Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

10 C°

Velika želja za očuvanjem čakavštine

Autor: Valentina Mlađen

16.10.2012. 22:00
Velika želja za očuvanjem čakavštine

Foto: Marin GOSPIĆ



Šteta je jer nema razumijevanja onih koji bi se o kulturi trebali brinuti i koji bi omogućili tiskanje čakavskih stihova pjesnika zadarskoga čakavskog kruga te snimanje njihovih stihova, izvornih govornika, na magnetofonskim vrpcama – Tomislav Meštrić


Nakon uspješno održane večeri čakavske poezije početkom godine, čakavski pjesnici zadarske županije okupili su se još jednom kako bi, ispred brojne publike, recitirali i čitali svoje stihove. Večer čakavske poezije pjesnika zadarske županije II okupila je desetak čakavskih pjesnika ovog podneblja koji su multimedijalnu dvoranu Gradske knjižnice Zadar nakratko pretvorili u svoje škoje i podvelebitska sela iz kamena.
Kao najstarijega, i jednoga od ponajboljih naših čakavaca, uvodna riječ dopala je Tomislava Meštrića koji je pojasnio važnost organiziranja ovakvih druženja.
– Čakavština je nekad bila najširi dijalekt, a danas je na izdisaju. Nekad je to bio prvi hrvatski književni jezik na kojem se počela razvijati pismenost i nastala prva hrvatska književnost, upozorio je Meštrić naglasivši kako je cilj Večeri čakavske poezije očuvanje čakavštine te predstavljanje pjesnika zadarskoga čakavskog kruga koji čine uglavnom “boduli” i “vlasi”.
– Većina ovih pjesnika još uvijek je vezana uz svoje škoje i mjesto iz kojeg dolaze, jezik im je raznolik jer svaki piše na idiomu svoga mjesta, a upravo ta raznolikost bogatstvo je čakavštine, kazao je pjesnik.
Teme večeri mogle bi se okupiti pod sjećanja na djetinjstvo, nostalgiju, odlazak u prekooceanske zemlje i povezanost uz more, planinu i zemlju. Uz Meštrića čitali su Slavko Govorčin, Ana Trninić, Ljiljana Šešelj i drugi, a nastupili su i Atilio Orović, te Trio Renesta Ciobbler Strings kao glazbena podrška.
Još jedna uspješna večer čakavske poezije pokazala je kako ljepota zvuka ovog narječja i dalje ima svoje poklonike, bez obzira što danas govorimo nekim sasvim drugim jezikom. Ali, bilo je to i upozorenje odgovornima da se taj zvuk ne izgubi zauvijek.
– Šteta je jer nema razumijevanja onih koji bi se o kulturi trebali brinuti i koji bi omogućili tiskanje čakavskih stihova pjesnika zadarskoga čakavskog kruga te snimanje njihovih stihova, izvornih govornika, na magnetofonskim vrpcama, zaključio je sa žaljenjem Meštrić.