Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Stipendiju “tete Luce” primao je kao student i ministar Karamarko

16.10.2011. 22:00
Stipendiju “tete Luce” primao je kao student i ministar Karamarko


Fond za stipendiranje učenika i studenata iz obrovačkog kraja dobrotvorka Lucija Jurić Bogatić osnovala je još davnih 70-ih godina sa željom da pripomogne razvoju svoga rodnog kraja. Deponirala je u banci 70 tisuća DEM-a, a od kamata na oročenje toga iznosa stipendirali su se siromašni učenici i studenti. Glavnica danas iznosi 80 tisuća eura i u posljednjih šest godina brigu o Fondu vodi Hrvatska matica iseljenika u Zagrebu


Priča o hrvatskoj iseljenici, dobrotvorki Luciji Jurić Bogatić iz Kruševa, poznatijoj po nadimku teta Luca, oživljavanjem Fonda za stipendiranje učenika i studenata iz obrovačkog kraja, ovih se dana vraća iz privremenog zaborava.
Spomenuti Fond teta Luca je osnovala još davnih 70-ih godina sa željom da pripomogne razvoju svoga rodnog kraja, tada najnerazvijenijeg u bivšoj državi. U tadašnjoj Komercijalnoj banci ona je deponirala 70 tisuća DEM, a zbog nekih problema 28. lipnja 1978. godine punomoć za raspolaganje tim novcem povjerila je Matici iseljenika. Zamisao je bila da taj iznos, kao glavnicu nitko nikada ne može podići, a da se od kamata na oročenje tog iznosa stipendiraju siromašni učenici i studenti iz obrovačkog kraja da ne bi morali slijediti njezin put – onaj kada je davne 1923. godine iz tršćanske luke “trbuhom za kruhom” otplovila u “obećanu zemlju” Ameriku. Brigu o Fondu teta Luca je najprije povjerila Branki Krasić iz Zagreba i Terezi Kozini iz Zadra, zaposlenicama u Matici. Preko zadarskog ogranka sve do 2005. godine skromnim, ali vrijednim iznosima, stipendirane su stotine mladih s obrovačkog područja, a među njima i današnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko te pročelnik za školstvo Grada Zadra Joso Nekić.
Fond se s godinama udvostručio
– Istina je da sam koristio stipendiju tete Luce. Bio je to skroman iznos, ali meni koji sam u srednju školu putovao iz Jasenica u Zadar u ono je vrijeme bio dragocjen. Tu sam stipendiju dobivao sve do završetka studija kojim sam stekao zvanje profesora Hrvatskog jezika i književnosti, a danas sam član odbora tog Fonda – potvrdio je Nekić dodajući kako brigu o Fondu, čija glavnica danas iznosi 80 tisuća eura posljednjih šest godina vodi Hrvatska matica iseljenika u Zagrebu. Pojasnio je da je nakon ukidanja zadarskog ogranka nekoliko godina Fond bio zamrznut, odnosno da se nisu raspisivali novi natječaji za stipendije, no ove godine Fond je ponovno aktiviran, a već sljedeće će krenuti novi natječaji. To je potvrdila i Dijana Mašala Perković, voditeljica HMI u Zagrebu te članica odbora “teta Lucinog fonda”.
– Još 2005. godine upravni je odbor Fonda potpisao ugovor s nekoliko korisnika i to za cijelo vrijeme školovanja. Iste je godine gospodin Jure Dujmović, tadašnji voditelj podružnice Matice u Zadru zatražio razrješenje pa nekoliko godina nitko nije radio na tom pitanju – rekla je Mašala Perković dodajući da se prošle godine sastao odbor Matice na kojemu je izabrano pet članova zaduženih za fond nakon čega se krenulo s radom. Najprije su, pojasnila je, isplaćeni zaostaci onima koji su već imali potpisan ugovor.
