Čuka: Moje istraživanje otoka traje cijeli život

Usudila bih se reći da moje istraživanje otoka traje cijeli život, no na samoj disertaciji sam intenzivno radila nešto više od godinu dana. Služila sam se brojnim arhivskim i katastarskim izvorima pomoću kojih sam rekonstruirala gospodarske prilike i stanje krajolika tijekom prošlosti.
Anica Čuka doktorirala je na Sveučilištu u Zadru s temom rada “Preobrazba dugootočkog krajolika kao odraz suvremenih sociogeografskih procesa”.
Kako ste došli do odabira ove teme doktorata?
– Od početka rada na Odjelu za geografiju bavila sam se pretežito ruralnom geografijom, a u svojim znanstvenim radovima istraživala sam uglavnom hrvatski otočni prostor. Stoga mi se činilo logičnim da i svoju doktorsku disertaciju posvetim hrvatskim otocima koji su danas dobrim dijelom prepušteni procesima depopulacije, deagrarizacije i apartmanizacije. Kao posljedica intenziviranja navedenih procesa, poglavito u drugoj polovini 20. st., otočni je krajolik doživio značajnu preobrazbu što sam htjela detaljnije istražiti. Dugi otok izabrala sam zbog toga što sam porijeklom iz naselja Zaglav, ali i stoga što sam smatrala da ću vjerodostojnije prikazati razloge i posljedice aktualnih sociogeografskih procesa na suvremeni razvoj krajolika otoka koji mi je poznat. Ovakva analiza prostora zahtijevala je brojne terenske obilaske, poznavanje prostora istraživanja i poznavanje lokalnog stanovništva koje mi je uvelike pomoglo prilikom izrade disertacije. Budući da sam svojim radom rekonstruirala i jedan značajan dio dugootočke prošlosti, ovo je moj doprinos poznavanju geografije i povijesti otoka s kojeg potječem.
Nestanak prepoznatljive kulturne baštine otoka
O čemu je, zapravo, riječ u Vašem doktorskom radu?
– Osnovni dio mog doktorskog rada bavi se utjecajem suvremenih sociogeografskih procesa, u prvom redu depopulacije, deagrarizacije i litoralizacije, na oblikovanje ruralnog krajolika otoka. Pojednostavljeno rečeno, prikazan je utjecaj navedenih procesa na zapuštanje pojedinih vrsta antropogenog krajolika, primjerice na zapuštanje otočnih polja, nestanak krajolika pašnjaka, prostorno smanjenje krajolika vinograda te zapuštanje starih ruralnih jezgri. Svi navedeni tipovi krajolika važan su dio naše kulturne baštine, a u suvremeno doba su ozbiljno ugroženi i velikim dijelom napušteni. U radu je prikazan gospodarski razvoj otoka od 18. st. do suvremenog doba te je uspoređen način korištenja zemljišta otočnih katastarskih općina od sredine 19. stoljeća do danas. Zasebno je obrađen način korištenja Stivanjeg polja koji čini dio PP Telašćica gdje je rekonstruirano stanje s početka i polovine 20. st., a potom je uspoređeno s aktualnim stanjem na terenu. U takvim je poljima bio oblikovan specifičan tip krajolika plodnih uvala s tradicionalnom poljoprivredom gdje su središnji dijelovi polja bili korišteni kao oranice ili vinogradi, a rubni dijelovi su bili pod maslinama. Danas je većina tih najplodnijih otočnih zona u potpunosti ili dobrim dijelom zapuštena te se na njima intenzivno širi autohtona vegetacija. Time nestaje jedna od važnih vrsta krajolika te dio prepoznatljive kulturne baštine otoka.
Koliko Vam je vremena trebalo za izradu rada i čime ste se sve služili?
