Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Tarik Express

17.04.2012. 22:00


NEUNIŠTIVI PROGNOSTIČAR
Iskreno, uvijek me nerviralo kada sposobne ljude po “sili zakona” tjeraju u mirovinu, a osobito onda ako svoj posao rade kvalitetno. Tako su, primjerice, legendarnog gospodina Olivera Mlakara zamijenile plastične, silikonizirane, nepismene lutke, ali to je već posebna priča. U ovom se slučaju radi o Milanu Sijerkoviću kojeg se HRT olako odrekao, a jedna privatna tv kuća pozvala u svoj dnevnik i – pogodila. Sijerković sve to radi pristupačno i ležerno, za razliku od jedne dame koja djeluje hladno i uštogljeno. Kada ona onako strogo kaže da će vrijeme ovih dana biti “ugodno i sunčano” ja dobijem poriv otrčati u najbliži dućan i uzeti namirnice za dva mjeseca karantene. S druge strane, Sijerković i kada najavljuje kataklizmu epskih razmjera, uragan, tajfun i tsunami u jednom, to govori tako toplo i prijateljski, kao da se radi o blagom, ljetnom maestralu. Prošli smo tjedan, primjerice, čuli da bi mogla pasti “lagana kišica”, a gdjegdje i “pljuskić”. Taj “gdjegdje” je izraz koji sam čuo samo od njega, ali kao i sve ostalo, kada je on u pitanju, i to mi zvuči simpatično i dražesno.
NOVO BRATSTVO I JEDINSTVO PREKO KOZMODISKA
Nakon 5.721 reklame za kozmodisk, Tarik Filipović je odlučio krenuti u istraživanje nastanka tog čarobnog izuma (sigurno gonjen isključivo radoznalošću), ali i u nalaženje sretnih ljudi kojima je ovo čudo pomoglo da prežive svoje teške boljke. Prvo je u Novom Sadu posjetio genijalnog tvorca te sprave i njegovu obitelj (ona muškobanjasta kći je bila posebno zanimljiva), a zatim i sretne korisnike rasute po cijeloj bivšoj državi. A oni se zovu redom Srboljub, Hrvoljub, Muhamed, Janez i da ne nabrajamo više. Prava Jugoslavija u malom. Nisam imao živaca gledati do kraja jer sam jedva preživio Srbina i Hrvata, ali je i to bilo dostatno da shvatim kako se taj proizvod odlično prodaje čim imaju novca za ovakve kilometarske reklame.
REDOVITO LIJEČNIČKO IZVJEŠĆE
Nikako ne razumijem zašto mi moramo svako malo na TV-u gledati neke osobe koje su nam se odavno popele na glavu, jer ispada da nam neki, npr. Mamić, svaku svoju promjenu raspoloženja mogu obznanjivati na državnoj televiziji. Nakon duge šutnje (ah, kratka, ali lijepa vremena) obratio se medijima pa smo saznali da je trenutačno u depresivnoj fazi, a tužan je zbog problema za koje su opet krivi ti isti mediji koji mu daju priliku da javno istupa. On je doduše, u pravu je kada govori o nekim stvarima vezanim uz huliganizam i sl., ali svejedno je čudno zbog čega svaki njegov istup mora završiti u dnevniku. A zašto je tužan? Zato što je dinamo 347. put prvak, a za to nikoga nije briga. A i zašto bi nekog i bilo?
UGODNE VIJESTI IZ ZADARSKE STRUKOVNE ŠKOLE
Eto i lijepih vijesti iz Zadra, tj. preciznije, iz Strukovne škole Vice Vlatkovića. Ondje postoje vrijedni učenici i profesori koji su jako kreativni pa su tako uspjeli napraviti razna tehnološka čuda, tj. imaju struju koju su dobili iz sunca i sada je prodaju drugima i tako zarađuju. Osim toga, napravili su i zanimljiv automobil na struju koji je i registriran i njim se mogu voziti po gradu što bi, s obzirom kakvih sve divljaka u skupim vozilima imamo na cestama, bilo pravo osvježenje. Govorili su učenici, Vrbanić i Klarica, njihov ravnatelj, ali i prof. Spahić koji je značajan po tome što njegovi učenici postižu odlične rezultate, a s obzirom da sam prije desetak godina i sam bio njegov učenik (ah, to školovanje pod stare dane) i imao peticu, mogu reći da sam i ja prilično ponosan i na njih i na njega i, naravno, – na sebe.
ZMIJA U SJENI ORLA – FILM KOJI UISTINU POSTOJI
Kada sam onomad, prije mnogo godina kratko radio u videoklubu, imao sam priliku upoznati krasne bolesnike, ovisnike o raznim perverzijama i žanrovima, a najsmješniji su mi uvijek bili ljubitelji borilačkih vještina. Bilo je tu manijaka koji su tražili točno određene filmove, one za koje se ni njihovi autori više ne sjećaju da su ih snimili, ali i onih stručnjaka koji bi se bunili da taj i taj film nije originalan jer da oni točno znaju kako je taj i taj glumac lijevom rukom izvodio udarac “micobuši haši” i na kojoj visini mora biti noga dok se udara “maj geri”.
Ipak, najsmješniji je bio jedan koji je uporno tražio da nabavimo film slikovitog naziva “Zmija u sjeni orla”. Vrlo smo se veselili njegovim dolascima i tražili da nam ispriča nove i nove detalje iz tog filma, što je on redovito i s puno mašte i radio, tako da smo saznali vrlo zanimljivu priču. Neki momak radi u školi kung-fua, tamo ga svi nešto zafrkavaju, on se ljuti, onda ga mudri stari učitelj poduči nekim drevnim, borilačkim vještinama nakon čega on postane opasan i pravedan… Zvuči glupo? I jest. A prije neki dan, gledajući tv-program, na kanalu na kojem često vidim iznimno glupe filmove, pročitam da cijelo subotnje poslijepodne možete uživati u filmu “Zmija u sjeni orla”. Dakle, taj film ipak postoji, a i sadržaj mu je identičan onome od prije dvadeset godina. Filmski ukus je u međuvremenu očigledno jako napredovao.
[email protected]