Da pocrnite, a ne izgorite

Vjerojatno sam malo off, ali ne mogu ne spomenuti kolika se prašina digla oko jedne obične – guzice.
I čudim se već danima ko Mare krivom kukumaru… Pored toga što smo totalno u banani, što imamo korumpirane profesore na fakultetima, pored političara koji bi zbog laži nos trebali imati veći od Pinokijeva, pored prstiju koji su im se, kad malo bolje pogledaš, spustili do poda koliko su besramno popalili sve što se popaliti dalo, glavna nacionalna tema je tamo nekakav spot u kojemu se ženska prži na nekoj Jadranskoj plaži. U bikiniju naravno. I njena njegovana bescelulitna, skoro pa savršena kanta u prvom planu.
A hebote, baš smo svi od jednom postali čedni, da čedniji ne možemo biti! Toliko da su premijerka i sve ženske udruge digle bunu ravnu skoro onoj Seljačkoj ne bi li zaštitile žensko dostojanstvo.
Pa sam pogledala spot za reklamnu kampanju još jednom. Odgledala čak i Hlo koja je emisiju posvetila tome i opet mi ništa nije bilo jasno. Jesam li glupa? Helouuuu? Voc de problem?
Jedna obična primamljiva ženska guzica postala nam je državni problem No. 1?! A zatvaramo oči nad nasiljem nad ženama. I rijetko tko reagira kad čuje da mu susjed ubija boga u ženi i okrene ona dva broja koja svi trebamo napamet znati. Generalno, ne osvrćemo se na nasilje među mulcima. Jer, naravno, škola ih je tako odgojila. A kad se poubijaju, onda lažno moraliziramo da treba ovo ili ono. Ne reagiramo ni na pokradene i upropaštene tvrtke i sve veći broj nezaposlenih. Zašto bi i reagirali, kad nije naša stvar, zar ne? Ali reagiramo na tuđu guzicu. I moraliziramo o pravima žena. Ne kad žena treba potpisati ugovor na neodređeno pa joj ga šef ne da jer je ostala trudna ili zato što bi eventualno nekad u budućnosti mogla ostati trudna. Ne reagiramo ni na to što su žene za iste poslove manje plaćene, a reagiramo na to što je u prvom planu nekog tamo spota koji bi nam trebao dovući goste u Lijepu našu – ženska guzica. A jesmo cicije i guzice… Ako vlasnici iste ne smeta, zašto bi onda smetalo nama? Što je uvriježeno da se u kod nas žene u burkama kupaju? A nitko se nije oglasio kad se pred kamerama polugol pojavio ministar zdravstva. Nitko nije reagirao. Ni udruge za ženska prava, ni za dječja prava, ni psiholozi, ni psihijatri. Pa ni društvo za zaštitu životinja.
Već mi je odavno jasno da je žena ženi najgora neprijateljica. Iz ljubomore, zavisti ili čisto zato što jedna ima bolju guzicu ili cice od druge. Pogledala sam si stražnju stranu u ogledalu. Ok, u trapericama izgleda sasvim ok i stane u kadar. Ali kad se skinem, više to nije to. Ponukana cijelom ovom pričom o guzicama, odlučila sam se do ljeta dovesti u red. Kako teretana ne dolazi u obzir, napravim tri čučnja dnevno – jedan ujutro, drugi iza ručka i treći navečer. Bi ja i više, ali sam totalno antisportski lik. Zato sam pokupovala čudo preparata i anticelulitnih krema, ulja i mazalica i krenula u akciju. Natrackam se i sjednem na kauč. Mislim, svjesna sam i sama da bez rabote nema učinka, ali tješim se da je bolje išta nego ništa. A ako mi se upali razbiti tvrdokornu narančinu koru, javit ću se Jaci i Sanji da ih pitam gdje se kupaju. Možda me i prime u svoje društvo. Samo da mi ne kažu da sa sobom ponesem burku. Nekako više volim koperton – da pocrnim, a ne izgorim.