– Usudila bih se reći da moje istraživanje otoka traje cijeli život, no na samoj disertaciji sam intenzivno radila nešto više od godinu dana. Služila sam se brojnim arhivskim i katastarskim izvorima pomoću kojih sam rekonstruirala gospodarske prilike i stanje krajolika tijekom prošlosti. Također, koristila sam brojne statističke izvore, a provela sam i niz terenskih istraživanja. Za potrebe disertacije provedeno je i anketno ispitivanje na otoku koje je obuhvatilo oko 11% otočne populacije, prema podatcima Popisa iz 2001. godine. Osim analize brojnih izvora podataka i empirijskog istraživanja, koristila sam i matematičko-statističke metode kojima je potvrđena korelacija pojedinih sociogeografskih procesa i promjena krajolika otoka.
Koji bi bio doprinos znanosti ovog rada?
– Promjene krajolika predmet su suvremenih inozemnih istraživanja dok u Hrvatskoj postoji tek jedan manji krug znanstvenika koji se bave ovom problematikom. Stoga mi se tema čini aktualna, neistražena, a time i primjerena jednom ovakvom istraživanju. Također, u hrvatskoj geografiji nije provedeno slično istraživanje sa sličnom metodologijom što je i osnovni doprinos znanosti. Hrvatski otočni prostor nedovoljno je istražen, a upravo na Dugom otoku nalazi se naselje koje bi po svoj prilici moglo biti prvo koje će izumrijeti u zadarskom arhipelagu. Radi se o naselju Dragove, ali slične su prilike zabilježene i u naseljima Soline, Savar i drugima. Stoga, ukoliko smatramo da otoci imaju stratešku važnost za razvoj hrvatskog turizma, onda moramo biti svjesni da treba što više koristiti priliku da bi se ukazalo na nepovoljne procese koji se odvijaju na otocima i na činjenicu da bez otočana nema ni otoka. Dok smo s jedne strane ponosni na bogatu kulturnu baštinu koju rado prezentiramo posjetiteljima, istodobno zapuštamo i ne vodimo brigu o vrijednom dijelu te iste baštine. Dopuštamo da propadaju suhozidi, terase, poljske kućice koje su rezultat truda naših predaka i koje ostatak sredozemnih zemalja nastoji sačuvati i prezentirati u njihovoj turističkoj ponudi.
Hrvatsko iseljeništvo
Hoćete li se nastaviti baviti ovom tematikom?
– Tijekom mog istraživanja koristila sam brojne podatke iz različitih institucija. Većinu podataka sam dobila bez problema na čemu sam posebno zahvalna. No, razočarala sam se u pojedine institucije u kojima sam jako teško dolazila do podataka. Ne bih ovom prilikom htjela nikoga prozivati, no smatram da je sramotno da se za potrebe znanstvenog istraživanja neki neophodni materijali iz pojedinih javnih ustanova ne mogu dobiti besplatno ili uz plaćanje nekih simboličnih iznosa. To me apsolutno demotiviralo za neka buduća slična istraživanja jer se radilo o podacima koji su mi bili od najvećeg značaja za istraživanje.
Čime se trenutačno bavite?
– Trenutačno se bavim hrvatskim iseljeništvom u SAD-u krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Naime, na Odjelu za geografiju sudjelujem u izvođenju kolegija Hrvatsko iseljeništvo pa sam odlučila malo detaljnije se pozabaviti hrvatskom emigracijom budući da je iseljavanje jedan od značajnih čimbenika preobrazbe krajolika.
Planovi za budućnost?
– Nastojim ne planirati budućnost jer se planovi najčešće izjalove. No, što se tiče mog znanstvenog rada nadam se do kraja istražiti nekoliko tema koje me posebno zanimaju, a vezane su uz hrvatsko iseljeništvo.

 ŽIVOTOPIS

Anica Čuka završila je srednju školu u Zadru, te poslije toga upisala Filozofski fakultet u Zadru, diplomiravši geografiju i talijanski jezik i književnost. Akademske 2006./2007. upisala je poslijediplomski doktorski studij za stjecanje akademskog stupnja doktor prirodnih znanosti, polje geoznanosti, područje geografija. Od 2006. asistent je na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru.