Nakon srbočetničkog zločina u Erveniku više nema Čengića

Pripadnici tzv. krajinske milicije zvjerski su i bez ikakve mogućnosti da se brane, pobili i potom u podrumu kuće zapalili 39-godišnjeg oca Dragu, 31-godišnju majku Nevenku i njihovo dvoje malodobne djece, Slobodana (11 godina) i Gorana (četiri godine)
Počinitelji ovog stravičnog zločina su Damir Travica, Slobodan Kovačević zvani Ćipe i Nebojša Travica zvani Nebesilo

U povodu obilježavanja 21. godišnjice stradanja četveročlane obitelji Čengić iz Ervenika jučer su na mjesnom groblju Ervenik zapaljene svijeće i položeni vijenci na obiteljskoj grobnici i mjestu stravičnog zločina. Komemoracija je započela molitvom odrješenja koju je predvodio mons. Nikola Dučkić župnik Kistanja, Ervenika i Nunića. Vijence su položili i svijeće zapalili članovi obitelji Čengić, izaslanstva grada Benkovca, saborski zastupnik i gradonačelnik Branko Kutija i dogradonačelnik Mirko Erstić, predstavnik grada Knina zamjenik gradonačelnice Tomislav Vrdoljak te predstavnici braniteljskih udruga grada Benkovca i Knina.
Prije 21 godinu 18. siječnja 1992. godine hrvatsku javnost pogodila je vijest o stravičnom i okrutnom zločinu nad obitelji Čengić koji se dogodio u njihovoj obiteljskoj kući u zaseoku Šašići kod Ervenika. Tada su pripadnici tzv. krajinske milicije zvjerski ni krive ni dužne i bez ikakve mogućnosti da se brane pobili i potom u podrumu kuće zapalili 39-godišnjeg oca Dragu, 31-godišnju majku Nevenku i njihovo dvoje malodobne djece.
Počinitelji ovog stravičnog zločina su Damir Travica, Slobodan Kovačević zvani Ćipe i Nebojša Travica zvani Nebesilo, koji su pucali u obitelj Čengić iz strojnica,  zapalili ih u njihovoj obiteljskoj kući, a ranjenu majku Nevenku koja je u tom metežu pokušala pobjeći iz plamena, noseći u naručju mrtvoga mlađeg sina, Kovačević je zaklao u dvorištu. Inače, Čengići djed Josip i baka Mara s obitelji svojih sinova Ivana i Vlade živjeli su u Erveniku s ostalim malobrojnim hrvatskim obiteljima. Kako su oni živjeli nekoliko stotina metara dalje čuvši pucnje, jauk i paljevinu, te uočivši da krvnici idu i na njihovu kuću spas su pronašli u bijegu. Nakon stravičnog zločina obitelj je trebala pokopati žrtve zločina, no i tada su Srbi iz Ervenika pokazali svoje lice prepriječivši put pogrebnoj povorci. Usprkos ljudskoj mržnji svoj mir i zadnje počivalište obitelj Čengić pronašla je u sjeni stoljetnih čempresa na mjesnom groblju Sv. Mihovila u Erveniku.
U Erveniku koji leži na obali rijeke Zrmanje je 1940. godine postojala katolička župa s preko 600 vjernika sa sjedištem u crkvi svetoga Mihovila Arhanđela izgrađenoj 1402. godine na mjesnom groblju. U predvečerje Domovinskog rata ovdje su živjela 53 Hrvata, dok je danas broj Hrvata sveden na jedva 13 u tri obitelji Đakulović i Ivanković, a obitelji Čengić više ne živi u Erveniku. Nekad većinsko hrvatsko mjesto doživjelo je sudbinu brojnih hrvatskih mjesta na području Bukovice i samo nadgrobni spomenici na mjesnom groblju svjedoče da je nekad na ovom području živjelo pretežno hrvatsko stanovništvo. Svete mise u crkvi sv. Nikole se održavaju samo na Božić, Uskrs, Sv. Mihovila, Sve svete i na blagdan Sv. Sebastijana 20. siječnja – ističe mons. Nikola Dučkić.