– Svi stipendisti koji su dostavili potvrdu o redovitom školovanju za 2010./11. godinu isplaćeni su tako da nitko nije oštećen. U prilog tome da se o Fondu dobro skrbi ide i činjenica da se glavnica sa 70 tisuća tadašnjih DEM-a okrupnila i da ona danas iznosi 80 tisuća eura, što je gotovo dvostruko – istaknula je voditeljica zagrebačke Matice napominjući, međutim, da se stipendije dodjeljuju od kamata koje u današnje vrijeme i nisu velike. Tako, pojasnila je, svaki stipendista dobije godišnji iznos od prosječno 350 do 400 eura, što je nekima od njih, ipak dragocjeno.
– Novi natječaj za stipendiranje bit će objavljen tek kada se podmire obveze prema onima koji su već sklopili ugovore – najavila je Mašala Perković uz napomenu da za ovu stipendiju prednost imaju osobe s obrovačkog područja, no da se mogu javiti i drugi. Takva je, naime, bila želja tete Luce koja je na ideju o osnivanju fonda došla nakon niza posjeta svom rodnom Kruševu gdje se osvjedočila u teške životne uvjete žitelja cijelog obrovačkog kraja. Osim što je osnovala fond za stipendiranje, ona je svoje sumještane višestruko zadužila o čemu nam je posvjedočila Branka Krasić, prijateljica danas pokojne tete Luce i njezina doživotna opunomoćenica za Fond.
– Teta Luca ili žena meka srca iz kamena, kao su je nazivali, još tih davnih sedamdesetih godina mene i gospođu Terezu Kozinu opunomoćila je da vodimo brigu o Fondu. Imala je beskrajno povjerenje u nas na čemu sam joj iznimno zahvalna, a godinama kasnije, kroz naša druženja kada je iz Amerike dolazila u svoj rodni kraj, razvile smo i jedno lijepo prijateljstvo – kaže gospođa Krasić koja nam je s posebnim zadovoljstvom govorila o životu tete Luce, njezinim djelima i doprinosima za svoje sumještane.
Izgradila ambulantu i školu
– Fond za stipendiranje učenika i studenata osnovan je krajem 70-ih, no Lucija je i prije toga puno dobroga učinila za svoje Kruševo, pa i šire. Koliko se sjećam, prilikom jednog posjeta ona je u prolazu vidjela blijedu i mršavu ženu kako u naručju nosi bolesno djetešce. U Kruševu nije bilo ambulante, pa je žena trebala propješačiti osam kilometara do Obrovca. Istu tu ženu je vidjela kasnije, a vratila se neobavljena posla. To ju je jako rastužilo, a kako je u malom američkom mjestu Akron imala svoj restoran “New area”, gdje je specijalitet bila štrudla od jabuka, ona je veći dio zarade dala za izgradnju ambulante u Kruševu – prisjeća se gospođa Krasić nastavljajući priču o teti Luci koja je nekoliko godina kasnije došla ponovno u Kruševo. Ambulanta je bila dovršena, a teta Luca pobrinula se i za opremu pa je kupljen i rendgen, otvorena je ljekarna, a sagrađena su i dva stana za liječničko osoblje. Već prvi dan rada spašen je život jedne mještanke i to zahvaljujući činjenici da je ambulanta posjedovala i sanitetsko vozilo. Uskoro se ukazao novi problem. Sanitetsko vozilo koje je teta Luca donirala Kruševljanima odvezeno je u Žegar, a ambulanta je uskoro prestala s radom, jer liječnicima Kruševo nije bilo privlačno za život. Paralelno s time, teta Luca je posjetila mjesnu školu u kojoj je zatekla dio učenika na nogama. Oni, naime, nisu imali gdje sjesti što je duboko dirnulo dobru tetu Lucu. Ubrzo je skupila novac za financiranje izgradnje mjesne škole, a nekoliko godina kasnije, kako bi osigurala kadrove koji će željeti nakon završenog školovanja ostati živjeti u Kruševu, teta Luca je osnovala Fond za stipendiranje ponajprije liječnika, a potom i ostalih struka.
U znak zahvalnosti za sva dobročinstva, Kruševljani su teti Luci ispred ambulante podigli bistu, a nakon rata, upravo angažmanom jednog od njezinih stipendista, Jose Nekića, bista je obnovljena.


 ISPRAVAK: KARAMARKO NIJE KORISTIO STIPENDIJU




U Zadarskom listu, broj 4089 od 20. listopada 2011.  godine u članku novinarke Suzane Bandić navedene su  netočne tvrdnje kako u naslovu, kao i u samom tekstu. Naime, naslov članka je “Stipendija tete Luce primao je  kao student i ministar Karamarko”, a u tekstu novinarka  navodi: “Preko zadarskog ogranka se do 2005. godine  skromnim, ali vrijednim iznosima, stipendirane su stotine  mladih s obrovačkog područja, a među njima i današnji  ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko…”Navedene tvrdnje nistu točne, odnosno ministar Tomislav  Karamarko za vrijeme studiranje nije primao stipendiju o  kojoj se govori u članku, kao ni bilo koju drugu stipendiju. S poštovanjem Načelnik kabineta ministraKrunoslav Borovec


O Kruševu skrbila kao o djetetu


Lucija Jurić Bogatić rođena je u Kruševu 25. studenoga 1898. godine. Zbog siromaštva i teških životnih uvjeta 1923. godine odlazi u Ameriku gdje uskoro otvara mali restoran pod nazivom “New area”. Cijeli svoj život marljivo je radila, a kako nije imala djece, svoju je zaradu donirala za dobrobit svoga rodnog Kruševa o kojem je skrbila kao o djetetu. Zahvaljujući upravo njoj Kruševo je dobilo modernu ambulantu s dva stana za liječničko osoblje i svom opremom, školu i knjižnicu… Preminula je 1987. godine u Akronu, USA, gdje je i sahranjena.


Ambulanta je tu, ali Kruševljani ponovno doktoru moraju u Obrovac


Teta Luca cijeli je svoj život posvetila radu za dobrobit rodnog kraja. Njezino Kruševo i danas ima ambulantu, no ambulanta ne radi jer nema sredstava za financiranje medicinskog osoblja koje bi tu radilo. Osim toga, ukinuta je i autobusna linija do Obrovca što pomalo podsjeća na ovu cijelu priču s početka kada je teta Luca ugledala majku s bolesnim djetetom u rukama koja je nosila osam kilometara do udaljene obrovačke ambulante.


Tereza Kozina: Svaka dodijeljena kuna iz Fonda je blagoslovljena


– To je bila jedna velika, velika duša. Tijekom svoga radnog vijeka potpisala sam više od 70 stipendija učenicima i studentima od kojih su danas svi bez iznimke ugledni i krasni ljudi. Stoga, decidirano mogu tvrditi da je svaka kuna koju su dobili blagoslovljena – kaže Tereza Kozina koja je u zadarskoj podružnici Matice iseljenika Hrvatske radila punih 20 godina i uživala beskrajno povjerenje kruševske dobrotvorke. S tetom Lucom je imala prisan i korektan odnos, a jednom joj je prilikom, kaže, bila i u posjetu u Americi.
– Bila je to žena koja je radila dokle god se mogla kretati i ona je, zaista zaslužila da je se sjetimo i da ne ode u zaborav, a posebice stoga što je danas zaista malo dobročinitelja – kaže Kozina dodajući kako je i danas, godinama nakon dodjele stipendija, s nekim korisnicima ostala u dobrom odnosu. Sjeća se tako obitelji Knez iz Medviđe s četvoro djece od kojih je troje koristilo stipendiju tete Luce. Danas su dvoje od njih liječnici, a jedno profesor. Nadalje, u sjećanju joj je ostao i Darko Birkić, danas ginekolog i otac osmero uzorne djece, a sjeća se među ostalima i dr. Hrvoja Vukovića koji je godinama radio i živio u Kruševu, te koristio spomenutu stipendiju za specijalizaciju.