Kad brojevi postanu pjesma

– U mojim pjesmama su tonovi, odjeci onoga što ja nosim u sebi, ljubav prema domovini, kraju u kojem živim, a tu se provlači i jedna pedagoška nit. Svoje čitatelje želim darovati moralnošću i dobrotom – Josip Bralić

Zbirka pjesama “Neprekinuta rijeka” autora Josipa Bepa Bralića, predstavljena je javnosti u autorovom rodnom mjestu, Bibinjama, u petak navečer. Kulturno-zabavni program upriličen je u crkvi Velike Gospe, a u njemu su, osim samog autora, sudjelovali Petar Šimunić, prof. dr. Vanda Babić, ženska klapa Garofuli i muška klapa Bibinje.
– Ovo je moja prva knjiga. Ona je nastala nakon toga što su sve te pjesme koje sam napisao u meni brujile već davno, one su se rojile i onda je jedna nenajavljeno izišla. Prva koja je izišla je bila “U nadi jutra”, točno 3. travnja 2010. godine – kaže ovaj umirovljeni profesor matematike i fizike koji je odnedavno u mirovini, a nakon što je cijeli svoj radni vijek, punih 30 godina, odradio u mjesnoj osnovnoj školi. Bralić ističe kako su njegove pjesme, nakon prve koju je zapisao na papir, kasnije s lakoćom nastajale na temeljima njegovih doživljaja prostora i vremena u kojem je živio.
– U njima su tonovi, odjeci onoga što ja nosim u sebi, ljubav prema domovini, kraju u kojem živim, a tu se provlači i jedna pedagoška nit. Ja svoje čitatelje želim darovati moralnošću i dobrotom. Moram kazati kako su mnogi koji su čitali moje pjesme ostali iznenađeni, tim više što sam ja po struci matematičar. Onda sam se sjetio kako sam na satovima matematike učenicima, kad su im se po čelu sakupljale bobe znoja od straha, govorio da je matematika kao poezija – kaže Bralić dodajući kako je tada sumnjao u te svoje riječi, no da danas čvrsto vjeruje kako su istinite.
Bralić je u zbirci “Neprekinuta rijeka” objedinio domoljubnu tematiku s duhovnom, ali u zbirci je i nekoliko pjesama koje bi se po svom sadržaju prije mogle svrstati u pejzažne. Ipak, one duhovne prevladavaju, a sam pisac kaže kako je to dijelom zbog njegova svjetonazora, ali i zbog njegove životne dobi.