Komunikacijom i razgovorom, otac Drago spremno odgovara, a mama Sanja se nadovezuje:
– Problem se prepozna odmah u svom začetku. Također mi smo vjernici, a kroz taj segment puno je lakše rješavati probleme jer mi je onda lako objasniti zašto biti dobar, zašto popustiti nekome, kako pokazati ljubav, zašto se ne svađati… Kod nas se uvijek problemi pokušavaju svesti na to da se pokaže ljubav i ono što je glavno pravilo, a to je da nikad ne zaspimo da je ostao neki problem.
Zakon ljubavi
Iako su djeca cijelo vrijeme razgovora boravila u istoj prostoriji niti u jednom trenutku nitko nije upalio televizor. Naime, za razliku od svojih vršnjaka u obitelji Kardum ne provode se sati ispred kompjutera ili televizora, a tata Drago ističe kako je to pitanje gdje nema demokracije.
– Kod nas nema demokracije, kod nas vlada zakon ljubavi. Roditelj iz ljubavi odgaja dijete onako kako najbolje zna. Škole za roditelje nema, učili smo je jedno s drugim i s našom djecom, a kad radiš iz ljubavi dijete to osjeti i to ga onda vodi kroz život, kaže.
– Ako radiš prema djetetu s ljubavlju i znaš što želiš od djeteta, kakva osoba da bude onda imaš autoritet. Demokracija nema autoriteta, zaključuje Sanja.
Na samom kraju razgovora pokušavaju mi još jednom sumirati. Nije njihov cilj da promijene svijet, njihov cilj je da budu sretna obitelj, a to im za sada ide poprilično dobro.
– Ne možemo mi, niti se zanosimo time da možemo promijeniti svijet, niti ja niti Sanja. No mi želimo biti oaza u pustinji jer kad vidiš oazu u pustinji uvijek si sretan, zaključuju.
Kako bi dio svoje sreće prenijeli na druge odlučili su krenuti s jednim projektom koji je probno održan pred ljeto ove godine. Radi se o “Maloj školi življenja” u kojoj Drago i Sanja putem seminara pokušavaju odgovoriti na životne poteškoće:
– Osnovno je da se čovjek prisjeti tko je on kao čovjek i što to uopće znači biti čovjek. Većina ljudi ne razmišlja o sebi ni kud sve ovo skupa ide, a čovjek je zapravo sretan kad promisli o svemu što se događa. Kad bi čovjek više promišljao vidio bi da je sretan samo kad bira dobro i to je ono što na seminaru želimo postići, objašnjavaju supružnici Kardum.
Po odlasku od obitelji Kardum zamijetila sam još jednu stvar, gotovo ni na jednoj prostoriji nema vrata, a tamo gdje ih ima ona su širom otvorena. I to su mi objasnili – vrata nisu potrebna, kod njih je sve otvoreno.