Još jedna odgoda u slučaju “Nova zora”

Sudac Ante Anić prihvatio je zahtjev tužiteljstva za provođenjem novih dokaza, odnosno pribavljanjem podataka o sadašnjem financijskom stanju u zadruzi, pa je suđenje odgođeno
Iako su se jučer na Županijskom sudu u Zadru očekivali završni govori i iznošenje obrane četvorice optuženih kojima se sudi zbog malverzacija prilikom privatizacije Poljoprivredne zadruge “Nova Zora” iz Svetog Filipa i Jakova, ročište je odgođeno zbog zahtjeva tužiteljice Marije Rukavine za provođenjem dodatnih dokaza.
Tužiteljica je sudu predala zahtjev u kojemu traži da se pribave dokazi o sadašnjoj financijskoj situaciji u zadruzi, što je Sudsko vijeće i prihvatilo, pa se očekuje kako će nastavak suđenja uslijediti tek na jesen obzirom na obim dokumentacije koju je do sljedeće rasprave potrebno pribaviti.
Riječ je o sudskom postupku u kojemu se zbog sumnje da su počinili kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti te krivotvorenja službenih isprava prilikom otkupa dionica Poljoprivredne zadruge “Nova Zora”, terete Milenko Mikulić (47), Ivica Prtenjača (52), Boja Colić (47) i Vinko Budanović (53).
Prema optužnici Mikulića se tereti da je u razdoblju od 30. listopada 2004. pa do 7. srpnja kao direktor poduzeća “Trgo Mikulić” d.o.o. Biograd na moru, sklopio ugovor o zajmu i nekoliko cesijskih ugovora između svoje tvrtke i “Nove Zore” kojoj je upravitelj bio Prtenjača, Colićeva blagajnica u toj zadruzi te Budanović šef računovodstva. Oni su svjesno prekršili Zakon i odredbe Skupštine udruge “s ciljem da se materijalno okoristi Milenko Mikulić”, kako stoji u optužnici.
Prema navodima optužnice, oni su 30. listopada 2004. godine zaključili ugovor o zajmu kojim “Trgo Mikulić” d.o.o., kojeg je zastupao direktor Mikulić, daje PZ “Nova Zora”, čiji je zastupnik bio Prtenjača kao upravitelj, zajam u iznosu od deset milijuna kuna. Ugovor je sklopljen na rok od dvije godine uz kamatu od deset posto godišnje, a navodno u svrhu kreditiranja zadrugara radi nabave repromaterijala za poljoprivredne radove u sezoni 2005. godine. Prema tom ugovoru navedena sredstava trebala su se isplaćivati obročno, a Mikuliću, kao davatelju zajma, radi osiguranja dano je založno pravo nad nekretninama zadruge.
Međutim, dio doznačenih sredstava, i to u iznosu od 4,4, umjesto u navedene svrhe Mikulić je iskoristio za otkup članskih udjela zadrugara na svoje ime, otkupom njihovih punomoći čime je ujedno njihovo članstvo u zadruzi prestalo.
U optužnici se dalje navodi kako su tijekom siječnja 2005. godine sa žiro računa “Trgo Mikulić” d.o.o. doznačene dvije uplate u ukupnom iznosu od 800 tisuća kuna na prijelazni račun “Nove Zore” u Novoj Banci d.d. Zadar, a s ciljem prikrivanja traga novca.
Mikulić je u to vrijeme već bio dioničar zadruge te predsjednik Nadzornog odbora “Nove Zore”. Sa svrhom stjecanja novca napravio je dva ugovora o cesiji s neistinitim podatcima od 17. i 26. siječnja 2005. godine. Navedene ugovore su potpisali Mikulić i službenica knjigovodstva u zadruzi Mira Brzić, po nalogu Vinka Budanovića i uz suglasnost Ivice Prtenjače. Tih 800 tisuća kuna već sljedeći dan prebacili su na privatne tekuće račune tako što je Boja Colić, blagajnica zadruge, uz nagradu od devet tisuća i 600 kuna sastavila krivotvoreni nalog za prijenos plaća, iako je znala kako nije riječ o plaćama. Potom je ta sredstva prebacila na svoj tekući račun i to u iznosu od 550 tisuća kuna, a preostali iznos od 250 tisuća kuna na tekući račun Borisa Sinovčića, komercijalista u zadruzi, da bi ih nakon podizanja “provukla” kroz blagajnu zadruge te iskoristila za isplatu dionica zadrugara na ime Milenka Mikulića. Osim toga, Mikulić je tijekom svibnja i lipnja 2005. godine sačinio još pet ugovora o cesiji s neistinitim podatcima koje su potom potpisali on i Mira Brzić po nalogu Vinka Budanovića. Upravo na temelju tih ugovora je “Trgo Mikulić”, kasnije iz novčanih sredstava zajma, na svoj račun u Splitskoj banci uplatio iznos od tri milijuna i 440 tisuća kuna da bi potom i taj novac upotrijebio za otkup dionica zadrugara na svoje ime, otkupom njihovih punomoći. Takvim ugovorima i novčanim malverzacijama, Mikulić je u konačnici otkupom dionica od 200 zadrugara iz sredstava navedenog kredita stekao ne samo prevlast u upravljanju zadružnom imovinom što je suprotno Zakonu o zadrugarstvu, već mu je time na štetu zadruge pribavljena značajna imovinska korist u iznosu od 4,4 milijuna kuna.